Osim pozitivnih klimatskih promjena, odnosno dolaska proljeća i toplijih, dužih dana, globalna ekonomska kretanja ne nude previše razloga za optimizam. Gledajući globalnu ekonomiju i financije, inflacija se već gotovo godinu dana nameće kao ključni problem, a vodeće središnje banke u svijetu nastoje ju svesti u željene okvire, pri čemu bi htjele izbjeći i dublju recesiju.
Posljednjih desetak mjeseci odvija se klackalica između povećanja referentnih kamatnih stopa s jedne i osluškivanja reakcija burzovnih indeksa s druge strane, pa kad smo već pomislili da bismo ipak za svu monetarnu raskoš razdoblja COVID-a mogli proći nekažnjeno, iznenada, kao mali crni labud, stiže vijest o padu dviju značajnih banaka: američkog Silicon Valley Banka i europskog Credit Suissea.
Propast Silicon Valley Banka je, zbog relativno živog pamćenja na financijsku krizu i recesiju iz 2008. godine, uzrokovao značajnu brigu javnosti, a nelagoda se zahvaljujući brzini suvremenih digitalnih kanala komunikacije polako pretvarala u blagu paniku koja je mogla, u nekom čudnom scenariju, možda rezultirati i "savršenom olujom" koja bi značila slom cjelokupnoga globalnog financijskog sustava.
Panika je najveći neprijatelj financijskog sustava, ona nije uvijek u domeni racionalnog, a nakon određene točke više se ne može kontrolirati, stoga je veoma važna brza i snažna regulatorna reakcija. U slučaju Silicon Valley Banka, upravo se to dogodilo, regulatorne i potporne institucije poput osiguravatelja depozita FDIC (Federal Deposit Insurance Corporation) i sveprisutnih Saveznih rezervi promptno su reagirale, što je omogućilo da se, barem privremeno, umanji zabrinutost javnosti i spriječe negativne posljedice po cijeli bankarski sustav.
Izoliran slučaj?
Trebamo li ipak strahovati da pad ovih banaka predstavlja uvod u nešto više i gore? Optimisti smatraju da je pad Silicon Valley Banka izoliran slučaj banke koja po svojoj veličini ne spada u prvih deset banaka u SAD-u i čiji kolaps ne bi izazvao toliko pažnje da banka nije povezana sa Silicijskom dolinom i nekim slavnim klijentima poput Elona Muska.
Oni će reći da nijedan bankarski sustav nije toliko ovisan o banci koja je tek 16. po veličini. S druge strane, pesimistični analitičari ukazuju na moguću analogiju propasti Silicon Valley Banka sa slučajem iz 2007. godine, koji se odnosi na propast britanske Northern Rock banke, što su mnogi autori kasnije opisali kao rano upozorenje na krizu iz 2008. godine.
Damir Bećirović
Pesimisti se plaše da propast Silicon Valley Banka, poput slučaja Northern Rock banke, ukazuje na to da postoje zasad nevidljivi, krupni poremećaj i sustavna pogreška koji mogu urušiti cijeli financijski sustav. Iako se ipak čini da je požar lokaliziran, nije pametno potpuno odbaciti mogućnost iznenadne oluje koja je zasad negdje skrivena, a koja bi mogla razbuktati plamen. Kako bismo mogli donijeti realniju procjenu budućih zbivanja, treba promatrati kako se ključne institucije na financijskom tržištu u ovom trenutku ponašaju.
Dakle, u svjetlu nagle propasti Silicon Valley Banka i straha da bi se zabrinutost deponenata mogla usmjeriti i na druge regionalne banke, održan je dugoočekivani sastanak Feda, koji je ponovo podigao svoju ključnu kamatnu stopu, ovaj put za 0,25 postotnih bodova. Sama odluka naglašava jasnu predanost Feda nastavku borbe protiv inflacije, a zanimljiv je podatak da je referentna stopa Feda porasla na interval između 4,75 posto i pet posto, što je njena najviša razina još od 2007. godine.
Sve dođe na naplatu
Međutim, iz izjava čelnog čovjeka Feda Jeromea Powella može se iščitati da je Fed, ipak, ozbiljno shvatio opasnosti nastale uslijed nestabilnosti i potencijalne krize u bankarskom sektoru te da je najnovije povećanje referentne kamatne stope ipak niže od onog što je Fed prvobitno planirao, a na samom sastanku raspravljalo se i o prijedlozima da se pauzira rast referentnih kamata.
Iako se poručuje da je bankarski sustav stabilan, opreznost Feda ukazuje na to da ni oni nisu 100 posto uvjereni u to. Dakle, bankarski sustav će iz ovih događaja ipak ponijeti određene ožiljke koji će se vjerojatno iskazati kroz konzervativniju politiku kreditiranja i rast kamatnih stopa, a što će se negativno odraziti na gospodarski rast.
Dogodi li se značajnija recesija, monetarne vlasti neće više moći inzistirati na restriktivnoj politici rasta referentnih kamata, što bi inflaciji moglo dati prostora za ponovni zamah. Realno je očekivati veoma neizvjesnu godinu, a ako se i izvučemo ove godine, uvijek će pogreške monetarne i ekonomske politike koje ne uvažavaju realnu ekonomiju doći na naplatu. U ekonomiji nema "besplatnog ručka", pitanje je samo tko ga plaća.
Damir Bećirović ekonomski je analitičar i profesor na Internacionalnoj poslovno-informacijskoj akademiji u Tuzli.
Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenim na Bloomberg Adriji pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva Bloomberg Adrije.
.webp){kind=icon}
