Čokoladna uskrsna jaja skuplja nego ikad, to je tek simptom ozbiljnijeg problema

U svakom konstantnom porastu cijena robe, postoji trenutak kada osnove – ponuda, potražnja, zalihe, više nisu važne. Trošak molekula, bilo u obliku energije, hrane ili metala, prestaje biti cijena i postaje samo broj. Tržište prestaje biti uredno i postaje neposlušno.

Potpuno je jasno da je došao trenutak za kakao. Početkom tjedna su terminske cijene kakaa u New Yorku završile dan na 9.649 dolara po toni, dobivši gotovo osam posto. Izraženo u dolarima, porasle su za više od 700 dolara u jednom danu, što je jednako rasponu trgovanja za koji je u prošlosti bila potrebna i godina dana.

Cijene su porasle za više od 250 posto | Bloomberg

Prvo, pogledajte kako je počelo. U početku su problemi s kakaovcem bili čvrsto ukorijenjeni u osnovama, uglavnom potaknuti nizom propadanja usjeva u zapadnoj Africi, regiji koja obično proizvodi oko 75 posto svjetske ponude. Kombinacija starenja drveća, bolesti i lošeg vremena stvorila je najveći manjak na tržištu kakaovca u više od šest desetljeća.

Posljedica je bila brutalno povećanje cijena koje je kakao podiglo na 6.000 dolara po toni do veljače, dok je godinu dana prije bio 2.500 dolara, skočivši tako iznad rekorda iz 1977. godine. Suočeno s velikim deficitom, tržište je radilo svoj posao i podiglo cijene dovoljno visoko da obuzda potrošnju i uspostavi ravnotežu ponude i potražnje.

Međutim, otad su cijene rasle okomito, svakodnevno postavljajući nove vrhunce. Trenutačnim tempom, prag od 10.000 dolara po toni mogao bi biti probijen prije početka uskrsnih praznika krajem tjedna.

Pred nama je još jedna godina nestašice | Bloomberg

Doduše, deficit kakaovca je toliko velik – tri uzastopne godine manjka, a potencijalno dolazi i četvrta, da su potrebne vrtoglavo visoke cijene kako bi se značajnije ograničila potrošnja. No posljednjih nekoliko tjedana dnevnih rekordnih vrijednosti ima više veze s financijskim čimbenicima nego s osnovama.

Da bismo razumjeli što se događa, potrebno je pogledati strukturu tržišta te tko je pasivan, a tko goropadan. Zašto neki trgovci još uvijek održavaju kratke pozicije, to jest zašto padaju oklade u terminskim ugovorima kakaa iako je svaki temelj upućivao na više cijene već nekoliko mjeseci? Razlog je zaštita od rizika. Trgovci kakaovcem koji drže poziciju na fizičkom tržištu posjeduju zalihe zrna kakaovca ili poluprerađenih proizvoda kao što su kakaov liker, maslac i prah, a to obično kompenziraju zauzimanjem suprotne pozicije na financijskom tržištu. Ograda bi trebala funkcionirati jer su na tržištu u usponu, kao što je sadašnje, gubici na kratkim pozicijama pokriveni dobicima na vrijednosti fizičkih udjela. No dok čekaju da financijski ugovori dospijevaju, čak i nekoliko mjeseci, potrebna im je gotovina kako bi ispunili zahtjeve za maržom na te gubitke na derivatima.

Na normalnom tržištu, tvrtke koriste gotovinske rezerve kako bi zadovoljile zahtjeve za maržom ili posuđivale male količine novca. No u stalnom porastu, poput onog koji trenutačno guta kakao, zahtjevi za maržom mogu prevladati nad platežnim kapacitetom tvrtke u inače dobrom financijskom stanju, prisiljavajući je da podigne svoje ograde kako bi izbjegla novčanu krizu. U tom scenariju, jedina opcija je zatvoriti kratke pozicije po bilo kojoj cijeni koju tržište zahtijeva. Zato sam rekao da cijene ponekad nisu cijene – samo brojke. Alternative ni nema.

Tko je tko u trgovini kakaom – pet svjetskih trgovačkih kuća dominira tržištem | Bloomberg

Nesređena tržišta mogu dovesti do borbi između trgovačkih kompanija, pa čak i propasti. To se dogodilo na europskim tržištima električne energije i prirodnog plina 2022. godine, prisiljavajući nekoliko europskih vlada da trgovcima ponude kreditne linije koje financiraju porezni obveznici kako bi ispunili zahtjeve za maržom. To se također dogodilo na tržištu pamuka 2008. i ponovno 2011., što je dovelo do kolapsa povijesne trgovačke kuće Paul Reinhart.

Na tržištu kakaa slušam razgovore o novčanoj krizi dok marža raste. Kao i kod pamuka, kakao je tržište kojim dominira nekoliko velikih igrača i nekolicina malih trgovačkih kuća koje bi mogle imati problema s dobivanjem kredita u krajnjem slučaju. Regulatori bi trebali obratiti veliku pozornost na tržište kako bi pomogli svima koji su u poteškoćama prije nego problem metastazira.

Postoji i drugi problem. Trenutačno se neki trgovci kakaom suočavaju s neusklađenošću između svojih fizičkih dugih pozicija i kratkih financijskih pozicija. Rečeno industrijskim jezikom, oni su pretjerano zaštićeni jer su prodali terminske ugovore koji vrijede više nego što imaju u stvarnim proizvodima. Razlog? Nedostatak usjeva smanjio je isporuke, a trgovci su osigurali manje zrna i poluprerađenih proizvoda nego što su prvotno ugovorili. Tvornice za preradu kakaovca u Obali Bjelokosti i Gani, na primjer, prestale su raditi zbog nedostatka opskrbe, ne isporučujući proizvode koje su već prodali. Ako se isporuče, neka od zrna i dio proizvoda otpremaju se kasnije od očekivanog, pa neki trgovci imaju svoju financijsku zaštitu koja pokriva te mjesece. Sve te neusklađenosti prisiljavaju trgovce da otkupljuju svoje zaštite na prenapuhanim razinama.

Veličina zahtjeva za maržom i prekomjerne zaštite očitava se u brzom padu ukupnog broja nepodmirenih ugovora na tržištu kakaa u New Yorku i Londonu. Takozvani otvoreni interes pao je za 35 posto u posljednja tri mjeseca, što je najveći pad u tako kratkom vremenskom okviru od najmanje tri desetljeća, jer trgovci otkupljuju svoje pozicije. U konačnici, to je samoodrživ problem – što cijene kakaovca više rastu, veći su pozivi za prekomjernom zaštitom. A dok neki trgovci otkupljuju svoje pozicije, dodatno guraju cijene, stvarajući isti problem za druge.

Nakon što cijene postanu nevezane za temelje, goropadno tržište gotovo je nemoguće zaustaviti, sve dok se nešto ne slomi. Pripremite se za trenutačni porast prodaje kakaa koji će imati šire posljedice od napuhavanja cijene vašeg uskrsnog jaja.