Trgovci, tankerske tvrtke i najmoćnije svjetske vlade sve se više okreću 5. prosincu, danu kada će EU zabraniti uvoz ruske nafte. U fokusu je samo jedno pitanje: "Može li opskrbni lanac naftne industrije podnijeti najoštrije sankcije ruskom izvozu u povijesti?"
Kupljena je ogromna flota tankera koja se skuplja kako bi služila interesima Moskve. Intenzivna diplomatska prepirka pod vodstvom SAD-a za ublažavanje agresivnih sankcija Europske unije traje mjesecima, ali vrijeme otkucava.
Ostalo je otprilike šest tjedana do stupanja mjera Unije na snagu, no i dalje je nepoznanica hoće li se treći najveći proizvođač nafte u svijetu obraniti od šoka u opskrbi i uspjeti kupcima dostaviti naftu i plin.
Čitaj više
Plan ograničenja cijene mogao bi smanjiti rusku proizvodnju nafte
Rusija bi mogla smanjiti svoju proizvodnju nafte ako EU i SAD nastave s planom ograničavanja cijena.
06.10.2022
Plenković: EU ima političku volju proširiti sankcije Rusiji
Premijer Plenković naglasio je da je ovo kritičan trenutak i da će EU nastaviti sa sankcijama Rusiji.
24.09.2022
Upitan produžetak ugovora o izvozu ukrajinskih žitarica diže cijene hrane
Eskalacijom rata raste strah da se neće produljiti sporazum o izvozu ukrajinskih žitarica, a time i cijene hrane.
22.10.2022
Industrija oružja svim se silama trudi predstaviti kao ESG ulaganje
Vojni arsenal (zrakoplovi, tenkovi i brodovi) korišten u ratu strojevi su koji troše velike količine dizela.
23.10.2022
SAD već mjesecima upozorava kako će europske sankcije Rusiji na tržištu izazvati veliki šok. Također se zalaže i za omogućavanje pristupu uslugama EU-a tvrtkama, posebno osiguranju, kako bi se izbjegao skok cijena prije američkih izbora za Kongres u studenom. Kako bi u tom naumu uspjeli, kupci bi morali prihvatiti kontroverznu gornju cijenu nafte.
Američki dužnosnici razmišljaju o postavljanju gornje granice iznad 60 dolara po barelu, što je viša razina od ranije najavljene. To se temelji na govorima i referencama na povijesne podatke o cijenama za koje su dužnosnici rekli kako će ih koristiti kao djelomični vodič.
Naizgled će velikim dijelom ruskih tokova upravljati složena i tajnovita mreža brodova, vlasnika, luka i sigurnih prolaza kojima dominiraju područja koji su i dalje voljna surađivati s Rusijom.
"Pogledate li koliko je brodova u proteklih šest mjeseci prodano nepoznatim kupcima, vrlo je jasno kako se flota gradi za prijevoz nakon sankcija EU-a", rekao je Christian Ingerslev, glavni izvršni direktor Mærska u Kopenhagenu. Dodaje kako kompanija u Danskoj upravlja flotom od 170 brodova te da nijedan od njih ne služi Rusiji.
Uoči 5. prosinca, kada EU treba zabraniti uvoz ruske sirove nafte i zaustaviti pružanje pokrića otpreme, financiranja i osiguranja povezanih trgovina, najvažnije je pitanje hoće li biti dovoljno brodova.
Brodski posrednik Braemar procjenjuje kako će za ruski izvoz od četiri milijuna barela dnevno na Daleki istok u flotu trebati dodati još 240 brodova, i to 102 Aframaxa, 58 Suezmaxa i 80 vrlo velikih brodova za prijevoz sirove nafte koji su prošle godine prevozile iransku i venecuelansku sirovu naftu kako bi se formirala velika flota koja će iz sjene podržavati Moskvu.
"Došlo je do naglog porasta anonimne kupovine tankera od početka rata u Ukrajini i uoči krajnjeg roka za početak EU-ovih sankcija 5. prosinca. Prednjače subjekti sa sjedištem u Dubaiju, Hong Kongu, Singapuru i Cipru", rekao je Anoop Singh, voditelj tankerskih istraživanja u Braemaru. Mnogi će stariji brodovi pronaći svoj put do sjenovite flote, a ruski brodovlasnik Sovcomflot isporučuje i neke tankere.
Osim toga, gotovo će sigurno doći do porasta prijenosa nafte s broda na brod (eng. ship-to-ship, STS). Očekuje se kako će se tereti na moru prebacivati s jednog tankera na drugi. To je i rezultat rizika od sankcija zbog rukovanja izvozom izravno iz ruskih luka i potrebe da se nekoliko malih tereta za duga putovanja složi na veće tankere.
To je već sam po sebi veliki izazov, pogotovo u Baltičkom moru odakle glavnina ruskog izvoza nafte kreće. Prijevoz s broda na brod uključuje jedno plovilo koje manevrira uz drugo, pričvršćujući cijev kojom bi omogućilo pumpanje tereta između dvaju nosača. Može potrajati i do dva dana, a najbolje ga je izvoditi u što mirnijim vodama uz lijepo vrijeme. Neki mogu uključivati višefazni proces prijenosa nafte iz početnog tankera u plutajuće skladište, prije sljedećeg koraka za premještanje tereta na drugi brod.
Nakon EU-ovih će sankcija Kina i Indija vjerojatno postati glavna odredišta ruske nafte. Nakon što sankcije stupe na snagu, europska će mora gotovo sigurno biti zabranjena za prijenos nafte s broda na brod, a Rusiji i njezinim kupcima neće biti od velike koristi prijenos obavljati unutar Baltičkog mora.
To je zato što će se, u idealnom slučaju, nafta za Aziju pretočiti u divovske supertankere prevelike za izlazak iz Baltika s teretom na brodu. Stoga je plan naftu manjim brodom prevoziti do supertankera nakon čega bi se taj malen broj vraćao u luku po još ruske nafte.
Ove STS lokacije mogu biti sigurne luke ili relativno mirne morske vode koje ne spadaju pod jurisdikcije koje protiv Rusije provode sankcije ili ograničenja.
Brodski su posrednici iznosili moguće lokacije poput Gibraltara i Ceute, dok je većina ostala skeptična oko tih područja zbog njihove veze s Velikom Britanijom i Španjolskom koje ograničavaju trgovinu s Rusijom.
Druga mogućnost STS prijenosa mogla bi biti na otvorenom moru, čak i usred Atlantskog oceana, u vodama izvan pomorskih jurisdikcija koje europske države kontroliraju. Pošiljatelji su se fokusirali na područje u srednjem sjevernom Atlantiku, u blizini Azora, autonomne Portugalske regije.
STS operacije skupe su i rizične, no ova će praksa biti ključna u osiguravanju kontinuiranog protoka ruske sirove nafte, kako u logističkom smislu tako i u pomoći zadržavanja privatnosti aktivnosti određenih kupaca.
Iako pošiljke iz sankcioniranih režima nije neuobičajeno prenositi kroz jedan STS, pošiljatelji ne isključuju mogućnost dvaju prijenosa. Prvi bi se odvio u Baltičkom moru, a drugi izvan njega kako bi bareli sigurno dospjeli na tržište.
Proteklih je mjeseci vladala ogromna potražnja i kupnja na tržištu rabljenih tankera, posebno usredotočena na vrstu i klasu brodova koji će se intenzivno koristiti za prijevoz nafte s izvoznih terminala Urala i ESPO-a.
Jedan je takav tip tankera Aframax, najmanji glavni međunarodni tanker koji kroz pliće vode i iz plićih luka može prevesti od otprilike 650 do 750 tisuća barela nafte.
Aframaxovi, tankeri ledolomci, bili su u središtu pozornosti kupaca jer će ove zime biti ključni za izvoz nafte Urala s Baltika. Ova vrsta tankera postigla je dvostruku cijenu u odnosu na 2021.godinu, a kupci uglavnom ostaju anonimni.
Brodski posrednici također su primijetili porast trgovačkih aktivnosti za Aframaxovu klasu brodova koji nisu ledolomci, starosti 15 godina ili više. Očekuje se kako će se neki od ovih tankera pojaviti u istočnom Sibiru, gdje će pomoći u transportu ruske ESPO sirove nafte do kupaca, uglavnom kineskih i indijskih rafinerija.
Ako sve dosad navedene stvari nisu dovoljno izazovne, pronalaženje standardnog osiguranja ovakvih isporuka će stvoriti novi problem. Većina tankera zaštićena je od rizika izlijevanja nafte Međunarodnom grupom P&I klubova, od kojih su mnogi u Europi. Sankcije EU-a znače i da bi tvrtke iz P&I kluba morale prestati pružati osiguranja za izvoz ruske nafte.
Ograničenje cijena bi europske usluge i osiguranje učinilo dostupnima tvrtkama koje se pridržavaju gornje granice cijena ruske nafte. Bez obzira hoće li Rusija surađivati s programom ograničenja, sudjelovanje EU-a nije jednostavno.
Pri potpisivanju, Unija je imao dvije važne odredbe.
Prva je uključivanje brodarskih tvrtki, uključujući divovsku grčku flotu. Drugim riječima, trgovac bi teoretski mogao unajmiti grčki tanker samo ako plati ograničenu cijenu nafte.
Drugo, pravila EU-a navode kako tanker neće smjeti biti osiguran ili reosiguran kod osiguravatelja u bloku za bilo koji budući teret, uključujući neruski, osim ako kupuju i prevoze naftu koja nije kupljena od sankcioniranih država.
Europa je središte osiguranja i reosiguranja te su bez osiguravajućih kuća iz Europe kupci, izvoznici i vlasnici tankera podložni čitavom nizu rizika, uključujući izlijevanje nafte. Zbog toga je pridržavanje sankcija EU-a i ograničenja za vlasnike tankera vrlo neizvjesno pitanje. Provedba gornje granice od EU-a tek treba biti formalizirana i također ovisi o poduzimanju sličnih radnji drugih zemalja G-7.