Prada, Dior, pa čak i Gucci poslali su prigušenije stilove niz piste Pariza i Milana posljednjih tjedana. Dioničari blistavih velikana također su zamijenili svoj optimizam oprezom, dok se raspoloženje kvari i kod vrhunskih kupaca.
No ulagači s dugoročnijim horizontima ipak bi trebali imati prostora za malo maksimalizma usred smanjenja vrijednosti luksuznih dionica. Industrija se suočava s teškom godinom (ili dvije), ali rastuće bogatstvo u mnogim dijelovima svijeta, i želja da se to pokaže, trebali bi nastaviti poticati potražnju za Louis Vuitton torbama i Moncler kaputima.
Da rezimiramo: dionice su na proljeće porasle nakon što su LVMH Moët Hennessy Louis Vuitton, Hermès International i Kering, vlasnik Guccija, ukazali na oporavak potražnje kineskih potrošača.
Dionice LVMH-a, predvodnika sektora, porasle su 33 posto od početka ove godine do 24. travnja, čineći Louis Vuitton i Dior najvrjednijim tvrtkama u Europi.
Dok kineski potrošači putuju unutar Azije, tek se moraju vratiti u Europu u velikom broju. Njihovo kretanje je važno, jer kineski kupci tradicionalno više kupuju kad putuju.
Kineski kupci moraju preuzeti briljantnu palicu od svojih američkih kolega koji su pokretali industriju prethodne dvije godine.
Bogati Amerikanci još uvijek troše, ali mlađi, elegantniji potrošači koji su se razbacivali poticajnim plaćanjima i dobicima od kriptovaluta sada stežu svoj Burberry remen.
Dodajte utjecaj inflacije u Europi, za koju je predsjednik Richemonta Johann Rupert rekao da je čak i dobrostojeće potrošače potaknula na smanjenje, i znakove da manje Amerikanaca posjećuje Europu, a ažurirane informacije za treće tromjesečje mogle bi biti razočaravajuće.
Zapravo, mogli bi navijestiti pomak s iznimno visokih stopa rasta prodaje u posljednje tri godine na one jednoznamenkaste. Dok se potrošačka potrošnja općenito održala boljom od očekivanog, izgledi da će kamatne stope ostati visoke mogli bi konačno narušiti povjerenje. Dionice luksuzne robe već su izgubile sve ili većinu ovogodišnjih dobitaka, povukavši vrijednosti ispod svojih petogodišnjih prosjeka.
Čini se da je to opravdano nadolazećom sezonom izvještavanja, koja bi mogla razočarati. Uslijed sporijeg rasta, tvrtke će možda morati više ulagati, a možda neće moći podići cijene onoliko koliko u posljednje dvije godine. To bi moglo pritisnuti marže.
No dugoročno gledano, to je druga priča: izgledi industrije i dalje su obećavajući.
Iako je kinesko gospodarstvo oslabjelo, slavina za potrošnju neće se potpuno zatvoriti. Luca Solca, analitičar u Bernsteinu, ističe da tamo postoji milijarda ljudi koji žele postati potrošači luksuza. Morgan Stanley godišnji rast potrošnje kineskih potrošača procjenjuje na sedam posto od 2022. do 2030. godine. To je znatno ispod rasta od 19 posto od 2003. do 2022. godine, ali još uvijek ima smisla.
Bain & Co. kaže da bi potrošači u drugim regijama, poput Indije, Jugoistočne Azije i Afrike, mogli pomoći u nadoknadi nižeg doprinosa Kine.
Sve do posljednjih nekoliko godina, SAD je bio nedovoljno uključen u luksuz. To se promijenilo imenovanjem pokojnog Virgila Abloha od LVMH-a za kreativnog direktora muške odjeće Louis Vuittona, čime je brend predstavljen široj, raznolikijoj publici. Njegov nasljednik, glazbenik Pharrell Williams, nastavit će dovoditi europska imena. A više cijene nafte mogle bi značiti veću potrošnju na Bliskom istoku.
U isto vrijeme, najuspješnije luksuzne grupe uživaju jake identitete robnih marki i cjenovnu moć.
Naravno, postoje rizici. Kinesko gospodarstvo moglo bi se dodatno pogoršati. I drugdje, dok samo bogati mogu biti pogođeni višom inflacijom i nižim gospodarskim rastom, superbogati mijenjaju svoje navike samo kada dođe do šokova u sustavu, kao što su nekretnine i tržišta. Takvi događaji ostaju mogućnosti.
Slično tome, nisu svi kreatori vrhunske robe stvoreni jednaki. Izazovnija pozadina daje prednost najvećim imenima, s najsnažnijim bilancama. LVMH, najveća svjetska luksuzna grupacija, ima raznolik portfelj i dovoljno duboke džepove kako bi osigurala da njeni brendovi ostanu u glavama potrošača.
Hermès bi se trebao pokazati otpornim jer zapravo može diktirati vlastitu razinu potražnje. Ima liste čekanja za svoje najpoznatije proizvode, kao što su torbe Birkin i Kelly, dok uz to proširuje svoje proizvodne pogone. To bi moglo objasniti ovogodišnju bolju izvedbu njegovih dionica, kojima se trguje oko 40 puta više od zarade sljedeće godine, što je daleko najveća vrijednost u sektoru.
Čini se da je preokret Prade ukorijenjen, dok bi sekundarna kotacija u Milanu mogla omogućiti više europskih ulagača da drže dionice. No to je okruženje teže za one brendove koji žele oživjeti svoje bogatstvo, poput Guccija i britanskog Burberryja. Dok potrošači zahtijevaju inovacije i dobre vijesti za svoje novonastale kreativne smjernice, kupci su manje skloni modnim rizicima.
I dok se industrija polarizira između megabrendova i svih ostalih, neovisnije tvrtke mogle bi slijediti Valentino, koji 30 posto udjela prodaje Keringu, u traženju moćnih partnera.
Sljedeća godina ili tako nešto bit će nestabilna za modne divove, dok se bore s mukama Kine i američkim izborima. No teško da će luksuzne dionice zauvijek ostati démodé.