Upomoć, šef mi je na aplikaciji za upoznavanje

Naletjela sam na šefov profil na aplikaciji za povremene spojeve i veze na jednu noć – što znači da je vjerojatno i on mene vidio. A još je i oženjen. Srozao mi se u očima. Kako da postupim? (Rachel T., 28, Sacramento).

"Vjerojatno me vidio." Da, vjerojatno, jer tome služe aplikacije za upoznavanje. Uz to, ako je oženjen i ima profil na aplikaciji za upoznavanje, vjerojatno je tip muškarca koji očajnički žudi za ženskom pažnjom pa je spreman objaviti svoju fotografiju na profilu, iako je u braku. 

Ali krenimo redom: imate li na svojem profilu nešto što ne želite da on vidi? Ja, na primjer, ne bih voljela da mi šef sazna da volim kad mi se... šefuje. U svakom slučaju. 

Vratimo se vašem šefu. Ukratko: ne tiče vas se što on radi, iako je zabavno spekulirati. Savjetujem vam da svoje spekulacije zadržite za sebe, a ako ih već morate podijeliti s drugima (što je vjerojatno slučaj), podijelite ih s prijateljima koji ne rade u istom uredu. Ni u kojem slučaju nemojte otkriti da se radi o vašem šefu. 

No, vratimo se malo na početak. Moja tvrdnja da vam je šef vjerojatno očajan nije pravedna. Definicije romantičnih i spolnih veza mijenjaju se, pa je moguće da vam je šef poliamoran (ima više romantičnih veza odjednom) ili tzv. ENM (pokrata koju upotrebljavaju klinci, a znači "etički nemonogaman"). Ne samo da je moguće već je i izgledno da ako vam je šef u takvom odnosu, vi to vjerojatno ne biste znali. Jer za tim nema potrebe. S obzirom na to da živimo svoje živote na internetu, kao i u javnosti, ovo vjerojatno nije posljednji put da ćete naletjeli na nešto što radije ne biste vidjeli. To je jednostavno tako. Međutim, ako vam šef "lajka" profil na aplikaciji za seks, imat ćete puno veći problem.

Depositphotos

Na kućnu adresu stigla mi je kolegina platna lista. U napasti sam da otvorim pošiljku, a moja psihologinja smatra da bih je trebala otvoriti jer bih kao žena trebala znati visinu plaće svojih muških kolega. Što vi mislite? (Amy W., 45, Santa Monica).

Sviđa mi se vaša psihologinja. Zna kako stvari stoje (rodna nejednakosti u plaćama), a možda zna i način na koji se protiv toga možemo boriti. Možda projiciram, ali osjećam da me vidi i razumije. Dala bih vam isti savjet... ali ne mogu. Otvaranje tuđe pošte u SAD-u je kazneno djelo na federalnoj razini, a mislim da se slažete da stvarno ne mogu započeti novu kolumnu poticanjem na kazneno djelo. 

Zanimljivo je da sam i sama bila u istoj gabuli: jednom sam primila platnu listu kolege o kojem sam imala izrazito negativno mišljenje, najviše zbog toga što mi je uvijek šefovao i potkopavao me na svakom koraku. Vratila sam mu (neotvorenu) omotnicu, ali grizlo me jesam li učinila pravu stvar. Još me to grize. Isto sam se tako pitala je li u stvarnom životu moguće otvoriti omotnicu parom onako kako to čine u filmovima (internet tvrdi da je moguće; druga je metoda staviti omotnicu u zamrzivač). 

Ali vratimo se vašem pitanju. Čini se da je za vas i vašu psihologinju glavni problem činjenica da su žene često manje plaćene od muškaraca iako rade isti posao i rade ga jednako dobro ili čak bolje od muškaraca. 

Kompetentne žene često plaćaju visok danak jer se muškarci osjećaju ugroženo ili jednostavno ne vjeruju da žena može biti samouvjerena i uspješna (mislim da je to važan dio razloga zašto nejednakost u plaćama još postoji). Sjećam se jednog svojeg razgovora za posao na kojem me pedesetogodišnji direktor pouzeća, sjedeći u ostakljenoj konferencijskoj sali, priupitao znam li "biti ponizna". 

Ponovit ću u slučaju da je nekome promaklo: sredovječni muškarac je mene, odraslu ženu koja se prijavila za posao na visokom položaju u njegovu poduzeću, pitao znam li "biti ponizna". 

Prva mi je pomisao bila, iz kakvog je poslovnog vodiča izvukao to pitanje? Zatim sam pomislila, je li mu netko nešto rekao o meni? A onda, bi li to pitanje postavio muškarcu? I na kraju, kako da odgovorim?

Depositphotos

Pokazalo se da sam dala dosta dobar odgovor. Rekla sam mu da sam marljiva, dobro surađujem s drugima i uživam u zajedničkom radu, osobito na kreativnim zadacima. Međutim, dodala sam da sam spremna preuzeti zasluge ako sam ih zavrijedila i ne smatram da me to čini arogantnom, samo asertivnom. Je**ni patrijarhat i to. 

Ali, daje li nam je**ni patrijarhat za pravo da zadiremo u tuđu privatnu korespondenciju, u vašem slučaju kao i u drugima? Ili da kršimo zakone? Moj je odgovor: stvarno ne znam. Povjerljive su informacije povjerljive. A kršenje zakona je kršenje zakona (nemojte to raditi). Ali lagala bih kad ne bih priznala da bih i sama bila u napasti da otvorim pismo. U meni sjedi aktivistica koja se pita ne bismo li trebali dati prioritet transparentnosti, a ne zaštiti privatnosti, barem kad je u pitanju rad, plaća i nejednakost u plaćama, kako bi zaposlenici mogli zahtijevati jednake uvjete za sve. Znanje je moć itd. Uz to, sama činjenica da uopće razmišljate o otvaranju pisma puno govori o tome kako žene i drugi radnici na "dnu" ljestvice u tvrtkama često kreću u pregovore, a da ne znaju sve činjenice. 

U svakom slučaju, odlučila sam postaviti vaše pitanje vlastitoj psihologinji – nazovimo je Tamra. Tamra mi je bila potpora u raznim profesionalnim situacijama: nedavno mi je bila prva linija obrane od teškog šefa koji me uvjerio da se preselim zbog posla obećavši mi određenu plaću i bonus, a onda povukao obećanje o visini plaće. Ne želim previše zadirati u politiku, ali Tamra je dobro svjesna činjenica da kapitalistička poslovna kultura potkopava žene i osobe drugih rasa, a ljudi koji imaju kontrolu nad financijama napuhuju plaće onih koji izgledaju i ponašaju se poput njih. 

Smatra li Tamra da biste trebali otvoriti pismo? "Vjerojatno ne." Naposljetku, da još jednom naglasimo: "To je kazneno djelo!"