Svijet se okreće nuklearnoj energiji, a Adria regija?

Nuklearna energija ključna je u dekarbonizaciji energetskog sektora. Velike tehnološke korporacije "mjerkaju" ulaganja u atomsku energiju. U planu su novi reaktori u Sloveniji, Mađarskoj, Rumunjskoj i Bugarskoj.

Kada je prije 13 godina tsunami doveo do nuklearne nesreće u Fukushimi, ovo tragično iskustvo u Japanu naizgled je uvjerilo velik dio svijeta da je "san o jeftinoj i sigurnoj nuklearnoj energiji" gotov. Štoviše, demokršćanska kancelarka Njemačke Angela Merkel, osjetivši puls javnosti, promptno je donijela odluku o postupnom zatvaranju njemačkih nuklearki, čime je povećala svoju popularnost i čak stekla epitet zelene kancelarke. Rezimirajući stanje u Njemačkoj, ali i cijeloj Europi, utjecajni tjednik Spiegel tada je sve opisao naslovom: "Fukushima označila kraj nuklearne ere".

I tada nitko nije mogao ni slutiti da će za nešto više od desetljeća nuklearna energija u Europi postati "zelena" i vrlo poželjna. A upravo se to dogodilo pretprošle godine. U uvjetima energetske krize i prije početka ruske invazije na Ukrajinu, Europska komisija predložila je da se energetska tranzicija Europske unije na obnovljive izvore energije sprovede svrstavanjem prirodnog plina i nuklearne energije u "prijelazne" zelene energije te da će ona biti europski "most" u procesu dekarbonizacije, odnosno odustajanja od fosilnih goriva čijim izgaranjem dolazi do emisije ugljičnog dioksida i drugih plinova koji utječu na klimatske promjene.

"Prijelazno" rješenje očiti je kompromis između francuskog "guranja" nuklearki i njemačkog lobiranja za plin. Francuzi su obećavali modernizaciju postojećih i izgradnju novih reaktora, dok je za službeni Berlin to bilo neprihvatljivo jer su smatrali da je nuklearna tehnologija opasna i da je pitanje radioaktivnog otpada ostalo neriješeno. Kako je u prvim mjesecima ruske invazije Njemačka još mislila da se neće morati potpuno odreći plina iz ruskih izvora, njemački adut za energetsku tranziciju bio je plin.

Odlukom Europskog parlamenta usvojeno je to kompromisno rješenje, koje je Nijemcima zapravo postalo gubitničko u trenutku kada su plinovodi Sjeverni tok 1 i 2 dignuti u zrak. Njemačka je prisiljena kupovati električnu energiju iz francuskih nuklearnih elektrana i znatno skuplji ukapljeni prirodni plin (LNG), tako da danas najveći dio plina ne uvozi iz Rusije nego iz SAD-a.

Fukushima | Philip Fong/AFP

Uspon "anti-Fukushime"

I dok Njemačku ni energetska kriza u protekle dvije godine nije potaknula da pod argumentom opasnosti od "europske Fukushime" zatvori svoje posljednje tri nuklearne elektrane, inače jedne od najmodernijih, ostatak svijeta je u istom razdoblju krenuo drukčijim putem koji bi se mogao nazvati "anti-Fukushima".

Budući da nuklearne elektrane proizvode zanemarive količine stakleničkih plinova, ta se energija smatra ključnom komponentom u dekarbonizaciji energetskog sektora koji trenutačno emitira oko tri četvrtine plinova koji uzrokuju globalno zagrijavanje.

Koliko je "anti-Fukushima" odmakla, najbolje se vidjelo krajem prošle godine kada je na globalnom klimatskom summitu COP28 u Dubaiju dvadeset pretežno industrijski razvijenih zemalja obećalo da će zbog dobrobiti klime utrostručiti svoje kapacitete za proizvodnju električne energije u nuklearnim elektranama do 2050. godine. Kako stoji u njihovoj deklaraciji, nuklearna energija igra ključnu ulogu u postizanju klimatske neutralnosti do sredine stoljeća i ograničavanju rasta globalne temperature na 1,5 Celzijeva stupnja, čime se želi spriječiti najteže posljedice globalnog zatopljenja.

Njemačka, očekivano, nije potpisnica ove deklaracije, no među njima je, među ostalima, deset zemalja članica Europske unije, SAD, Kanada, Velika Britanija, Japan i Južna Koreja.

Kina i Indija nisu podržale ovu nuklearnu deklaraciju, ali su i te kako svjesne ovih trendova. Indija je krajem prošlog mjeseca pozvala privatne tvrtke da ulože oko 26 milijardi dolara u nuklearnu energiju kako bi povećala proizvodnju električne energije iz izvora koji emitiraju manje ugljičnog dioksida.

Indija time ne ukida nacionalnu zabranu privatnim tvrtkama da grade nuklearne elektrane, ali po prvi put pokušava mobilizirati novac privatnih korporacija za povećanje udjela nuklearnih elektrana u indijskoj proizvodnji električne energije kako bi 2030. dostigla cilj od 50 posto instaliranih kapaciteta za proizvodnju električne energije iz nefosilnih goriva.

Indijski "recept" podrazumjeva da privatne tvrtke ulažu u nuklearke kupnjom zemljišta i vodne infrastrukture, gradnjom postrojenja u područjima izvan reaktorskih kompleksa elektrana te davanjem novca ovlaštenoj državnoj tvrtki za izgradnju i upravljanje nuklearnim postrojenjima. Zauzvrat bi privatnici ubirali prihod od prodaje električne energije.

"Takav hibridni model razvoja projekta nuklearne energije inovativno je rješenje koje bi trebalo ubrzati povećanje nuklearnog kapaciteta", nedavno je izjavio indijski neovisan konzultant za energetiku Charudatta Palekar.

Bezosov atomski preokret

I dok se dosad veličanje nuklearnih elektrana u aktualnom geopolitičkom i geoekonomskom trenutku uglavnom može čuti na međunarodnim konferencijama, od pojedinih vlada i geostratega čije konzultantske kuće savjetuju svjetske vlade i gospodarstvenike, prvu "booster injekciju" u rame nuklearne energije je tiho i bez puno pompe dao jedan od trojice najbogatijih ljudi na svijetu –  Jeff Bezos.

Naime, njegova tvrtka Amazon je za 650 milijuna dolara kupila veliki informacijski centar čiji se sustavi napajaju strujom iz obližnje nuklearne elektrane koja ima snagu od 2500 megavata (MW) i među najvećim je nuklearnim elektranama u Sjedinjenim Američkim Državama. Na tom će mjestu biti Amazonov odjel koji održava cloud, odnosno mozak sa svim podacima ovog svjetskog tehnološkog diva.

Ovo je prvi put da je Amazon sklopio ugovor s nekom nuklearnom elektranom, a riječ je o desetogodišnjem ugovoru za dobivanje električne energije iz ove nuklearke koja se nalazi oko 200 kilometara zapadno od New Yorka.

Bivša direktorica Austrijskog instituta za europsku i sigurnosnu politiku Velina Tchakarova komentirala je ovaj "atomski preokret" prvog čovjeka Amazona rekavši da je "Jeff Bezos dovoljno pametan da prati najvažnije geoekonomske trendove".

"Nuklearna energija bit će ključni dio energetskog miksa na putu energetske tranzicije", ističe Tchakarova.

No interes Bezosa i drugih čelnika velikih tehnoloških kompanija za nuklearnu energiju nije motiviran energetskom tranzicijom, već očitim shvaćanjem big tech korporacija da će im u budućnosti trebati iznimno velika količina energije. Konkretno, umjetna inteligencija "srče" neopisive količine električne energije, a ništa manji potrošači nisu ni kriptovalute i podatkovni centri, poput Amazonova koji će biti spojen na struju iz nuklearne elektrane.

Prema projekciji Međunarodne agencije za energiju, potrošnja električne energije podatkovnih centara, umjetne inteligencije i kriptovaluta mogla bi se udvostručiti između 2022. i 2026. godine i iznositi cjelokupnu potrošnju električne energije Japana, jednog od četiri najveća gospodarstva svijeta.

Stoga ne čudi što je suosnivač Microsofta Bill Gates već neko vrijeme popriličan ljubitelj nuklearne tehnologije, pa je osnovao tvrtku za nuklearni inženjering Terra Power. O mogućnostima nuklearnih ulaganja razmišljaju i drugi vodeći ljudi u razvoju umjetne inteligencije, no ono što je vidljivo je da u svakom javnom komentaru izbjegavaju riječ "nuklearna". Umjesto toga, oni isključivo govore o "izvorima čiste energije bez ugljika".

Stoga ne čudi da međunarodni mediji već razmatraju hoće li ove velike big tech doista dovesti do još veće "nuklearne renesanse".

Dekarbonizacija u Adria regiji

A globalna "nuklearna renesansa" neminovno odjekuje u Adria regiji i zemljama u okruženju, unatoč činjenici da dekarbonizacija još uvijek nije visoko na listi prioriteta u većini zemalja ove regije.

NE Krško | GEN energija

Jedina nuklearna elektrana ikad izgrađena u Adria regiji, ona u Krškom u Sloveniji, prije 13 godina bila je pred zatvaranjem zbog golemog pritiska Austrije koja je smatra sigurnosnim rizikom. Službeni Beč čak je prijetio blokadom ulaska Hrvatske u EU, koja je sa Slovenijom suvlasnik ove nuklearke.

Unatoč austrijskim kritikama, nove geoekonomske okolnosti natjerale su Zagreb i Ljubljanu da planirani radni vijek NE Krško produže za 20 godina, a već se nekoliko godina razmatra i gradnja drugog reaktora za koji su slovenske vlasti već izdale dozvolu.

"Svi smo se složili da put u dekarbonizirano društvo ide preko obnovljivih izvora energije s jedne strane, te nuklearne energije s druge strane", rekao je nedavno slovenski premijer Robert Golob, dodavši da će i građane pitati za mišljenje na referendumu "za tako važan projekt, u smislu troškova i zato što se odnosi na budućnost zemlje, moramo postići konsenzus".

I premijer Andrej Plenković ističe da je Hrvatska načelno spremna biti partner Sloveniji u tom poslu, ali se službeni pregovori već neko vrijeme odgađaju. Iz NE Krško Slovenija podmiruje 20 posto svojih potreba za električnom energijom, a Hrvatska 15 posto, pri čemu je službeni Zagreb u više navrata istaknuo mogućnost sklapanja desetogodišnjeg ugovora s Mađarskom o otkupu električne energije iz njezine nuklearke Paks, koja ima četiri reaktora.

I Bugarska i Rumunjska imaju po jednu nuklearnu elektranu s po dva reaktora, a planiraju ih dodatno proširiti izgradnjom po još dva reaktora. Osim toga, Rumunjska planira izgraditi 12 malih modularnih nuklearnih elektrana, koje se predstavljaju kao "najnovija, najsigurnija i najčišća nuklearna tehnologija".

Ovi projekti u okruženju, kao i pokretanje malih modularnih nuklearnih elektrana, sve više privlače i zemlje Adria regije, pa čak i Srbiju u kojoj je od nuklearne katastrofe u Černobilu uveden moratorij na gradnju nuklearnih elektrana. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u nekoliko je navrata nagovijestio da bi ovaj moratorij mogao biti ukinut, a na nedavno održanoj Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji objavio je da je vlada Srbije već razgovarala s britanskim tvrtkama o izgradnji malih modularnih reaktora u Srbiji. Osim toga, Vučić je s mađarskim premijerom Viktorom Orbánom razgovarao i o mogućnosti sudjelovanja Srbije u izgradnji novog reaktora u mađarskoj nuklearnoj elektrani Paks.

Osim toga, Vučić je s mađarskim premijerom Viktorom Orbánom razgovarao i o mogućnosti da Srbija sudjeluje u izgradnji novog reaktora u mađarskoj nuklearki Paks.

"Ne znam što ćemo za četiri-pet godina. Zato sada pokrećemo sve teme, jer ćemo trošiti dva do tri puta više struje", izjavio je Vučić u Münchenu.

U razmatranju nekoliko opcija spomenuto je i moguće sudjelovanje Srbije u projektu izgradnje novog reaktora u bugarskoj nuklearnoj elektrani Kozloduj.

"Postoji interes Grčke, Sjeverne Makedonije i vjerojatno Srbije. Ali oni moraju odlučiti što im više odgovara – a mi moramo odlučiti što nam se isplati – hoće li ući u projekt kao investitori ili s ugovorima o fiksnoj kupnji struje. Koliko čujem, čini se da im je draža druga opcija, ali rasprava je otvorena", rekao je krajem prošle godine bugarski premijer Nikolaj Denkov, čija je zemlja ponudila i Sloveniji sudjelovanje u projektu proširenja Kozloduja.

Energetsko koketiranje Srbije

Iako ministri energetike u regiji sve više govore o dekarbonizaciji i nuklearnoj energiji, sveučilišni profesor i energetski stručnjak Davor Končalović kaže kako nema dojam da smo "odlučili želimo li se uopće baviti energetskom tranzicijom ili ne" i da, barem kada je o Srbiji riječ, "još uvijek nemamo jasan smjer u kojem idemo".

Depositphotos

"Koketiramo s ugljenom, s odgađanjem energetske tranzicije, s nekim nejasnim porukama građanima, kako struke tako i vlasti. Imam dojam da smo svi zbunjeni i nemamo pojma zašto bismo uopće trebali ići prema energetskoj tranziciji. Nemamo osjećaj da smo važni i da bi naše sudjelovanje u energetskoj tranziciji nešto promijenilo", kaže za Bloomberg Businessweek Adria Končalović, izvanredni profesor na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Kragujevcu u Srbiji. "Za nas su klimatske promjene još uvijek vrlo misteriozan koncept s kojim ne znamo što bismo. Čak i kada razgovaram s ljudima koji ne poriču klimatske promjene, oni još uvijek imaju dosta maglovitih razmišljanja o posljedicama i pitanju što sada s tim, bez neke ideje da se upuštamo u neki pothvat."

Dojam ovog energetskog stručnjaka je da se države u regiji "osjećaju pomalo izolirano" i da ono što svaka pojedinačno radi je "iz pozicije zemlje koja je prisiljena nešto mijenjati, ali nema autentičnu potrebu za promjenom". Prema njegovu mišljenju, tek kada riješimo te dileme oko energetske tranzicije, tada "kao društvo svjesno svoje uloge možemo govoriti o nuklearnoj energiji".

Na nedavno održanom Balkanskom forumu u Budimpešti srbijanska ministrica energetike Dubravka Đedović Handanović istaknula je da Mađarska mnogo ulaže u nuklearnu energiju, o čemu bi trebala razmišljati i Srbija.

"Moramo razmisliti o tome kako do 2040. osigurati izvore osnovne energije, poput nuklearne. Danas imate manje reaktore koji se brže grade i manje koštaju, a mi se i dalje primarno oslanjamo na ugljen", izjavila je ministrica i dodala da Srbija nema kadrove za upravljanje nuklearkama.

Končalović se slaže s ministricom što se tiče kadrova, ali ističe da to ne znači da ne možemo stvoriti kadrove za deset godina koliko traje gradnja nuklearke.

"Nije to nemoguće, ali je pitanje je li pametno. Zato što imamo te kapitalne objekte u kojima zaglavimo i nikako da izađemo", kaže on i dodaje da Srbija i druge zemlje u okruženju imaju toliko mogućnosti da povećaju korištenje obnovljivih izvora energije, pa "treba vidjeti možemo li se provući bez nuklearne energije jer ona ima svoje zamke".

Kao svojevrsne zamke navodi ne samo pitanje zbrinjavanja nuklearnog otpada već i činjenicu da ta "tehnologija nije naša, nuklearno gorivo nije naše, a tehnologija je skupa". Zbog toga mu se, bar kada je u pitanju Srbija, to čini kao "jedan prevelik zalogaj".

"Definitivno nismo ni blizu toga da kažemo da smo iscrpili obnovljive izvore i da nam to nije dovoljno pa moramo ući s nuklearnom elektranom. Ima puno prostora da se time bavimo u idućih 10 godina, kao i da radimo na energetskoj učinkovitosti", kaže i dodaje da "nuklearna energija nije nešto što treba odbaciti, ali je stvarno komplicirana pa mi se čini kao posljednje utočište".

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar