Osoba koju sam zaposlila sad mi je šef. Što sad?

Prije približno godinu dana osoba kojoj sam bila nadređena postala mi je šef. To se sve odvijalo kroz nekoliko godina: prvo sam ja zaposlila tu osobu, zatim smo bile kolege, a onda je ona napredovala. Sretna sam zbog te osobe i ne želim njezin posao, tako da to nije problem! Međutim, još se uvijek u određenom smislu osjećam kao da sam iznad te osobe i iskreno vjerujem da bi joj dobro došli moji savjeti. Atmosfera je bila dobra kad je došlo do ove promjene, no sad se osjećam kao da se moj potencijal ne iskorištava i nisam sigurna jesu li moji savjeti dobrodošli. Trebam li držati jezik za zubima? Ili bi bilo u redu izraziti neka mišljenja iako me nitko ništa nije pitao?

—Rebecca, 46, Brooklyn

Izgleda da se ovdje događa nekoliko stvari. Zamijenili ste položaje s kolegom, odnosno došlo je do promjene u hijerarhiji i sad niste sigurni kako se nositi s tom novom situacijom iako nema neprijateljskih osjećaja. Druga stvar: osjećate se, kako kažete, kao da se vaš potencijal ne iskorištava. Treće: ne znate kako i trebate li kolegi davati savjete.

Želim prokomentirati sva tri pitanja.

Prvo, što se tiče zamjene nadređenog položaja, morate to prihvatiti. Promjene u profesionalnom položaju događaju se svima tijekom karijere i upravo je to jedan od razloga zašto biste uvijek trebali biti dobri prema svojim podređenima, a vi i vaš kolega zapravo možete puno toga naučiti jedno od drugog. Možete učiti jedno drugog kako biti bolji šef, kako komunicirati, delegirati i kako se ne slagati oko nečeg.

Iskoristite svoje različitosti. Možda imate različite prednosti koje možete iskoristiti u svojoj industriji, različite sposobnosti koje vam pomažu uočiti trendove, različita shvaćanja ne samo položaja na vrhu hijerarhije nego i u sredini ili na dnu. Ovisno o vašim ulogama i fazi karijere u kojoj se nalazite, možda ćete otkriti nove talente svog kolege ili poduprijeti postojeće ili one u razvoju.

Drugi problem: osjećate se kao da se vaš potencijal ne iskorištava. Ne znam što bih točno rekla na ovo jer niste objasnili na koji se način ili zašto osjećate ovako. Je li to zato što mislite da se vaš kolega na neki način osjeća ugroženo? Preuzima preveliki dio posla? (Možda pokušava dokazati da je kompetentan ili je samo okorjeli radoholičar?) Savjetujem vam da se prema kolegi odnosite prijateljski i budete izravni. Recite da imate puno toga za ponuditi i da želite preuzeti više odgovornosti ili, u najmanju ruku, imati priliku dati više doprinosa i iskoristiti više svog stručnog znanja.

Nema ništa kontroverzno u tome da osoba zatraži više posla pa bih vam savjetovala da se ohrabrite i zgrabite priliku. Također možete iskoristiti priliku da budete izravni i jasni u vezi trećeg problema, tj. o tome kako ili treba li uopće davati prijedloge.

Naravno, to je teže nego što zvuči. Brojni ljudi ne žele čuti tuđe savjete (bez obzira na to jesu li profesionalni ili privatni) jer to tumače kao suptilan komentar o svojim nedostacima, a ne kao izazove koje mogu nadvladati ili ostvariti potencijalne uspjehe. Možete to odmah riješiti tako što ćete reći kolegi da ste tu ako mu ikad zatreba pomoć ili savjet. Jasno mu dajte do znanja da je dobar u svom poslu (nadam se da stvarno je), ali ako mu ikad zapne s nečim, da ćete ga rado saslušati i pomoći mu svojim iskustvom. Na taj ćete mu način dati izbor: pokazali ste svoju dobru volju, a da mu ništa niste nametnuli.

Možete to prikazati i kao ravnopravan odnos: recite šefu da ste uvijek tu ako mu zatreba savjet i da želite čuti njegovo mišljenje u pogledu vašeg posla. Svi se žele osjećati kao da su potrebni. Uzmite u obzir da samo vi znate do koje mjere bi taj kolega mogao biti otvoren za prihvaćanje vašeg savjeta i koliko je njegov ego zapravo krhak (ili jak). Kako se ponašao prije (dok ste mu bili nadređeni) i kako je odgovarao na povratne informacije? To bi vam trebalo dati uvid u to kako bi mogao reagirati u ovoj novoj situaciji.

Bilo bi dobro imati na umu i da uloge "voditelja" ili "zaposlenika" nisu toliko jasno razdijeljene kao što zvuči, pogotovo ako je dvoje ljudi radilo zajedno dulje vrijeme. U nekim slučajevima ti ljudi postanu prijatelji, a mislim da ste to i sami primijetili, tu postojeću tenziju između kolega koji nisu samo zamijenili "mjesta" na poslu, nego su i prijatelji. Većini nas nemoguće je ne sprijateljiti se s kolegama s kojima radimo, a neizbježno je da ćete se onda nekad naći "iznad" ili "ispod" kolege s kojim ste se sprijateljili. Ako imate zdrav prijateljski odnos, nema razloga da se to ne preslika i na vaš odnos u kontekstu posla. (A ako nemate zdrav prijateljski odnos, možda je vrijeme da se jednostavno udaljite.)

Pokušajte svog prijatelja vidjeti ne kao konkurenciju, nego kao druga. Proslavite njegov uspjeh i imajte razumijevanja ako se suoči s izazovima.

Bez obzira na pristup za koji se odlučite, toplo vam preporučujem da priđete kolegi na smiren, velikodušan i transparentan način. Zamolite ga da sjednete kako biste ležerno porazgovarali i provjerili kako se snalazite jer želite pomoć u navikavanju na novu dinamiku u kojoj oboje sudjelujete. (Naglasite da ste vi ta koja treba pomoć.) Ako želite prije tog razgovora čuti nečije mišljenje ili vam je potrebno ohrabrenje, porazgovarajte o tome s nekim drugim: partnerom, drugim prijateljem, terapeutom, bilo kojom drugom osobom. Netko oko vas sigurno se već suočio sa sličnom situacijom pa iz razgovora s tom osobom možete puno naučiti.

To me dovodi do sljedećeg: činjenice da ste ovo pitanje postavili meni. Prije nekoliko godina zaposlila sam i radila s divnom urednicom, Reyhan, koja mi je pomogla stvoriti nagrađivani digitalni magazin Topic i upravljati njime. Ta divna urednica bila je upravo to: divna, i to na razne načine koji su nadilazili samo radno mjesto. Ona i ja smo postale smo prijateljice. Za nekoliko godina uloge su se obrnule. Prišla mi je sa zanimljivim prijedlogom: želim li pisati kolumnu sa savjetima o poslu? Očito je mislila, na temelju našeg iskustva, da bi to mogla biti tema o kojoj ja znam nešto. Međutim, kad sam je pitala ima li što za reći o ovom pitanju u pogledu obrnutih uloga, odgovor je bio pravi menadžerski: "Nemam komentara."