Jadikovke koje se posljednjih mjeseci mogu čuti s gradilišta i iz građevinskih kompanija o tome kako su cijene repromaterijala otišle u nebo nemaju previše temelja u službenim statističkim podacima. Barem kad se radi o domaćim proizvođačima.
Prema podacima za srpanj koje je u ponedjeljak objavio Državni zavod za statistiku (DZS), proizvođačke cijene građevinskog materijala su u godinu dana porasle desetak posto. Točnije, 10,3 posto. Podatak svakako pokazuje značajan rast cijena koji se može i očekivati s obzirom na inflacijsko okruženje, ali je daleko od katastrofičnih poruka koje se sporadično mogu čuti iz građevne industrije.
Međugodišnji rast cijena premašio je pet posto u studenom prošle godine i od onda samo ubrzava. Dapače, porast cijena u srpnju najviši je barem od početka 2016. dokle dosežu podaci obuhvaćeni priopćenjem DZS-a.
Na mjesečnoj razini cijene su u srpnju porasle jedan posto u odnosu na lipanj. To je bio dvadeseti uzastopni mjesečni rast cijena. Pad je posljednji puta zabilježen u studenom 2020.
U izračun DZS-a ulazi tristotinjak artikala i radi se o veleprodajnim cijenama građevinskog materijala koji proizvode domaći proizvođači i prodaju na domaćem tržištu. Koriste li se u izgradnji i opremanju uvozni materijali, cjenovna situacija može biti bitno drukčija.
U DZS-u napominju kako je "indeks proizvođačkih cijena građevnog materijala na domaćem tržištu važan (…) kratkoročni pokazatelj poslovnog ciklusa (…). Prema konceptu EU-a taj pokazatelj može nagovijestiti inflatorna kretanja prije nego što dođu do potrošača." Također, statističari upozoravaju kako to "nije indeks cijena ukupnih građevinskih radova jer njime nisu obuhvaćene cijene opreme, mehanizacije i rada te drugi elementi iz strukture cijena građevinskih radova".
.webp){kind=icon}
