Središnje banke obično se ne bave dobicima i gubicima, ali ubrzano gomilanje crvene tinte u američkim Saveznim rezervama (Fed) moglo bi postati puno više od puke računovodstvene neobičnosti.
Tržište obveznica prolazi kroz najgoru rasprodaju u nekoliko posljednjih desetljeća, potaknutu visokom inflacijom i agresivnim povećanjem kamatnih stopa koje provode središnje banke. Pad cijena obveznica, zauzvrat, na papiru znači gubitak velikih količine zaliha koje su Fed i druge središnje banke akumulirale tijekom poduzetih mjera spašavanja zadnjih godina.
Povećanje kamatnih stopa također podrazumijeva i plaćanje većih kamata za središnje banke, za rezerve koje komercijalne banke drže kod njih. To je gurnulo Fed u operativne gubitke, stvarajući prazninu koju bi Ministarstvo financija u konačnici moglo popuniti prodajom duga kroz obveznice. Ministarstvo financija Ujedinjenog Kraljevstva već se priprema nadoknaditi gubitak uz pomoć Bank of England (BoE).
Pad vrijednosti obveznica Fed-a / Bloomberg
Britanski potez naglašava dramatičan zaokret među zemljama, uključujući Sjedinjene Američke Države (SAD), gdje središnje banke više bitnije ne doprinose državnim prihodima. Tako je američko ministarstvo financija prošle godine imalo zapanjujući "zamah", od gotovo 100 milijardi dolara koje je dobilo od Feda prošle godine, dok bi do kraja ove godine moglo imati gubitak od 80 milijardi dolara, priopćili su iz brokerske kompanije Amherst Pierpont Securities.
Zbog gubitaka u proračunu moguće su kritike na program kupnje imovine pokrenut radi spašavanje tržišta i gospodarstva tijekom zatvaranja globalnog gospodarstva uzrokovanog pandemijom Covid-19 2020. godini, s ciljem spašavanja tržišta i gospodarstava. Gubici se poklapaju s trenutnim izbijanjem inflacije, što bi moglo potaknuti pozive na obuzdavanje neovisnost kreatora monetarne politike ili ograničenje poteza koje bi mogli poduzeti u idućoj krizi.
"Problem gubitka koji bilježi središnja banka nije zbog samog gubitka, ona se uvijek može dokapitalizirati, već je problem politički otpor s kojim će se središnje banke vjerojatno sve više suočavati", rekao je Jerome Haegeli, glavni ekonomist u Swiss Re, koji je prethodno radio u švicarskoj središnjoj banci.
Sljedeće brojke ilustriraju opseg operativnih gubitaka ili gubitaka u tržišnoj bilanci koji se sada materijaliziraju:
Fedove novčane doznake koje duguju američkom Ministarstvu financija dosegnule su od 19. listopada minus od 5,3 milijarde dolara, što je u oštroj suprotnosti s pozitivnim brojke zabilježenim krajem kolovoza. Negativni iznos dosegnuo je zadužnicu koja bi se otplatila kroz bilo koji budući prihod.
Australska središnja banka objavila je gubitak od 36,7 milijardi australskih dolara (23 milijarde dolara) za 12 mjeseci do lipnja, ostavljajući je s negativnim kapitalom od 12,4 milijarde australskih dolara.
Guverner nizozemske središnje banke Klaas Knot upozorio je prošli mjesec kako u narednim godinama očekuje kumulativne gubitke od oko 9 milijardi eura (8,8 milijardi dolara).
Švicarska središnja banka izvijestila je o gubitku od 95,2 milijarde franaka (95 milijardi dolara) u prvih šest mjeseci ove godine jer je vrijednost njezinih deviznih sredstava pala, što je najlošiji zabilježen rezultat još od njezina osnutka 1907. godine.
Dok gubici u središnjim bankama za zemlje u razvoju mogu potkopati povjerenje i pridonijeti općem egzodusu kapitala, takva vrsta izazova nije vjerojatna za bogate nacije.
Kao što je jednom rekao Seth Carpenter, inače glavni globalni ekonomist Morgan Stanleyja i bivši dužnosnik američkog ministarstva financija: "Gubici nemaju značajan učinak na njihov kratkoročni kapacitet vođenja monetarne politike."
Zamjenica guvernera australske središnje banke (RBA), Michele Bullock odgovorila je na pitanje o poziciji negativnog kapitala središnje banke: "ne vjerujemo da je upitna naša sposobnost poslovanja. Uostalom, možemo stvoriti novac. To smo učinili kada smo kupili obveznice", istaknula je.
No ipak može biti posljedica. Središnje banke već su postale politički opterećene institucije nakon što, kako su i same priznale, nisu uspjele predvidjeti i brzo reagirati na rastuću inflaciju u posljednjih godinu dana ili više. Stvaranje gubitaka dodatno privlače negativne kritike.
Implikacije ECB-a
Za Europsku središnju banku (ECB), mogućnost sve većih gubitaka dolazi nakon što je godinama kupovala državne obveznica, unatoč skepticizmu konzervativaca koji su tvrdili kako su ti potezi doveli do nejasne granice između monetarne i fiskalne politike.
S inflacijom koja je pet puta veća od cilja ECB-a, raste pritisak na posjed obveznica koji je potrebno riješiti, to je proces koji se zove kvantitativno zaoštravanje za koji se ECB trenutačno priprema unatoč lošijim ekonomskim izgledima.
"Iako ne postoje jasna ekonomska ograničenja za gubitke središnje banke, postoji mogućnost da oni postanu više politička ograničenja za ECB", izjavili su George Cole i Simon Freycenet ekonomisti Goldman Sachsa. To se osobito odnosi na sjevernu Europu, i "moglo bi potaknuti raspravu o kvantitativnom pooštravanju", zaključili su.
Predsjednica ECB-a Christine Lagarde nije dala nikakve naznake da će odluka ECB-a o kvantitativnom pooštravanju biti potaknuta izgledima stvaranje gubitaka. Prošlog je mjeseca eurozastupnicima u Bruxellesu rekla kako stvaranje profita nije u opisu poslova središnjih banaka, inzistirajući na tome da borba protiv inflacije ostaje "jedina svrha ECB-a".
Što se tiče Feda, republikanci su se u prošlosti protivili Fedovoj praksi plaćanja kamata na višak bančinih rezervi. Američki Kongres je 2008. godine ovlastio Fed na plaćanje takve kamate kako bi se pospješila kontrola kamatnih stopa. Budući da Fed sada trpi gubitke, a republikanci potencijalno preuzimaju kontrolu nad barem jednim domom Kongresa SAD-a na predstojećim izborima koji se održavaju u sredini predsjedničkog mandata u studenom, ponovno bi se moglo raspravljati o ovoj praksi.
Fedovi gubici / Bloomberg
Fedov zaokret mogao bi biti osobito bitan. Nakon što je 2021. godine, uplatio čak 100 milijardi dolara u državnu blagajnu, Fed bi se mogao suočiti s gubicima višim od 80 milijardi dolara na godišnjoj razini ako se podignu stope za 75 baznih bodova u studenom i 50 baznih bodova u prosincu, što je izgledno na osnovu predviđanja tržišta, procjenjuje se Stephen Stanley, glavni ekonomist za Amherst Pierpont.
Bez Fed-ovih prihoda, američko ministarstvo financija morat će se više zadužiti kako bi financiralo državnu potrošnju.
"Ovo je možda prevelika tajna da bi bila zabilježena u javnosti, ali populist bi mogao pokrenuti priču na način koji se ne bi dobro odrazio na Fed", napisao je Stanley u poruci klijentima ovog mjeseca.
--- članak je napisan uz pomoć Garfield Clinton Reynoldsa.
.webp){kind=icon}
