Mnogi sektori u Adria regiji godinama se suočavaju s manjkom radne snage, pa se brojni stručnjaci za ljudske potencijale pitaju kako smanjiti fluktuaciju i povećati zadovoljstvo zaposlenika. Je li rješenje dobro poznavanje radnika? U analitici ljudskih potencijala svoju je poslovnu ideju našla tvrtka Orgnostic.
Zaposlenici su kapital tvrtke. Iako se na tržištu rada u proteklom razdoblju uglavnom suočavamo s nedostatkom radne snage, aktualna ekonomska kriza ovaj je put najglasnije odjeknula u IT sektoru. Velike tvrtke dijele i najavljuju otkaze. Zapošljavanje, kao i otpuštanje, izazov su za stručnjake za ljudske potencijale.
Prelazak s industrijske ekonomije na ekonomiju znanja tvrtkama nameće da više pažnje posvećuju zaposlenicima i praćenju podataka o kadrovima, koji se tradicionalno smatraju nemjerljivima. Drugim riječima, javlja se potreba da se, kao što to primjerice rade odjeli za prodaju ili marketing, sada i oni u ljudskim potencijalima počnu više oslanjati na statistiku i analizu usporedivih podataka, a kako bi boljim upravljanjem kadrovima stvorili osnovu za uspješnije financijske rezultate tvrtke.
Taj problem prepoznali su Luka Babić i Igor Bogićević, suosnivači Orgnostica, platforme koja tvrtkama nudi sustavno rješenje za bolji uvid u sliku o svojim zaposlenicima kroz povezivanje i normalizaciju podataka o ljudskim potencijalima. Kako kažu, startup su prije nekoliko godina pokrenuli upravo zato što su se obojica suočila s potrebom za jednim takvim softverskim proizvodom tijekom rada u prijašnjim tvrtkama – Luka u hrvatskoj telekomunikacijskoj tvrtki Infobip, a Igor u tvrtki za analizu biomedicinskih podataka Seven Bridges.
To što rade u Orgnosticu možda se najbolje može objasniti kroz primjer. Naime, kako Babić navodi, jedna tvrtka obično koristi četiri ili pet različitih alata kako bi vodila kompletnu administraciju o zaposlenicima, tako da se nailazi na kompleksan problem kad netko želi steći potpunu sliku ponašanja zaposlenika kroz organizaciju – od trenutka kad je zaposlen kao kandidat za posao do trenutka kad odlazi iz organizacije.
"Jako je teško povezati podatke iz tih sustava, odnosno to zahtijeva veliku investiciju u pogledu angažiranja podatkovnih inženjera koji će i do 18 mjeseci provesti izrađujući interno rješenje za povezivanje svih sustava. Tu su, uz interne, i eksterni podaci – primjerice podaci s tržišta rada, ali i podaci koji mogu biti kompleksniji za obradu – poruke s komunikacijske platforme Slack, sastanci na Zoomu i slično", pojašnjava naš sugovornik.
Orgnostic radi na rješenju kojim se podaci s različitih strana povezuju, normaliziraju i mapiraju. To omogućuje uvid u procese zapošljavanja, mjesta gdje postoje neučinkovitosti, pitanje promoviraju li se i nagrađuju na pravi način, razloge zašto odlaze iz tvrtke i drugo.
Tvrtke platformu Orgnostic mogu koristiti i za dijagnostiku kvalitete samih podataka u smislu toga imaju li sve potrebne informacije kako bi došle do željenih uvida o zaposlenicima, dodaje Babić. To može koristiti manjim organizacijama da dosta rano počnu voditi računa o tome, ali ponajprije koristi velikim sustavima – od pet do 20 tisuća zaposlenih.
Odnos domaćih tvrtki prema analitici ljudskih potencijala
Ako domaće tvrtke učinkovitije barataju pravim podacima o svojim zaposlenicima, možda će imati i manje problema s pronalaženjem radne snage koje nedostaje i njezinim zadržavanjem. Ako podaci govore da se za 10 godina iz Adria regije iselilo više od dva milijuna ljudi, jasno je da to stvara deficit na tržištu radne snage, da nacije stare, a da pritisak na mirovinske i zdravstvene fondove raste.
Pažljivo vođenje evidencije zaposlenika moglo bi riješiti mnoge probleme, ali izazov leži negdje drugdje. Naime, lokalne tvrtke još nisu dostigle razinu razvoja na kojoj bi se uopće mogle baviti svojim zaposlenicima oslanjajući se na inovativne tehnologije. Zrelost ovdašnjih tvrtki i njihovih podataka još je na relativno niskim granama, ukazuju Babić i Bogićević.
Zato najmanje i rade s tvrtkama iz regije, odnosno Južne i Jugoistočne Europe. "Ako i radimo s nekim organizacijama s ovih prostora, to su uglavnom tehnološke tvrtke, koje imaju malo drugačiji odnos prema podacima, tehnologiji i sustavima i gdje je trošak plaća značajnija stavka u financijskim izvješćima", kaže Babić.
Glavni je problem lokalnih tvrtki što su proračuni za softverske platforme potpuno drugačiji i što je stupanj digitalizacije relativno nizak, navodi Bogićević. U cjeniku na internetskoj stranici Orgnostica navode tri opcije. Prva je besplatna, ali ima i najviše ograničenja. Druga opcija moguća je s mjesečnom pretplatom koja ovisi o broju zaposlenika – na primjer, kod 200 zaposlenika pretplata iznosi 320 eura mjesečno, a kod 1000 zaposlenika 1.440 eura mjesečno. Treća je varijanta za one koji žele fleksibilnije mogućnosti vođenja evidencije.
Luka Babić (lijevo) i Igor Bogićević (desno) | Orgnostic
IT: Više plaće i manje transfera
Kao osnivači startupa sa sjedištem u Sjedinjenim Američkim Državama i entitetom u Srbiji, kao jednu od glavnih promjena u IT industriji u regiji vide manju fluktuaciju ljudi iz tvrtke u tvrtku, više rada na daljinu i veće plaće.
"Zadržavanje zaposlenika u organizacijama sada je relativno veće jer postoji manje otvorenih pozicija nego prethodne godine", kaže Babić. U 2022. je bilo dosta transfera zaposlenika iz tvrtke u tvrtku. "Ono što je bila tektonska promjena od 2020. naovamo veći je utjecaj poslova na daljinu, pa tako imamo velik broj američkih ili zapadnoeuropskih startupova koji su došli u Srbiju, a da ovdje nisu otvarali tvrtke, zapošljavaju preko različitih internetskih platformi i omogućuju bolje radne uvjete od onih koji se nude u lokalnim tvrtkama", poručuje.
Na to Bogićević dodaje da se kod nas svaka tektonska promjena na tržištu obično osjeća s kašnjenjem od godinu-dvije, pa sada u punom svjetlu vidimo učinke globalne recesije – ponajprije otpuštanja i potpuno drugačije proračune kojima tvrtke raspolažu.
"Dramatično su se promijenile i plaće ljudi u IT sektoru i više se ne možemo natjecati cijenom radne snage, već kvalitetom. Ilustracije radi, kada smo 2020. radili inicijalne proračune za Orgnostic, plaće inženjera bile su dvostruko veće u odnosu na one koje sam koristio za Seven Bridges 10 godina ranije", prisjeća se.
Prelijevanje krize nakon nerealnih očekivanja
Govoreći o spomenutoj recesiji i prelijevanju krize, Bogićević kaže da je to kod nas trenutačno najvidljivije kod servisnih tvrtki zbog globalnog usporavanja rasta. Tvrtke takvog profila imaju dosta ljudi na benchu (odnosno klupi, sportska analogija koja se koristi za zaposlenike koji su ostali bez ijednog projekta na kojem bi radili), koje nisu u stanju zaposliti i snositi velike troškove za plaće tih ljudi.
"Ja bih očekivao još godinu dana ozbiljnije recesije, ali se tržište još dugo neće vratiti na optimizam koji smo vidjeli u razdoblju od 2020. do 2021. Meni ovo nije došlo kao preveliko iznenađenje, imajući u vidu neopravdan optimizam i nerealna očekivanja rasta tehnoloških tvrtki i to je lako vidljivo ako pogledamo količine i uvjete investicija u tom razdoblju, čak i lokalno. Naime, neke investicije 2021. godine nisu imale nikakvog smisla i kapital je bio izuzetno jeftin zbog jako niske kamatne stope", smatra.
Stoga, prema njegovim riječima, sada osjećamo posljedice precijenjenih tvrtki i napuhanog tržišta, gdje tvrtke nisu uspjele ostvariti očekivani rast od investicija koje su uzele.
Slično razmišlja i Babić, koji podsjeća da smo 2020. godine imali golem rast svih tehnoloških tvrtki, ponajprije zbog procesa digitalizacije – kako u opskrbnim lancima tako i u digitalizaciji općih poslova unutar samih tvrtki. "A onda se dogodio pad. Vjerujem da je dosta tvrtki zaposlilo jako puno ljudi u tom trenutku, pod naletom entuzijazma i relativno besplatnog kapitala, tako da u ovom trenutku doživljavamo normalizaciju tržišta."
Uvjet – registracija startupova u inozemstvu
Orgnostic je dosad prikupio 5,9 milijuna dolara investicija, vođenih stranim kapitalom, i nova runda ulaganja nešto je što, kako kažu, konstantno vide kao opciju. Međutim, kad se govori o lokalnim investitorima i startupovima, Bogićević to uspoređuje sa starim pitanjem što je bilo prvo – kokoš ili jaje.
"U prosjeku se lokalno pojave tri-četiri startupa koji imaju kapacitet za globalni rast. S druge strane, imamo investitore koji imaju daleko manji deal-flow i iskustvo od kolega u Sjedinjenim Američkim Državama i ne mogu pomoći i otvoriti vrata osnivačima. I dalje sam optimist. Situacija je dosta bolja nego prije 10 godina, ali je to izuzetno spor i težak proces", poručuje naš sugovornik.
Smatra i da na ovim prostorima previše govorimo o investicijama i jednorozima na papiru umjesto da se fokusiramo na to da gradimo održive tvrtke koje traju i imaju prirodan put, a čije se odrastanje obično završava akvizicijom ili inicijalnom javnom ponudom.
A kad je u pitanju strani kapital, njegov poslovni partner ocjenjuje da se dosta novca u proteklom razdoblju slilo na ovaj dio Europe i da je sada definitivno lakše podići investiciju nego što je to bio slučaj prije pet ili 10 godina. No "treba imati na umu da je stranim investitorima jako teško uložiti u tvrtku koja je samo srpski entitet zbog administrativnih i pravnih razloga. Mi smo zbog tog razloga napravili takozvanu Delaware C-Corp tvrtku u Sjedinjenim Državama, s lokalnim, srpskim entitetom kao tvrtkom kćeri", kaže Babić.
U tom pogledu Bogićević primjećuje da je i dalje rijetkost pronaći fondove koji su spremni investirati u startupove koji su inkorporirani striktno u Srbiji (i regiji). "Prije svega radi se o nekoliko fondova koji imaju značajnu količinu kapitala koji dolazi iz Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) i fokusirani su primarno na određenu regiju."
"Također vidimo da su američki investicijski fondovi i dalje dosta napredniji u strukturi i strategiji investiranja i imaju bolji odnos s osnivačima, što nije neobično kada se pogleda koliko mali postotak europskih investitora ima iskustvo u radu ili osnivanju startupa, kao i s izazovima s kojima se suočavaju osnivači", zaključuje.
.webp){kind=icon}
