Ova bankarska kriza neće uništiti svjetsko gospodarstvo

Regulatorna odluka vezana za Silicon Valley Bank te prisilna prodaja Credit Suisse Groupe i izvješća o drugim problemima u američkim bankama, nameće pitanje hoće li Sjedinjene Države, ili možda svijet proći kroz još jednu veliku financijsku krizu i veliku recesiju. Srećom, za sada se čini da je odgovor ne.

Jedan od razloga za relativni optimizam je taj što su se cijeli svijet i vlade već neko vrijeme pripremali na ovakav scenarij. Osim što su sjećanja na 2008. i 2009. godinu i dalje svježa, trenutačno smo u procesu izlaska iz pandemije COVID-19 koja je u makroekonomskom smislu izazvala reakcije vlada koje su u većini zemalja bile bez presedana. Nasuprot tome, prije 2008. godine vladao je makroekonomski mir i uobičajeno se govorilo o tzv. velikoj umjerenosti, što je podrazumijevalo poslovni ciklus kao stvar prošlosti. Sada nam je jasno da je to gledište apsurdno i pogrešno.

Otprilike 2023. godine vjerojatno možemo očekivati daljnje poremećaje i makroekonomske probleme. Ali ovaj će put izostati element iznenađenja, što bi trebalo ograničiti mogućnost prave eksplozije u financijskom sektoru.

Vrste bankovnih financijskih problema s kojima se suočavamo također su podložne relativno izravnim rješenjima. Više kamatne stope znače da obveznice i druga imovina koju drže mnoge banke imaju nižu vrijednost, što zauzvrat može značiti probleme s likvidnošću i solventnošću. Ali ta temeljna financijska imovina obično je postavljena tako da svoje nominalne vrijednosti isplati prema očekivanjima, kao što je slučaj s državnim vrijednosnim papirima koje drži Silicon Valley Bank. To Saveznim rezervama (Fed) ili vladi olakšava da organiziraju kupnju propale institucije ili da ponude zaduživanje s popustom. Gubici su relativno transparentni i njima se lako upravlja, barem u usporedbi s 2008. i 2009. godinom, a u većini slučajeva je osigurana otplata, čak i ako ti novčani tokovi danas zbog viših diskontnih stopa imaju niže očekivane vrijednosti.

Kamatne stope će ponovno pasti u onoj mjeri u kojoj započne usporavanje gospodarstva, što zauzvrat podiže vrijednost tih temeljnih financijskih instrumenta. Nasuprot tome, ranija velika recesija samo je još cijene kuća gurnula više nadolje. To je zauzvrat dovelo do velikog broja ovrha, što je još više uništilo vrijednost na tržištima nekretnina.

Nakon financijske krize kućanstva su provela godine razdužujući se

Još jedan zaštitni čimbenik je što su ovoga puta bilance kućanstava u pristojnom stanju. Oštar rast štednje izazvan pandemijom sada je iza nas, a bilance se već nekoliko kvartala pogoršavaju jer potrošači troše svoju ušteđevinu, ali se sveukupna situacija čini prihvatljivom. To ograničava rizik od pada potrošnje u cijelom gospodarstvu. Vjerojatnije je da će današnji problemi ostati lokalizirani samo na bankama i drugim financijskim institucijama, nego što je to bio slučaj, recimo, od 2008. do 2009. godine.

Neki od prognozeri sugeriraju da će daljnje spašavanje nesolventnih banaka izazvati vrlo visoke stope inflacije, zbog stvaranja novca potrebnog za provedbu takvog spašavanja. Ipak, neto pritisci propadajućih banaka deflacijski su jer bi stvarni propast rezultirao uništenjem brojnih bankovnih depozita. Potezi Feda da spasi ove financijske institucije zapravo sprječavaju očekivano smanjenje rasta ponude novca. Fed je u zadnje vrijeme bio vrlo aktivan u svojim diskontnim mjerama, ali zbog toga ne treba očekivati nikakvu hiperinflaciju.

Razni paketi spašavanja u koje smo uključeni nisu bez naplate. Na primjer, sljedeći put mogu izazvati veće probleme moralnog rizika. No to ne znači da sada trebamo očekivati spektakularni financijski krah. Vjerojatnije je da ćemo vidjeti povećanja premija od osiguranja depozita i veće kapitalne zahtjeve za banke. Prvi će financirati trenutna spašavanja, a drugi će nastojati ograničiti takva spašavanja u budućnosti. Stvarne posljedice bit će gubitak sredstava za banke, stroži uvjeti kreditiranja lokalno i regionalno te sporije stope gospodarskog rasta, posebno za mala i srednja poduzeća. To su razlozi za brigu, ali u ovom trenutku ne najavljuju eksploziju problema.

Godišnji rast ponude novca u SAD-u smanjio se prvi put od 1960. godine

Ukratko, racionalno je očekivati da će Sjedinjene Američke Države (SAD) prebroditi svoje sadašnje probleme i zakrpati sadašnjost nauštrb budućnosti. Tako se nosimo s većinom naših kriza. Nadamo se da će američka inovativnost i snažna baza talenata te buduće probleme učiniti rješivima.

Dio našeg trenutnog nereda veći je rizik od napredovanja stagflacije. Problemi u financijskom sustavu mogu obeshrabriti Fed da podiže kamatne stope tempom koji je unaprijed planiran. To povećava rizik od postojane inflacije cijena od četiri do pet posto te bi i Amerika mogla završiti u stagflaciji ako financijski sektor bude veći problem od niske zaposlenosti i gospodarskog rasta.

Nakon 1980. godine, nakon recesije, imali smo velikih problema s financijskim sektorom zbog krize štednje i zajmova i onoga što se tada nazivalo "dugom Trećeg svijeta", ali ne i kolapsa. Današnji detalji razlikuju se, ali povijest nas uči da ne moraju svi problemi financijskog sektora biti eksplozivni.