Nakon burnog razdoblja izrazito volatilnih i visokih cijena prirodnog plina, zadnjih mjeseci cijena plina stabilizirala se na prosječnoj razini od 40 eura po megavatsatu na nizozemskoj burzi. Iako se cijena plina smanjila, današnja cijena daleko je iznad onih na koje su Europljani ranije navikli, odnosno čak četiri puta viša nego 2019. godine, što je stvorilo pritisak da se EU jače okrene obnovljivim izvorima energije, kao i alternativnim pravcima dobave plina, najčešće putem LNG terminala.
No 25 posto ukupne energetske potrošnje u EU dolazi od korištenja prirodnog plina, a od čega se 55 posto potroši na grijanje stambenih prostora, a ostatak za industriju. S obzirom na to da se 90 posto plina uvozi, a od ukupnog uvoza je 40 posto osiguravala Rusija, EU se značajnije okrenuo uvozu LNG-a iz SAD-a i Katara. Trenutno udio LNG-a u ukupnoj EU-ovoj potrošnji plina čini 40 posto, stoga će fokus ovog komentara biti na tom segmentu prirodnog plina.
Japan je najveći svjetski uvoznik LNG-a, no najveći rast u posljednje dvije godine bilježi Zapadna Europa. Njezin je udio u svjetskim omjerima narastao s 18 posto u 2021. na 26 posto u 2023. uslijed ranije spomenutih problema u dobavi ruskog plina. Zbog sigurnosti grijanja i industrijske potrošnje, države članice EU osigurale su dovoljne količine za nadolazeću zimsku sezonu što i vidimo iz popunjenosti kapaciteta skladišta koja su na povijesnom maksimumu od 96 posto. Također, u prilog visokoj popunjenosti kapaciteta išla je prošla blaga zima, kao i trenutno vrlo blaga jesen.
Povezanost cijene prirodnog plina i vozarina vidi se iz izračuna analitičkog tima Bloomberg Adrije, pa tako postoji pozitivna korelacija od 0,67 između kretanja terminskih ugovora te cijene prijevoza koju zaračunavaju brodari koji prevoze LNG. S obzirom na to da su dovozni pravci iz Rusije bili prekinuti, brodovi s LNG-om postali su tražena roba.
Broj naručenih novih LNG brodova u 2022. je porastao za 150 posto u odnosu na 2021. godinu, što je više nego tri godine narudžbi sveukupno. Isto tako, udvostručile su se i vozarine, s 50 tisuća dolara po danu prije rusko-ukrajinskog sukoba na aktualnih 100 tisuća dolara. Pri tome valja imati na umu da je tijekom 2022. godine prosječna vozarina bila viša od 130 tisuća dolara. Padom cijene plina na burzama pala je i cijena njegova prijevoza, kao i broj narudžbi novih brodova u 2023. godini.
Jedan od nedostataka LNG-a je u tome što se nakon crpljenja mora ukapljivati, odnosno pretvoriti u tekuće agregatno stanje radi lakšeg transporta i skladištenja. S obzirom na dostupnost i nisku cijenu ruskog plina do 2022. godine, u razvoju je bio skroman broj novih LNG terminala. Nakon djelomičnog odustajanja od ruskog plina, EU se okrenuo ozbiljnijem uvozu LNG-a, što je i potaknulo rast cijena samog prirodnog plina, ali i spomenutih vozarina LNG brodova. Naime, unatoč sankcijama, Rusija i dalje izvozi plin putem dugoročnih ugovora sve do Japana, Kine i Europe.
Tijekom 2022. i 2023. godine pokrenuti su brojni projekti razvoja LNG terminala, što će prema procjenama na tržište u naredne dvije godine donijeti novih 100 milijuna metričkih tona sposobnosti ukapljivanja ili 26 posto današnjeg kapaciteta. To će pogodovati padu cijene plina na tržištima i smanjenju ovisnosti Europe o ruskom plinu.
Bloomberg
Ove zime i sljedeće godine ne očekujem znatan porast cijena plina na svjetskim tržištima, već kretanja cijene na današnjim razinama. Novi LNG terminali, sve veća ulaganja u obnovljive izvore, kao i pad potražnje uslijed slabljenja europskih gospodarstava stvara pritisak na cijenu plina. S druge strane, i dalje će biti čestih volatilnosti cijene plina povezanih sa svjetskim događajima poput nedavnih štrajkova radnika u Australiji ili pucanja plinovoda na Baltiku koji u kratko vrijeme pomiču cijenu prema gore.
Ipak, države EU-a nastavile su s energetskim potporama za industriju i kućanstva, poa je pred nama mirnija i jeftinija zima od prošlogodišnje.
.webp){kind=icon}
