Što bi Hrvatska bez europske kohezijske politike?

Kohezijska politika Europske unije (EU) ima značajne pozitivne učinke u cjelini, a posebice je to vidljivo kad je riječ o zemljama koje su najveći primatelji europskih potpora kao što je Hrvatska.

Prema makroekonomskim analizama koje je ovoga tjedna objavila Europska komisija u izvješću o kohezijskoj politici, kohezijski financijski okvir za razdoblja od 2014. do 2020. i od 2021. do 2027. mogao bi povećati ukupni bruto domaći proizvod (BDP) EU-a za 0,9 posto do kraja 2030. godine.

Ako to nekome malo zvuči, onda pogledajmo pojedine zemlje neto primateljice iz proračuna EU-a.

U slučaju Hrvatske BDP će do kraja 2030. godine biti do osam posto veći no što bi bio bez kohezijske politike. Kod Poljske i Slovačke ta je brojka šest posto, a kod Litve pet posto.

"I razvijenije regije, koje primaju manju potporu po glavni stanovnika iz kohezijske politike, imaju koristi pozitivnim prelijevanjem učinaka ostvarenih programima u drugim regijama. Razvijene regije dobivaju partnere u dobavnim lancima i na tržištima za izvoz i investicije", navodi Europska komisija.

Multiplikativni pozitivni učinci vide se i u tome što svaki euro uložen u okviru programa kohezijske politike u spomenutim šestogodišnjim razdobljima proizvodi 1,3 eura dodatnog BDP-a u EU-u do 2030. godine, a do 2043. godine očekuje se godišnja stopa povrata od oko četiri posto.

Procjenjuje se da će do kraja 2027. u EU otvoriti 1,3 milijuna dodatnih poslova, pri čemu se u velikoj mjeri to odnosi na sektore vezane za zelenu i digitalnu tranziciju.

Podsjetimo, Hrvatska je trenutačno u BDP-u po glavi stanovnika mjereno paritetom kupovne moći na 76 posto prosjeka EU-a, a pridružila se gotovo desetljeće nakon takozvanog 'velikog praska' kojim je najveći broj zemalja na istoku Europe ušao u članstvo.

 

Od tada je njihov prosječan BDP po glavi stanovnika porastao s 52 posto na 80 posto europskog prosjeka, a nezaposlenost je pala s prosječnih 13 posto na četiri posto.

To je sve praćeno rastom produktivnosti u manje razvijenim regijama, a taj je proces upravo u posljednje vrijeme vidljiv i u Hrvatskoj.

U Hrvatskoj velike regionalne razlike

Najveću pomoć po glavi stanovnika, očekivano, dobivaju manje razvijene zemlje. Za programsko razdoblje od 2014. do 2020. ta je pomoć u hrvatskom slučaju bila 319 eura po glavi stanovnika godišnje. U slučaju Estonije, primjerice, bila je 404 eura.

Novac iz kohezijskih fondova daje značajan doprinos BDP-u, pa tako u Hrvatskoj doseže razinu od 2,7 posto BDP-a, u Mađarskoj 2,6 posto te u Poljskoj, Slovačkoj i Litvi 2,4 posto.

Zanimljivo je da su najveće razlike u razvijenosti regija unutar država članica prisutne u Hrvatskoj, Bugarskoj i Češkoj.

EU ima za cilj stopu zaposlenosti od najmanje 78 posto za osobe u dobi između 20 i 64 godine. Neke zemlje, kao što su Nizozemska, Švedska, Estonija, Češka, Njemačka, Malta, Mađarska i Danska, imaju tu stopu na 80 ili više posto, ali u dosta regija, kao što je i Panonska Hrvatska, ta je stopa ispod 66 posto.

U izvješću se navodi da se stanovništvo u EU sve više koncentrira u većim gradovima i smanjuje u ruralnim područjima, posebice u Hrvatskoj, Portugalu, Španjolskoj, Bugarskoj, Rumunjskoj, Litvi, Estoniji i Latviji.

Kohezijska je politika odigrala bitnu ulogu i u ublažavanju posljedica pandemije i ruske agresije na Ukrajinu, a također i sada u okviru programa oporavka i otpornosti.

Logično, uspjeh kohezijske politike ne znači da ima prostora za opuštanje jer, kako navodi Europska komisija, uočljiv je i dalje jaz u zaposlenosti između spolova te problem nezaposlenosti među mladima. Tu su i demografski problemi koji se snažno odražavaju na tržištu rada.

Procjena je da će se do 2040. godine broj stanovnika u dobi do 19 godina smanjiti za više od devet posto, a u pojedinim zemljama kao što su Hrvatska, Bugarska, Italija, Španjolska, Litva, Latvija, Poljska i Rumunjska još i više.

Zaostajanje u digitalnim vještinama

Nadalje, u ruralnim regijama puno se slabije koriste internet usluge poradi manjka infrastrukture i slabijih digitalnih vještina. Prošle godine oko šest posto stanovništva EU-a između 16 i 74 godine uopće nije koristilo internet. U Hrvatskoj je taj postotak 14 posto, u Grčkoj i Portugalu 13 te u Bugarskoj 12 posto.

Ekonomske razlike su još uvijek dosta velike među pojedinim regijama. Više od četvrtine ljudi, ili 28 posto, živi u regijama u kojima je BDP po stanovniku ispod 75 posto prosjeka EU-a. Najveći dio njih nalazi se u zemljama na istoku i jugu Europe. Štoviše, od 2001. godine kretanje realnog BDP-a po glavi stanovnika je bilo negativno u nekim regijama, posebice u Grčkoj i Italiji, premda se u zadnje vrijeme situacija poboljšava.

"Zelena i digitalna tranzicija donose nove mogućnosti potrebne da se održi konkurentnost EU-a u budućnosti i da se osigura građanima dobar život. No, to zahtjeva i strukturne promjene poduprte odgovarajućim politikama, naročito za najranjivije stanovništvo, tvrtke i regije jer bi u suprotnom socijalne i regionalne razlike mogle rasti", poručuje Europska komisija.

Pritom napominje da su posljedice klimatskih promjena i geopolitičke tenzije među glavnim rizicima koji mogu povećati razlike.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar