Povijest je interakcija mnogo složenih sustava. U nepredvidivim razdobljima globalni je sustav pogurnut u veliku promjenu poremećajem koji može izgledati malen.
Ruski rat u Ukrajini, koji je naravno razarajući, no relativno mali konflikt za standarde prošlog stoljeća, može biti jedan takav otponac.
Na isti način, zakašnjelo stezanje monetarne politike najvažnije svjetske središnje banke, Federalnih rezervi SAD-a (Fed), nameće novi režim promjene ne samo američkim kućanstvima i biznisima, već i ostatku svijeta.
Sve posljedice tih dvaju šokova, jednoga geopolitičkog i drugoga ekonomskog, teško se mogu predvidjeti, no vrlo je vjerojatno da smo dosad vidjeli samo njihov mali dio.
Pred nama je poprilično nevolja prije no što ugledamo povratak u "normalnost" kako uobičajeno nazivamo razdoblje od više od godinu dana u kojemu gospodarska, socijalna i politička zbivanja ne skreću previše od prosjeka viđenog unatrag 10 godina.
Najveći su gubitnici u 2022. godini kriptovalute. Bitcoin je izgubio 35 posto vrijednosti u godinu dana, a Ethereum 46 posto. Kriptovalute su u posljednje dvije godine jednostavno postale zamjene za tehnološke dionice prije nego sredstva zaštite vrijednosti. Tesla je izgubio 33 posto, a Amazon 36 posto.
Zašto padaju vrijednosti kriptovaluta i dionica? Odgovor je da je zakašnjelo stezanje monetarne politike navelo investitore na promišljanje o svojim preferencijama.
Procjene koje su u vrijeme pandemije, kada su ljudi više bili online, imale smisla, sada se čine manje primjerenima. Popuštanjem straha od COVID-a, stvarni svijet se vratio, pa je tako nafta skočila 48 posto ove godine, a robe općenito 32 posto. Fed se pak približio stajalištu bivšega američkog ministra financija Larryja Summersa koji je upozorio na inflaciju još u veljači prošle godine.
Imati zlato pokazalo se dobrim, no imati dolare još boljim. Sve važnije valute oslabile su u odnosu na dolar. No to se može i promijeniti ako, nakon još dva dizanja kamatne stope za 50 baznih bodova, Fed stane. Sadašnji povijesni period dosta sliči 1970-ima, premda, naravno, analogija nije savršena.
Tada, kao i sada, greške monetarne i fiskalne politike razmahale su inflacijska očekivanja u SAD-u. Tada, kao i sada, rat je pogoršao stvari i došlo je do rasta cijena nafte jer su arapske zemlje željele kazniti SAD i druge zemlje zbog potpore Izraelu u Jomkipurskom ratu 1973. godine.
I tada je prevladavajuće obilježje međunarodnih odnosa bio hladni rat. Sada je to rivalstvo Washingtona i Pekinga, iako i Rusija ostaje supersila, ako ništa, barem zbog nuklearnog oružja.
Ako iskustvo 1970-ih nudi neku nit vodilju investitorima, ona je da ne treba očekivati brzi povratak u stabilnost, bilo u makroekonomskom, bilo u geopolitičkom smislu.
Bilo je dosta međunarodnih nestabilnosti u ono vrijeme i slično možemo očekivati i sada. To će vraćanje inflacije na razine od oko dva posto uz prihvatljivu političku cijenu učiniti vrlo teškom zadaćom.
Nezadovoljstvo javnosti inflacijom, ne spominjući nasilje i kriminal, vjerojatno će dovesti do jačanja desnice u SAD-u i drugim zemljama s vladama lijevo od centra.
Što nas onda očekuje?
Nakon inflacije, uobičajeno je nastupanje recesije s opasnošću od stagflacije ako je monetarni lijek primijenjen u krivom trenutku ili krivom dozom.
Koliko je vjerojatan takav scenarij? Vrlo.
Ako je povijest dobar vodič, recesija bi mogla započeti 2023. godine.
Što dulje rat u Ukrajini traje, sve je vjerojatnije da će Europa ući u recesiju. Energetske sankcije protiv Rusije i odustajanje od ruske nafte ili plina pogurale bi cijene nagore.
Prognoze za Veliku Britaniju još su i gore nego za SAD ili Europu. Za razliku od SAD-a, Ujedinjeno Kraljevstvo je neto uvoznik energije, a za razliku od Europske unije prisutan je snažan pritisak na rast plaća, pa je vjerojatnije i brže dizanje kamatnih stopa.
Zbog nulte tolerancije prema COVID-u, ekonomska aktivnost u Šangaju prošlog je mjeseca praktično stala. Nijedan automobil nije prodan. Postoje i znaci daljnjeg pada kineske osobne potrošnje te tržišta nekretnina.
Upravo sada vidimo efekt lavine diljem svijeta jer su rastuće cijene energije i hrane popraćene monetarnim stezanjem i poremećajima u dobavnim lancima.
Kao i u 1970-ima, najviše će patiti tržišta u razvoju.
Dosad je ovo bila loša godina. Ne treba očekivati da bi kratkoročno moglo biti bolje. Jedina utjeha koja se može ponuditi je da ishod nestabilnosti 1970-ih nije bio sasvim loš. Te su godine iznjedrile ljudima mnogo "permisivnije društvo" o čemu su u šezdesetima pjevali Rolling Stones i drugi.