Trump je pobijedio. Što sad?

Donald Trump odnio je pobjedu na američkim izborima. Predizborne ankete davale su vrlo blagu prevagu Kamali Harris, ali građani Sjedinjenih Američkih Država na izborima su veću podršku ipak dali čovjeku koji je već jednom goste u Bijeloj kući častio McDonalds'ovim hamburgerima.

Dio međunarodne zajednice vjerojatno će kurtoazno čestitati Trumpu na novoj pobjedi sa zabrinutim izrazima na licima, a čestitke će stići i iz država gdje su na vlasti ljudi kojima je Trump u proteklih desetak godina svoje političke karijere nebrojeno puta iskazivao simpatije – od Vladimira Putina, preko Xi Jinpinga i Viktora Orbána do Kim Jong Una.

Dostupni podaci o motivima Amerikanaca u glasanju pokazuju kako im je najveća briga bilo stanje ekonomije. Oko 40 posto ih je ekonomiju izdvojilo kao glavnu temu koja je diktirala njihovu odluku na izborima. Na drugom mjestu našla se politika imigracije koju je kao glavnu označilo 20 posto birača.

Na prvi pogled, ekonomija kao glavni motiv pri glasanju djeluje neočekivano. Stopa nezaposlenosti u SAD-u je 4,1 posto, gospodarstvo je u trećem kvartalu raslo po godišnjoj stopi od 2,8 posto, a inflacija je bila na 2,4 posto. Sve brojke s kojima bi, mada bi možda mogle biti i za nijansu bolje, bilo tko mogao biti zadovoljan. Posebno ako živi u jednoj od najbogatijih država svijeta.

No ono što je nagnalo birače da svoj glas poklone Trumpu zasigurno nisu makroekonomske brojke, već zabrinutost za vlastite financije. A u tome je nemoguće izbjeći jaz koji već desetljećima sve više dijeli (sve) siromašnije i (sve) bogatije građane SAD-a. Siromašni građani uvjereni su kako će biznismen Trump na neki način poboljšati ekonomiju i kako će se to odraziti i na njihove osobne financije.

Je li to moguće?

Nije. Donald Trump je osoba vrlo dobro poznata po tome da su mu važni jedino vlastiti probitak, ime i imidž. U tome će iskoristiti sve poluge koje su mu na raspolaganju. U prvom mandatu nije pokazao bilo kakve iznimne liderske sposobnosti. Teško je vjerovati kako će se to promijeniti sada.

Kamala Harris bila je demokratska kandidatkinja na američkim izborima | Bloomberg Mercury

 

S ekonomske strane zaoštrio je odnose s najvećim trgovinskim partnerima, Kinom i Europskom unijom, uvodeći carine. Te mjere je u dobroj mjeri zadržao i Joe Biden. Prema najavama tijekom predizborne kampanje koje su uglavnom vrtile oko navijačke poruke kako će ekonomiju učiniti boljom, bez ikakvih dodatnih razrada, Trump će vjerojatno nastaviti svoje trgovačke ratove s ostatkom svijeta.

Gorespomenute brojke pokazuju kako protekcionizam može donijeti jačanje nacionalne ekonomije, no jačanje ekonomije u kojoj vrhnje ubiru samo najbogatiji građani teško da može zadovoljiti većinu birača. A povijest zasad pokazuje kako je uzaludno ufanje u to da će se dio tog bogatstva sliti i među radnike u proizvodnim pogonima, rudnicima i drugdje gdje se stvara nova vrijednost. Među one koji su glasali.

Jedino je stoga koliko-toliko sigurno da se s ekonomske strane od Trumpa mogu očekivati daljnji potezi koji bi jačali protekcionizam u američkoj ekonomiji. Na to se mogu očekivati i slični odgovori drugih svjetskih ekonomskih sila, poput Kine i Europske unije.

Što to znači za Hrvatsku?

Slabljenje europskog izvoza u SAD bi inicijalno trebalo biti loša vijest za Europsku uniju koja u trgovini sa SAD-om ima suficit. Pojača li EU kao odgovor i svoje protekcionističke mjere, odnosno okrene li se više vlastitim resursima i potrošnji, to bi se moglo pokazati dobrim za Hrvatsku koja je ionako u vanjskoekonomskim odnosima puno više okrenuta Uniji.

Domaće gospodarstvo

Izvoz u SAD nam je u prvih sedam mjeseci ove godine vrijedio 443 milijuna eura, što je tek tri posto vrijednosti našeg izvoza. Iz SAD-a nam je u prvih deset mjeseci stiglo 757 tisuća gostiju koji su ostvarili tek dva posto od ukupnih turističkih noćenja. Izravni ekonomski odnosi s najvećom svjetskom ekonomijom stoga su nam relativno malo bitni i oteža li se hrvatski izvoz u SAD to neće previše pogoditi domaće gospodarstvo.

No koliko god ekonomija iskakala kao primarna tema u američkim izborima, ona je daleko od jedine društvene pojave koja je bitna. Politika i ekonomija danas su neodvojivi duo o kojem u konačnici ovise uvjeti u kojima živimo. A tu leži potencijalna zamka Trumpova izbora kako za Amerikance, tako i za svijet, kako za politiku, tako onda i ekonomiju.

A što se od Trumpa može očekivati u politici? To je u grubim crtama poznato. Trump nikad nije skrivao simpatije prema autokratskim i diktatorskim vladarima u drugim državama. I sam nerijetko pokazuje kako mu je želja vladati čvrstom šakom i kako mu je empatija prema slab(ij)ima u potpunosti nepoznata.

Joe Biden je od kandidature za novi mandat odustao ljetos | Bloomberg

 

Vrlo je jasno što bi to moglo značiti u sadašnjim uvjetima za Ukrajince koji se još uvijek kako-tako uspijevaju braniti od Putinove Rusije i za Palestince u pojasu Gaze. Ne smije se iz vida izgubiti niti pitanje Tajvana i kineskih pretenzija prema tom otoku.

U međunarodnoj politici Trump će se vjerojatno dobro slagati s drugim autokratima i teško je očekivati kako bi mogao ući u bilo kakav izravan sukob s nekom većom silom koji bi mogao rezultirati u ratnoj situaciji. No malene države i nacije će biti prepuštene na milost i nemilost drugima.

Osobe koje su se kroz predizbornu kampanju isprofilirale kao potencijalne buduće vodeće figure izvršne vlasti u SAD-u i Trumpovi savjetnici daju dojam kako ovaj puta, za razliku od njegovog prvog mandata, u Bijeloj kući neće biti odraslih koji bi mogli stajati između predsjednika i njegovih najgorih poteza. A u takvoj konstelaciji zvijezda sve je moguće.

Vanjska politika

Vanjska politika SAD-a bila je vrlo važan uteg u odnosima međunarodne zajednice proteklih desetljeća. Koliko god se SAD-u opravdano zamjeralo uplitanje u bezbroj situacija u malim zemljama, on je nerijetko bio i dobrodošla protuteža bilo stvarnim osvajačkim težnjama poput onih nacističke Njemačke ili ideološkim širenjima Sovjetskog Saveza ili nekog trećeg. Ako s Trumpom te protuteže nestane, svakako je teško očekivati jačanje pravednosti u svijetu u kojem najveću moć imaju države na čijim se čelima nalaze autokrati.

Ono što s izborom Trumpa za predsjednika SAD-a ponovo raste je i nepredvidivost. U prvom mandatu Trumpa su još koji puta i sprečavali u željama i namjerama koje bi jače narušile stabilnost višedesetljetnih međunarodnih odnosa. Sada se čini kako te kočnice više neće biti.

Na međunarodnoj sceni to bi moglo rezultirati u snažnijim oscilacijama cijena važnih roba poput nafte i plina, žitarica i drugih, ali i cijena usluga poput transporta. Sve su to vrlo važni faktori koji i izravno i neizravno imaju višestruke efekte na globalnu, pa tako i lokalnu ekonomiju. Zbog toga je prilično opravdana sumnja kako bi Trumpov mandat na čelu SAD-a zapravo mogao biti dobar za globalnu ekonomiju.

Na svjetskim burzama pažljivo su se pratili rezultati s američkih izbora | Alex Kraus/Bloomberg

 

Na kraju krajeva, nije izlišno podsjetiti da se Trump kao biznismen zapravo uopće nije iskazao. Jedini kakav-takav uspjeh ostvario je u mešetarenju nekretninama i prodaji vlastitog imidža kao uspješnog poduzetnika. Svi ostali pokušaji, bila to aviokompanija Trump Air, sveučilište Trump University, alkoholno piće Trump Vodka, magazin Trump Magazine, kasina Trump Plaza i Trump Taj Mahal, voda Trump Ice i još brojni drugi, završili su propašću.

Zbog toga inicijalni poriv da se pomisli kako bi novi Trumpov mandat mogao biti dobar za ekonomiju dolazi pod popriličan upitnik.

Uz ekonomiju i vanjsku politiku ne smije se zaboraviti niti na unutrašnju situaciju u SAD-u. Podijeljenost među građanima već godinama raste i usprkos nominalnim pozivima na jedinstvo, koji će neupitno uslijediti, Trump svoj uspjeh duguje upravo jačanju netrpeljivosti među američkim građanima.

Osjećaj ugroženosti

I dok Putin, Xi, Kim, pa čak i Orbán podršku među svojim biračima mogu graditi jačanjem osjećaja ugroženosti od imaginarnih neprijatelja koji njihovim državama prijete izvana, situacija je drukčija kad su ti percipirani neprijatelji unutar same države i kad se ne radi o malim grupicama koje je lako izdvojiti, ignorirati ili eliminirati. Brojne odluke tijekom prvog mandata kojima se ograničavaju prava građana, u čemu se posebno ističe pravo žena na pobačaj, lako mogu biti tek početak niza novih takvih odluka koje će donijeti dodatnu polarizaciju među Amerikance.

A ishod izbora upravo pokazuje koliko su brojčano slične grupe čija se uvjerenja sve više i sve oštrije razlikuju. Trump u Bijeloj kući u prvom mandatu nije pokazivao nimalo interesa za smanjivanjem polarizacije i ne može se očekivati da će imalo skloniji pomirenju biti sada.

Zbog svega navedenog teško je pobjeći od usporedbi situacije koja je u SAD-u dovela do toga da se Amerikanci po drugi puta odluče za Trumpa s nekim drugim sličnim povijesnim primjerima. No zadržat ćemo se samo na jednom relativno bliskom.

Odluka o Brexitu također je bila posljedica pojačane polarizacije | Chris Ratcliffe/Bloomberg

 

Prije nekoliko godina u sličnom potezu koji je ovisio o tek blagoj prevazi između dvije oštro suprotstavljene političke linije građani Velike Britanije izglasali su izlazak iz članstva Europske unije. S posljedicama svoje odluke nastavljaju se boriti i danas.

Razlika je u tome što Britanci tada nisu tada gotovo neograničenu vlast u državi, i kontrolu nad enormnim nuklearnim arsenalom, u ruke dali narcisu opsjednutom vlastitim imidžem i željom za cementiranjem vlastitog imena u (američkoj) povijesti po svaku cijenu.

Britanski tjednik The Economist svoju je naslovnicu najnovijeg izdanja ukrasio fotografijom Donalda Trumpa i ciničnim pitanjem "Što bi uopće moglo poći po krivu?". U tom ćemo stilu na kraju samo podsjetiti kako su građani Sjedinjenih Američkih Država za svojeg predsjednika opet izabrali osobu sklonu autokraciji i diktatorskom ponašanju. Bez dodatnih analiza i beskrajnih promišljanja o mogućim scenarijima možda bi dovoljno bilo upitati se: Kada su diktatori i autokrati u ljudskoj povijesti donijeli išta dobrog?

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar