Gdje se u inflaciji sakrio tečaj

Iako je ostao djelomično izvan fokusa, tečaj eura u odnosu na dolar također je tijekom posljednjih mjeseci imao blagi utjecaj na jačanje inflacije u eurozoni. Kakvu je ulogu on točno odigrao u cijeloj priči oko kretanja cijena, ali i njegov utjecaj na vanjsku trgovinu eurozone objašnjava Marina Petrov, viša analitičarka makroekonomije i tržišta kapitala Bloomberg Adrije.

U svjetlu aktualnog, sad već višegodišnjeg inflatornog vala, promjena deviznog tečaja imala je izravan tzv. pass through efekt na inflaciju. Kad se vrijednost eura u odnosu na dolar smanjuje, što je bio slučaj do kraja prošle godine, tada poskupljuje proizvod ili sirovina koju uvozimo iz zemalja koje u razmjeni koriste dolar, pa se samim time povećavaju prodajne cijene, odnosno potiče inflacija.

Trenutni inflatorni ciklus bio je specifičan po tom pitanju jer inflacija nije uvezena putem određenog trgovinskog partnera čije su cijene porasle, već putem određenih sirovina koje su u jednom naletu ekstremno poskupjele, pogotovo cijene energenata – nafte i prirodnog plina. To ne znači da se promjena deviznog tečaja nije osjetila u stopama inflacije, već da ona nije bila dominantna. Cijene se relativno brzo prelijevaju s jednog na drugo tržište i njihov se efekt dalje vidi u trgovinskim tokovima.

Cjenovna konkurentnost eurozone prema najvećim trgovinskim partnerima u velikoj je mjeri osjetljiva na tečaj eura u odnosu na dolar, pogotovo ako imamo u vidu da je američki dolar globalno dominantna valuta razmjene. Svako jačanje eura za pet posto povećava cijenu izvoznog dobra na dolarska tržišta za tih istih pet posto.

Viša cijena znači i nižu potražnju, odnosno u krajnjoj liniji i niži izvoz. Iako se na kratki rok neizvjesnost može ublažiti korištenjem financijskih instrumenata kako bi se ublažio tečajni rizik (tzv. hedging), uvjeti pod kojima se ti poslovi sklapaju mijenjaju se u skladu s očekivanjima, pa se efekt promjene deviznog tečaja ipak ne može u potpunosti neutralizirati.

Kad domaća valuta slabi, konkurentnost se poboljšava, pa se pruža mogućnost za jačom prodajom ili čak ulaskom na nova tržišta. No s druge strane postoji i uvozni dio, u kojem slabija domaća valuta znači i skuplji uvoz. Kakve će u svemu tome biti posljedice za neku kompaniju, ovisi o tome koliko se ona zapravo oslanja na trgovinske tokove.

Što više njen izvoz premašuje uvoz sirovina i poluproizvoda koje koristi, toj kompaniji više odgovara slabljenje domaće valute, uslijed efekta na rast potražnje koju potiče bolja cjenovna konkurentnost. Na duži rok je deprecijacija svakako pozitivna za vanjskotrgovinsku bilancu jer se izvoz poboljšava, ali raste i domaća potrošnja domaćih proizvoda u odnosu na uvozne, sada skuplje proizvode.

Svakako je nužno razlikovati deprecijaciju valute, koja je posljedica tržišnih kretanja, i devalvaciju. Devalvacija je namjerno obaranje vrijednosti valute i nešto što središnje banke rade kako bi poboljšale izvoz, pogotovo ako se smatra da je valuta precijenjena i kao takva šteti ekonomiji.

Deprecijacija je dugoročno pozitivna za vanjskotrgovinsku bilancu | Bloomberg

Devalvaciju uglavnom uvjetuje određena makroekonomska slika i može je se puno bolje kontrolirati i usmjeriti na cilj. Deprecijacija (ili aprecijacija) je s druge strane podložna očekivanjima i signalima tržišta, odnosno makroekonomsko okruženje joj se dalje prilagođava i daje povratne informacije.

Trend jačanja eura koji je počeo krajem prošle godine nastavit će se, monetarna politika Europske središnje banke zaostaje korak-dva za američkim Fedom, a tokovi kapitala idu u prilog euru, kao i rast sklonosti prema riziku. To će se svakako dalje oslikati na trgovinsku bilancu eurozone jer će cjenovna konkurentnost biti lošija, a posljedično i izvoz. Međutim, potražnja se globalno pokazala vrlo otpornom, stope inflacije smiruju se, a povjerenje potrošača oporavlja, pa će time posljedica na smanjenje izvoza biti blaža od onoga što samo jačanje eura implicira.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar