Poslovni model Eurovizije bolji je od onog Olimpijskih igara

Što ako izbacite sve sportove s Olimpijskih igara? Ostalo bi vam mnogo glazbenih brojeva s ceremonija otvaranja i zatvaranja. Uglavnom, ekvivalent Euroviziji, koja je, unatoč svim kostimima, plesu i pirotehnici, mnogo povoljniji i isplativiji spektakl od četverogodišnjih atletskih mitinga.

Proračunski deficiti i dugovi progone gradove domaćine Olimpijskih igara. (Većina milijardi prikupljenih temeljem prava na globalno emitiranje ide Međunarodnom olimpijskom odboru.) Japan je potrošio gotovo 13 milijardi dolara na Ljetne igre u Tokiju 2020. koje su odgođene zbog Covida (kao i popratne Paraolimpijske igre). Torino, domaćin prošlogodišnjeg Eurosonga, izdvojio je samo oko 13 milijuna dolara, tisućiti dio cijene igara. Grad na sjeveru Italije zaradio je i oko 90 milijuna dolara prihoda od turizma. Ovogodišnji domaćin, Liverpool, očekuje sličnu dobit. To su možda skromni iznosi u široj shemi globalnih događaja, ali to je ipak bolje nego biti u minusu.

Eurovizija pruža i druge pogodnosti. Proizvela je globalne megazvijezde koje su velike tvrtke same za sebe (ABBA, čiji je Waterloo došao do finala 1974.; Celine Dion, koja je 1988. godine otpjevala švicarsku trijumfalnu Ne Partez Pas Sans Moi; Julio Iglesias, koji nije pobijedio, ali je zbog popularnosti pjesme Gwendolyne koju je pjevao 1970. godine postao superzvijezda prvo u Španjolskoj, a potom i u svijetu). Natjecanje predstavlja ljestve za uspon umjetnicima iz manjih zemalja u regiji sa slabije razvijenim glazbenim industrijama. Čak i ako ne pobijede, činjenica da su bili na Euroviziji osigurat će im doživotne karijere na domaćim tržištima.

Ovogodišnje natjecanje vjerojatno jednako pridonosi hvaljenoj politici "podizanja nivoa" vlade Ujedinjenog Kraljevstva kao i sve što je vladajuća torijevska stranka učinila da proširi bogatstvo glavnog grada na ostatak zemlje. "Naišao sam na ljude iz Londona koji su rekli da nikad nisu razmišljali o dolasku u Liverpool osim na Euroviziju", kaže William Lee Adams, bivši novinar časopisa Time koji vodi wiwibloggs, najistaknutiji neovisni izvor vijesti, analiza i oduševljenja Eurovizijom (osjećaja koji dokumentira u svojim memoarima Wild Dances: My Queer and Curious Journey to Eurovision). Ove je godine imao 65 volontera koji su strastveno pisali blogove o kičovitom i žestokom vrhuncu natjecanja kako se približavalo finalu u subotu, 13. svibnja.

Dok se tijekom Olimpijskih igara uvijek spotiče o politiku. Eurovizija je pronašla način da prihvati kontroverze bez neugodnosti. To je zato što je njeguje oblik multilateralnog, poliglotskog prava glasa. Natjecatelji trebaju telefonske glasove publike u zemljama sudionicama. To je ujedno i odraz popularnosti u cijeloj Europi. Adams, koji je blog osnovao 2009. godine, kaže da je popularnost Eurovizije značajno porasla 2014. godine te da za to postoje geopolitički razlozi.

U siječnju 2014. godine Rusija Vladimira Putina započela je PR rat protiv Conchite Wurst, drag queen (AKA Thomas Neuwirth) koja je upravo postala austrijski predstavnik. Moskva je natjerala Bjelorusiju i Ukrajinu (tada pod proruskim predsjednikom) da potpišu peticiju kojom se osuđuje Eurovizija kao "leglo sodomije". Zahtijevali su da se program ne emitira u Rusiji kako bi zaštitili djecu.

Događaji koji su uslijedili pospješili su korištenje glazbenog natjecanja kao surogata za političku arenu. Narodni ustanak u Kijevu krajem veljače te godine svrgnuo je proputinovskog predsjednika (koji sada živi u Rusiji). Kao odgovor, Moskva je 26. ožujka izvršila invaziju na Ukrajinu i anektirala Krim. U svibnju je u Kopenhagenu Conchita Wurst izašla na pozornicu kako bi otpjevala Rise Like a Phoenix. Njezina zlatna haljina je svjetlucala, usne su joj blistale, kosa joj je elegantno vijorila uz pomoć stroja za vjetar, a brada joj je bila uredno obrijana. Ona je pobijedila. A zemlja čiji su je glasovi doveli do pobjede? Ukrajina.

Prošle je godine Ukrajina  osvojila glavnu nagradu sa Stefaniom, folk himnom nadahnutom rapom. Tijekom finala, član Kalush Orchestra, grupe koja je to izvela, povikao je: "Molim vas sve odmah. Pomozite Ukrajini i Mariupolju", s pozornice. U tom trenutku opkoljeni ukrajinski grad bio je udaljen samo nekoliko dana od pada u ruke Rusa. Apel je probudio publiku, ali je vjerojatno potaknuo još veći patriotizam u domovini Kaluškog orkestra i pomogao prigušiti težinu vijesti o konačnom zauzimanju grada. "Eurovizija je dio obrambene strategije Ukrajine", kaže Adams. Rusija nije imala šanse ni lani, a ni ove godine jer je njezino sudjelovanje zabranjeno nakon invazije Ukrajine.

Ukrajinska pjesma Heart of Steel dua Tvorchi ove je godine privukla pozornost, ali favoriti nisu birani geopolitički. Adams je bacio oko na dva: vještičju, pogledajte te nokte, Loreen koja pjeva švedsku power baladu Tattoo i frenetični Cha Cha Cha finskog repera Kaarije. Loreen, koja je pobijedila 2012. godine, pjeva na engleskom, Kaarija pjeva na finskom.

Navijao sam za Maltu, za Busker, koji izvodi Dance (Our Own Party), niskobudžetni zabavni bend i neuglađene gluposti u stilu osamdesetih, ali taj je natjecatelj eliminiran prve večeri u polufinalu. To pokazuje koliko znam o glazbi. Nadajmo se da će jednog dana uskoro rat završiti i da će Rusiji biti dopušten povratak na Euroviziju. Međutim, Putin će se za iskupljenje morati potruditi više od toga da stavi ruž na usne.