Bitka za podatke: Adria regija u potrazi za vlastitim AI pogonom

Podatkovni centri dugo su smatrani potpornom strukturom informatičkog doba – pozadinskim dijelom digitalnog svijeta koji javnost rijetko izravno percipira. No dolaskom umjetne inteligencije njihova se uloga mijenja. Ona naime ne živi u apstrakciji algoritama – živi u čeličnim kućištima, rashladnim sustavima i kilometrima optičkih veza. Svaki iskorak, od napredne dijagnostike do generativnih modela, treba fizičku osnovu: podatkovne centre sposobne obrađivati milijarde operacija u stvarnom vremenu. Oni postaju nova kritična infrastruktura država – tiha, ali odlučujuća osovina u borbi za digitalni suverenitet.

No s većom računalnom snagom dolazi i veća energetska glad. Novi sustavi umjetne inteligencije (AI) troše više električne energije nego cijela kućanstva srednje velikih gradova, pa pitanje tko ima energiju postaje neraskidivo povezano s tim tko će imati umjetnu inteligenciju.

Prema podacima Međunarodne agencije za energiju (IEA), globalna potrošnja električne energije podatkovnih centara u 2022. procijenjena je na oko 460 teravatsati – usporedivo s ukupnom potrošnjom Francuske. Do 2026. ta bi brojka trebala premašiti petavatsat, ponajprije zbog širenja kapaciteta za potrebe generativne umjetne inteligencije, računalstva visokih performansi i obrade podataka u stvarnom vremenu. Ukupna energetska intenzivnost podatkovnih centara povećat će se u sljedećim godinama za najmanje 50 posto, a u nekim regijama mogla bi se i udvostručiti. Na najrazvijenijim tržištima – poput SAD-a, Irske i Nizozemske – energetski pritisak postao je toliki da tamošnje elektroenergetske kompanije već uvode ograničenja za priključivanje novih centara na mrežu.

AI modeli poput ChatGPT-ja, Geminija i Claudea rade na specijaliziranoj hardverskoj opremi s visokom potrošnjom energije. Samo treniranje naprednog modela kao što je GPT-4 može potrošiti nekoliko stotina megavatsati energije i stajati milijune dolara. Nova generacija podatkovnih centara stoga više nije homogena – oblikuje se klasa takozvanih „AI gigatvornica“, sa stotinama megavata priključne snage i desecima tisuća grafičkih procesora. Ti centri fizički su veliki poput industrijskih postrojenja, a energetski intenzivni poput rafinerija. Prema planovima Europske komisije, do 2026. u EU-u bi trebalo biti uspostavljeno najmanje šest takvih centara.

Depositphotos

Ti trendovi pokazuju da podatkovni centri više nisu samo digitalna infrastruktura, već temeljna komponenta nacionalne energetske i industrijske strategije. Posljedično, mijenja se i pristup država prema njihovom smještanju. Finska i Estonija uključuju ih u nacionalne razvojne planove, Njemačka ih stavlja u prioritete energetskog prijelaza, dok ih Irska već regulira kao energetski osjetljive objekte kroz licenciranje kapaciteta.

To više nije pitanje tehnološkog izbora, već preduvjeta za rast. Infrastruktura za umjetnu inteligenciju danas je prije svega infrastruktura za energiju, hlađenje, redundanciju i suverenitet. Podatkovni centri postaju strateški objekti – usporedivi s tvornicama čipova, rafinerijama ili čvorištima autocesta. Njihova prisutnost određuje tko će u budućnosti stvarati podatke, tko će ih pohranjivati – i tko će ih imati pravo obrađivati. Za mnoge države to znači novu stvarnost: digitalna autonomija neće ovisiti samo o pristupu internetu ili softveru, već i o tome imaju li na raspolaganju fizičke centre u kojima se mogu lokalno izvoditi AI operacije. Pitanje gdje se nalaze podaci i tko ima kontrolu nad računalnom snagom postaje središnji čimbenik digitalne neovisnosti – i ključno strateško pitanje sljedećeg desetljeća.

Adria regija dugo je igrala ulogu perifernog korisnika podatkovne snage, ali rast umjetne inteligencije i pomak prema digitalnom suverenitetu mijenjaju ravnotežu. U eri kada lokacija podatkovnog centra znači i lokaciju moći – procesorske, pravne i energetske – svaka država u regiji suočava se s istim pitanjem: hoćemo li biti uvoznici ili nositelji AI infrastrukture?

Prvi ozbiljan odgovor ponudila je Srbija, koja je još 2020. pokrenula Državni podatkovni centar (DDC) u Kragujevcu – energetski učinkovit objekt kapaciteta 14 megavata i s više od tisuću serverskih ormara. DDC također udomljuje Nacionalnu AI platformu sa superračunalom temeljenim na Nvidijinim GPU-ovima, namijenjenim istraživačkim i startup okruženjima. Godine 2025. planira se nadogradnja sustavom BullSequana XH3000, koji će dosegnuti 25 petaflopsa računalne snage i po obujmu biti usporediv s manjim europskim HPC centrima. Ipak, Srbija još nema nacionalnu strategiju za AI infrastrukturu; državni planovi zasad naglasak stavljaju na usluge e-uprave, dok se zahtjevnija AI infrastruktura razvija parcijalno i pretežno pod okriljem javnog sektora.

Hrvatska ima nešto drukčiju početnu poziciju. Kao članica EU-a i s boljom integracijom u europski pravni okvir, privlači privatna ulaganja. Digital Realty gradi svoj drugi podatkovni centar (ZAG2) u Zagrebu, koji će biti najveći u zemlji. Prednost Hrvatske leži u kombinaciji geografske pozicije i optičkih veza sa zapadnom i jugoistočnom Europom. Uz to vrijedi spomenuti i ulogu kompanija poput Končara i HT-a, koje razvijaju interne kapacitete i djeluju kao integratori. Iako sugovornici poput Gorana Đoreskog iz Digital Realtyja ističu optimizam, najveći izazov i dalje ostaje stabilnost energetskog sustava i usklađivanje s procedurama priključivanja.

Slovenija, unatoč svojoj veličini, spada među rijetke zemlje u regiji koje su već jasno definirale energetsku i istraživačku viziju povezanu s umjetnom inteligencijom. Kako je za Bloomberg Adriju rekao Andrej Filipčič s Instituta Jožef Stefan, Slovenija planira novi AI podatkovni centar s početnom potrošnjom od oko šest megavata, što već predstavlja četvrtinu proizvodnje hidroelektrane. Budući europski AI centri trebali bi dosezati više od 200 megavata po lokaciji – što je gotovo trećina kapaciteta nuklearne elektrane Krško. „AI će u Sloveniji u pet godina povećati potrošnju električne energije za deset puta“, upozorio je Filipčič.

Bosna i Hercegovina oslanja se na infrastrukturnu podršku vanjskih IT pružatelja. Prema riječima Aleksandra Mastilovića i Seada Delalića, trenutačni podatkovni centri nisu sposobni podržavati veće AI operacije, zbog čega se poduzeća oslanjaju na zakup stranih kapaciteta. Ipak, postoje realne prilike – ponajprije zbog relativno jeftine električne energije i dobre baze IT kadra. Ključna prepreka i dalje ostaje izostanak strateškog vodstva te manjak povezanosti između akademske zajednice, države i privatnog sektora.

Sjeverna Makedonija pokušava igrati stratešku igru. Prema predstavnicima tamošnjeg ministarstva za digitalnu transformaciju i infrastrukturu, zemlja ima potencijal postati regionalno središte za pouzdane digitalne usluge – i to ponajviše zahvaljujući viškovima električne energije iz obnovljivih izvora, prije svega solarnih. No kako upozorava Vladislav Bidikov s fakulteta FINKI, izazovi u usklađivanju između države i industrije te visoki investicijski troškovi i dalje su veliki. Trenutačni fokus je na uspostavljanju manjih centara, koji bi mogli poslužiti kao temelj za buduće povezivanje s većim regionalnim ili europskim čvorištima.

Svima u regiji zajednička je jedna točka: potrebe za lokalnom računalnom snagom u idućih pet godina rast će znatno brže od kapaciteta postojeće infrastrukture. Prema predviđanjima McKinseyja, globalna ulaganja u podatkovne centre do 2030. premašit će bilijun dolara. Ako Adria regija želi uhvatiti taj val, neće biti dovoljan samo pojedinačni projekt ili energetska prednost – potreban je usklađen napor između države, operatera i istraživačke zajednice.

Srbija: Među pionirima na papiru, ali bez jasne AI infrastrukture

U Srbiji trenutačno ne postoji specijalizirani AI podatkovni centar u užem smislu riječi, ali postoje infrastrukturni elementi koji bi mogli poslužiti kao početna točka za takav razvoj, procjenjuje Milan Šolaja, izvršni direktor Vojvođanskog IKT klastera. „Najvažniji je Državni podatkovni centar (DDC) u Kragujevcu, suvremen objekt s visokom energetskom učinkovitošću, certifikatima i višom sigurnosnom klasifikacijom.“

Dejan Ristanović, osnivač PC Pressa i glavni urednik njihovog informatičkog časopisa PC, ističe da je DDC u Kragujevcu otvorio svoja vrata 2020., s instaliranom snagom do 14 megavata i kapacitetom od 1080 serverskih ormara. Osim toga, postoji i središnji državni centar u Beogradu, namijenjen podršci javnim institucijama.

Među komercijalnim podatkovnim centrima u Srbiji prevladavaju oni koje su osnovale telekomunikacijske kompanije poput Telekoma Srbije, SBB-a, Orion Telekoma, Yettela i Cetina.

Superračunalo kao dio DDC-a

Posebnost kragujevačkog centra je Nacionalna platforma za umjetnu inteligenciju – superračunalo predstavljeno krajem 2021., izgrađeno na osnovi Nvidijinih komponenti. Sustav mogu besplatno koristiti fakulteti, istraživački instituti i domaći startupovi u znanstveno-tehnološkim parkovima.

„Superračunalo se sastoji od četiri Nvidijina DGX-A100 servera, s ukupno 32 A100 GPU jedinice, 128 procesorskih jezgri AMD EPYC i terabajtom radne memorije. Sustav omogućuje do pet petaflopsa računalne snage, što je dovoljno za obradu velikih podataka, treniranje modela strojnog učenja i znanstvene simulacije“, objašnjava Ristanović.

Za ovu godinu planirane su dvije nadogradnje sustava. Prva je već realizirana – sadrži sedam puta snažnije grafičke procesore i dodatni prostor za pohranu. Za tu svrhu potpisan je ugovor vrijedan pet milijuna eura, priopćio je Mihailo Jovanović, direktor srbijanskog ureda za informacijske tehnologije i e-upravu.

U travnju je Vlada Srbije potpisala deset puta veći ugovor s francuskom tvrtkom Bull SAS za drugu fazu nadogradnje. Novi sustav BullSequana XH3000 trebao bi do kraja 2025. osigurati 25 petaflopsa računalne snage, 300 GPU jedinica i 2,5 petabajta prostora za pohranu podataka.

Depositphotos

Ključni akteri i (ne)odgovornost države

Do zaključenja članka iz srbijanskog ministarstva za znanost, tehnološki razvoj i inovacije te iz tamošnjeg ureda za IT i e-upravu nisu odgovorili na pitanja Bloomberg Adrije, za koje Šolaja smatra da se odnose na ključne aktere državnog sektora u ovom području.

Od akademskih institucija ističe Institut za fiziku u Beogradu, Računalni centar Sveučilišta u Beogradu te mrežu znanstveno-tehnoloških parkova u Beogradu, Novom Sadu, Nišu i Čačku. Oni podržavaju razvoj startupa, ali još uvijek nemaju vlastitu infrastrukturu za zahtjevne AI operacije.

Na tržištu djeluju i privatni pružatelji usluga u oblaku i integratori poput Comtradea, Mainstreama, TeleGroupa i Oriona, ali njihovi podatkovni centri namijenjeni su klasičnim aplikacijama, a ne treniranju AI modela.

Vizije bez konkretnog okvira

Prema riječima Šolaje, Srbija još uvijek nema jasno definiranu nacionalnu strategiju za izgradnju specijaliziranih AI podatkovnih centara. „Strategija razvoja umjetne inteligencije iz 2019. fokusira se na primjenu AI-ja, razvoj kadrova i etičke standarde, ali ne i na infrastrukturne potrebe.“ Slično vrijedi i za novu strategiju s početka 2024., koja tek nastavlja dosadašnje smjernice.

Ristanović dodaje da država prepoznaje važnost IT-a, ali je trenutačno preopterećena drugim izazovima te AI infrastruktura nije na listi prioriteta. Unatoč tome ostaje optimist, smatrajući da će se područje razvijati, i to ponajprije u sferi digitalnih usluga poput e-uprave.

Šolaja navodi tri potencijalne skupine ulagatelja u AI centre: velike globalne hyperscalere (npr. Google, AWS, Microsoft), regionalne telekomunikacijske grupe (npr. A1, United Group) i kombinacije javno-privatnih partnerstava, uz potporu EU-ovih sredstava kroz digitalnu agendu za zapadni Balkan.

Na pitanje jesu li uvjeti za izgradnju AI podatkovnih centara u Srbiji povoljni, Šolaja odgovara: „Djelomično.“ Električna energija relativno je jeftina, ali raste nesigurnost kada je riječ o pouzdanosti opskrbe. „Obnovljivi izvori poput sunca i vjetra još uvijek nisu na razini prikladnoj za velike AI sustave.“

Ristanović dodaje da je energetska opskrba stabilna, ali se oslanja prvenstveno na ugljen i hidroenergiju, s minimalnim udjelom iz obnovljivih izvora. Nuklearna energija zasad ostaje neiskorištena prilika.

Geografski, Srbija ima određene prednosti – hladnije regije, blizinu vodenih resursa i dostupno zemljište. No birokracija i dugotrajni postupci ishođenja dozvola predstavljaju konkretnu prepreku.

Unatoč izazovima, Šolaja smatra da Srbija ima stvaran potencijal postati regionalno središte za umjetnu inteligenciju. Potrebna je jasna strategija, suradnja akademskog sektora i industrije, privlačenje međunarodnih AI opterećenja te ulaganja u održive izvore energije.

„Ako bi se te komponente povezale, mogli bismo govoriti o novim radnim mjestima, rastu BDP-a, razvoju ekosustava startupa i stvaranju regionalnog lanca AI inovacija“, zaključuje.

Hrvatska: umjereni optimizam i ambicija regionalnog središta

Razvoj umjetne inteligencije otvara nove prilike u raznim sektorima, a podatkovni centri nalaze se u samom središtu te revolucije – upravo oni pokreću AI sustave, cloud platforme i druge tehnologije temeljene na obradi velikih količina podataka. Ključno je pitanje za Hrvatsku – prati li tempo globalnog i europskog razvoja?

Prema mišljenju sugovornika, situacija nije loša – tržište je relativno živo, postoje infrastrukturne osnove, a vidljiv je i blagi pomak u razumijevanju uloge podatkovnih centara kao dijela nacionalne strateške infrastrukture.

Stjepan Sučić, direktor tvrtke Končar – Digital, za Bloomberg Adriju procjenjuje da Hrvatska, uz ispunjenje određenih uvjeta, može postati regionalno središte na tom specifičnom području: „S obzirom na to da Hrvatska ima svega oko 3,8 milijuna stanovnika, uključivanje u novu digitalnu industriju jedini je logičan razvojni put.“

Slično razmišlja i Goran Đoreski, direktor tvrtke Digital Realty za Hrvatsku, koji ističe da praktički svaki suvremeni podatkovni centar – barem u okviru svojih kapaciteta – može služiti i AI aplikacijama. No budući da AI zahtijeva ogromnu računalnu snagu i propusnost mreže, stariji i manji centri brzo će postati popunjeni.

Goran Đoreski, direktor tvrtke Digital Realty za Hrvatsku | Tomić Production

„Zato primjećujemo rast potražnje“, kaže Đoreski.

Prednosti i slabosti hrvatskog tržišta

Jedna od ključnih prednosti Hrvatske njezin je geostrateški položaj. Kako naglašava Sučić, zemlja ima potencijal postati niskolatencijsko čvorište između zapadne i jugoistočne Europe, pa čak i Bliskog istoka. Hrvatska također ima uvjete za razvoj tzv. edge podatkovnih centara, koji bi mogli služiti kao podrška većim europskim centrima.

S druge strane, regulatorni postupci i infrastruktura učinkovitiji su nego u nekim državama zapadne Europe. „Na nekim tržištima podatkovne centre jednostavno nije moguće graditi dovoljno brzo. Hrvatska zasad ne spada u te primjere, što joj daje konkurentsku prednost“, objašnjava Đoreski.

Država je i članica Europske unije, što dodatno olakšava poslovanje tvrtkama iz Europskog gospodarskog prostora – one zbog usklađenosti s pravilima EU-a imaju manje administrativnih prepreka za korištenje usluga iz Hrvatske nego, primjerice, iz Srbije ili Bosne i Hercegovine.

Infrastruktura: trenutačni i budući objekti

Većina trenutačno aktivnih podatkovnih centara u Hrvatskoj nalazi se u Zagrebu. Digital Realty tamo upravlja centrom ZAG1, koji omogućuje povezivanje s više od 50 telekomunikacijskih operatera. Ove godine planira se proširenje centra za dodatnih 1,5 tisuća četvornih metara tehničkog prostora.

U izgradnji je i novi centar ZAG2 u Jankomiru, koji će prema trenutačnim planovima biti najveći podatkovni centar u zemlji. Paralelno s tim, Končar jača vlastitu infrastrukturu s manjim internim centrima, uključujući razvoj cjelovitih rješenja za podatkovne centre.

Država zasad ne pokazuje poseban interes za izravna ulaganja u to područje. Đoreski pojašnjava da je gradnja i upravljanje podatkovnim centrom složen i financijski zahtjevan proces koji zahtijeva visoko specijalizirana znanja. „Najbolje rezultate postižu tvrtke koje se time bave profesionalno“, kaže.

Najveći izazov za razvoj AI podatkovnih centara i dalje ostaje energija. Pritisak na elektroenergetske mreže izniman je – kao primjer Sučić navodi Irsku, gdje podatkovni centri troše više od 20 posto ukupne električne energije u zemlji. Za ozbiljnije širenje nužna je dostupna električna energija i dobro razvijena optička mreža.

„Potrebne su i promjene u regulativi – od ubrzanih postupaka izdavanja dozvola do mogućih poreznih olakšica“, ističe Sučić. Naglašava i važnost obnovljivih izvora i učinkovitih rashladnih sustava kao ključnih elemenata buduće energetske održivosti. Ulaganja u podatkovne centre već danas donose izravne koristi lokalnom gospodarstvu. „Operatori centara surađuju s lokalnim dobavljačima, ulažu u kadrove i doprinose razvoju IT kompetencija“, dodaje Đoreski.

Stjepan Sučić, direktor tvrtke Končar – Digital | Pixsell

Upravo dostupnost kvalitetnih centara, prema njegovu mišljenju, lokalnim tvrtkama može omogućiti brži razvoj usluga, bolju konkurentnost i lakši prelazak na AI ekonomiju. „Hrvatska ima realnu priliku to iskoristiti – ali vremenski okvir za djelovanje nije beskonačan“, upozorava.

Slovenija gradi AI čvorište s Vegom 2: početak digitalne transformacije

Slovenija, jedna od manjih članica Europske unije, ubrzano ulaže u infrastrukturu za umjetnu inteligenciju. Ključna prekretnica na tom putu je projekt Vega 2, koji predstavlja nadogradnju postojećeg superračunala Vega i prelazak države u novu fazu digitalnog suvereniteta. Cilj je postati vodeći pružatelj AI kapaciteta u Adria regiji– ne samo u akademskom već i u komercijalnom kontekstu.

Sustav Vega pokrenut je 2021. kao prvo slovensko čvorište europske inicijative EuroHPC. Smješten je u Mariboru pri IZUM-u i tada je bio najsnažnije superračunalo u jugoistočnoj Europi. Bio je prvenstveno namijenjen znanstveno-istraživačkim projektima. No samo nekoliko godina kasnije potreba za većim kapacitetima postala je očita. „Ako smo imali dobar brz sportski automobil, sada dobivamo bolid Formule 1“, rekao je Dragi Kocev s Instituta Jožef Stefan, slikovito opisujući veličinu iskoraka koji donosi sljedeća faza.

Dragi Kocev s Instituta Jožef Stefan | Nejc Prenek

U ožujku 2025. EuroHPC JU dodijelio je Sloveniji jedno od šest novih AI čvorišta u okviru projekta AI Factories. Slovenija će tako izgraditi novi sustav Vega 2 te povezani ARNES-ov podatkovni centar, smješten u neposrednoj blizini hidroelektrane Mariborski otok. Lokacija je strateški važna – omogućuje pristup obnovljivoj električnoj energiji, pasivnom hlađenju i robusnoj povezanosti putem europske akademske mreže GÉANT.

Vega 2 imat će kapacitet do 10 eksaflopsa za AI te više od 100 petaflopsa za klasična HPC opterećenja. Projekt će postupno biti dopunjavan dodatnim grafičkim jedinicama, što će Sloveniji omogućiti razvoj infrastrukture usporedive s najvećim europskim centrima, poput finskog LUMI-ja i talijanskog Leonarda.

Konzorcij SLAIF (Slovenian Artificial Intelligence Factory) vodi razvoj projekta. Među ključnim partnerima su JSI, Sveučilište u Ljubljani, Sveučilište u Mariboru, ARNES, IZUM, Gospodarska komora Slovenije i Tehnološki park Ljubljana. Struktura projekta osmišljena je tako da nadilazi tradicionalne istraživačke okvire – uključuje i podršku startupima, MSP-ovima, industriji i javnoj upravi. Predviđeni su mehanizmi za primjenu velikih jezičnih modela, generativnih AI platformi, tehnička osposobljavanja te specijalizirani sandboxovi za testiranje.

Na događaju Future Fusion Summit Aleš Bošnjak, direktor IZUM-a, istaknuo je sustavni značaj nove infrastrukture: „Računalna snaga povećat će se do neslućenih razina.“ Ujedno je upozorio na logističke izazove – posebno na probleme s isporukom visoko specijaliziranih komponenti, čije čekanje traje mjesecima ili čak godinu dana. Naglasio je i da je suradnja između istraživača, gospodarstva i države ključna za uspjeh: „Više nismo u fazi koncepta. Ovo je operativni projekt.“

Aleš Bošnjak, direktor IZUM-a | Nejc Prenek

Energetski okvir projekta jedan je od ključnih čimbenika. Andrej Filipčič s Instituta Jožef Stefan u intervjuu je pojasnio da će sustav Vega 2 zahtijevati najmanje deset puta više energije od postojeće infrastrukture. Osnovna konfiguracija trošit će oko šest megavata – što je već četvrtina proizvodnje manje hidroelektrane – dok bi konačni sustav mogao doseći nekoliko stotina megavata. Najveći sustavi u Europi dosezat će i više od 100 megavata. Filipčič upozorava: „To znači gotovo trećinu snage Nuklearne elektrane Krško.“

Održivost je stoga od početka ugrađena u projekt. ARNES-ov podatkovni centar koristit će višak topline za lokalno grijanje i iskorištavati blizinu hidroelektrane za stabilno napajanje. To znači da je Slovenija među prvim zemljama u regiji koja AI infrastrukturu planira i s aspekta ekološkog utjecaja te energetske samodostatnosti.

Prema Bošnjakovim riječima, samo u prve tri godine projekta bit će uključeno oko 145 novih suradnika, uglavnom iz područja računarstva, održavanja sustava i podatkovnih znanosti. Očekuje se i povećanje broja istraživača i stručnjaka iz inozemstva koji će surađivati unutar SLAIF-a.

Vega 2 kao temelj komercijalnog AI ekosustava

„Implementaciju AI-ja postavili smo na tri stupa“, izjavila je slovenska ministrica za digitalnu transformaciju Ksenija Klampfer na konferenciji Bloomberg Adria Future Fusion Summit. To su sigurna infrastruktura, uspostava strateških dokumenata, a treći su pilot-projekti. Ako je Vega 2 infrastrukturni simbol novog doba, njegova je prava vrijednost u onome što omogućuje – prije svega procvat domaće umjetne inteligencije izvan akademskih okvira. Prema mišljenju sugovornika iz poslovnog i istraživačkog sektora, nova će platforma biti ključna za stvaranje uvjeta u kojima će se moći razvijati, testirati i integrirati napredni AI modeli unutar slovenskog i regionalnog tržišta.

Jedna od važnijih inicijativa u tom smjeru je projekt GaMS, kojim konzorcij SLAIF planira razviti vlastite velike jezične modele prilagođene slovenskom jeziku i zakonodavnom okviru. Ti će modeli biti temelj za rješenja na području pravne informatike, javne uprave, zdravstva i medija, a tvrtke će moći pristupiti modelima putem sigurnog okruženja u podatkovnom centru ARNES-a. „Važno je da AI ne ostane u domeni akademskih simulacija“, dodatno je naglasio Bošnjak. „Cilj je razvoj primjenjivih rješenja koja mogu pomoći tvrtkama i državi u rješavanju stvarnih izazova.“

U sklopu Vege 2 bit će dostupno tzv. sandbox okruženje, gdje će mala i srednja poduzeća moći testirati svoja rješenja na sigurnoj, snažnoj infrastrukturi, bez velikih početnih troškova. Tehnološki park Ljubljana i Gospodarska komora Slovenije već pripremaju modele suradnje s gospodarstvom, uključujući osposobljavanja i subvencionirani pristup resursima.

Na strateškoj razini projekt podržava i nacionalne digitalne ciljeve. Prema mišljenju stručnjaka, Vega 2 je izravan odgovor na europski poziv na digitalni suverenitet: Slovenija prvi put gradi AI infrastrukturu koja nije samo istraživačka već i gospodarska. To znači da će tvrtke imati pristup istim alatima kao u Frankfurtu ili Parizu – ali brže i jeftinije.

Ključnu ulogu u svemu tome ima i ARNES, koji će operativno upravljati podatkovnim centrom i brinuti o pouzdanosti, sigurnosti i povezivosti. Suradnja s europskom mrežom GÉANT osigurava da Vega 2 može služiti i kao tranzitno čvorište za prekogranične istraživačke inicijative – uključujući zajedničke projekte s Austrijom, Mađarskom i Italijom.

Na razini ljudskih resursa Vega 2 donosi novu dinamiku. U prve tri godine u projekt će biti uključeno više od 145 stručnjaka, ne samo iz područja HPC-a i IT infrastrukture već i iz područja aplikativnog razvoja, etike AI-ja i komunikacije između znanosti i industrije. Osim domaćih istraživača, u projekt će biti uključeni i međunarodni partneri, jer Vega 2 postaje referentni primjer za srednje velike države koje žele uspostaviti vlastiti AI suverenitet.

SLAIF se pritom ne zaustavlja samo na Vegi 2. U planu su dodatne nadogradnje, uključujući tzv. HPC Booster Nodes, koji će biti povezani sa specijaliziranim domenskim sustavima (npr. za bioinformatiku ili mobilnost). Tako će infrastruktura moći podržati širok raspon primjena – od simulacija u meteorologiji i zdravstvu do treniranja generativnih modela u obradi prirodnog jezika i vizualnoj analitici.

Na energetskoj razini projekt se oslanja na dugoročnu održivost. Osim korištenja hidroenergije, novi će moduli koristiti i napredne sustave za pasivno hlađenje, rekuperaciju topline i lokalnu energetsku samodostatnost. I to je jedan od razloga zašto podatkovni centar ARNES neće biti samo tehnološki već i okolišni pilot-projekt.

U suradnji s obrazovnim partnerima priprema se i razvoj kurikuluma za korištenje generativnog AI-ja, siguran rad s modelima te razumijevanje etičkih i pravnih implikacija. Slovenija tako ne gradi samo fizičku infrastrukturu već i intelektualnu i društvenu platformu koja bi trebala omogućiti dugoročan razvoj i samostalnost na području umjetne inteligencije.

Bosna i Hercegovina: regionalne ambicije ograničene infrastrukturom

U Bosni i Hercegovini trenutačno ne postoje specijalizirani AI podatkovni centri, ali u zemlji postoje određene inicijative i objekti koji bi u budućnosti mogli poduprijeti razvoj takve infrastrukture. Prema mišljenju stručnjaka, zemlja ima velik geostrateški potencijal, ali zasad ograničene kapacitete.

Aleksandar Mastilović, stručnjak za pametne tehnologije, u razgovoru za Bloomberg Adriju pojasnio je da Bosna i Hercegovina općenito nije prepoznala važnost izgradnje vlastite infrastrukture na području IKT-a, pri čemu ni podatkovni centri nisu iznimka.

„Postoje neki začeci da bi se u sklopu telekomunikacijskih poduzeća mogli razviti manji podatkovni centri s ograničenom procesorskom snagom, koji trenutačno dobro zadovoljavaju potrebe za tzv. cloud uslugama. Međutim, za ambicioznije projekte, poput treniranja i održavanja AI rješenja u produkcijskom okruženju, nismo spremni“, zaključuje Mastilović.

Prema njegovu mišljenju, to će pitanje u budućnosti postati ne samo pitanje dostupnosti već i nužnosti, zbog čega bi o njemu trebalo početi razgovarati već sada, jer je izgradnja takvih kapaciteta dugotrajan proces. Kao primjer dobrog strateškog pristupa ističe Srbiju, koja je u fazi izgradnje državnog podatkovnog centra u Kragujevcu sklopila strateško partnerstvo s tvrtkom Amazon. To je privuklo i druge globalne aktere koji su u Srbiji počeli graditi nove centre ili preseljavati postojeće. Nakon pandemije 2022. godine brojna ruska i kineska poduzeća odlučila su ulagati u velike „betonske hale pune kabela i ventilatora“, ponajprije zbog povoljne cijene radne snage i jeftine električne energije s pouzdanom opskrbom.

„Većina tih centara je manjih ili srednje veličine, a uglavnom su koncentrirani u regijama oko Novog Sada i Kragujevca, gdje je potrebna infrastruktura već relativno uspostavljena – kako s aspekta električne energije tako i telekomunikacijske povezanosti. Naravno, podatkovni centri iz EU-a neće se seliti izvan Unije zbog zaštite privatnosti i GDPR-a, ali ostali ulagači tražit će prilike“, dodaje Mastilović.

Prema njegovu mišljenju, BiH ima vrlo slične uvjete za privlačenje takvih ulaganja, koja će prema procjenama konzultantske kuće McKinsey do 2030. godine premašiti bilijun američkih dolara. Taj iznos uključuje i ulaganja u optičku infrastrukturu, redundantna napajanja te proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora, jer podatkovni centri postaju veliki potrošači energije. Među vodećim akterima na tom području nalaze se Amazon Web Services (AWS), Meta, Microsoft i Google, uz njih i investicijski fondovi poput Blackstonea, Brookfielda i KKR-a – posljednji je poznat i kao ulagač u United Group u regiji. Najviše ulaganja očekuje se u SAD-u (posebno u Arizoni, Teksasu i Nevadi) te u Europi, gdje prednjače Irska i Danska zbog dostupnosti zelene energije i stabilne opskrbe.

„Kad biste o tome pitali IT i akademsku zajednicu, sigurno bi odgovor bio potvrdan – takvi kapaciteti nužni su za održavanje koraka s razvijenim državama i tehnološkim trendovima. No nemamo strateški pristup, niti je jasno tko bi trebao voditi ili koordinirati taj proces. Komercijalni interes postoji i dodatno će rasti s digitalizacijom javnog sektora i gospodarstva, kada će biti potrebno obrađivati sve veće količine podataka i analizirati ih AI alatima za donošenje boljih odluka. Velik dio tih podataka ne bi trebao napuštati BiH. Jesmo li spremni? Možda ne. No morat ćemo biti. Pitanje je samo – koliko brzo“, kaže Mastilović.

Upozorava da digitalna pismenost i digitalna spremnost danas znače konkurentsku prednost u globalnom gospodarstvu. „Slovenija je jasno ispred ostalih zemalja bivše Jugoslavije. To je rezultat desetljeća strateškog pristupa koji nije ostao samo na papiru. BiH zaostaje – nismo članica EU-a i nije jasno kada bismo to mogli postati, zbog čega također nemamo pristup jedinstvenom digitalnom tržištu.“

Prema njegovu mišljenju, u BiH treba jasno istaknuti da samo snažnim ulaganjem u infrastrukturu i nova digitalna oruđa možemo privući ne samo ulagače i tvrtke nego i talente – primjerice digitalne nomade, a to je moguće samo uz odgovarajuću infrastrukturu, političku stabilnost i kvalitetno životno okruženje. Kao primjere dobre prakse ističe Sloveniju i Srbiju te predlaže da iz njihovih modela učimo što je više moguće.

Sead Delalić, doktor računalnih znanosti i AI savjetnik s dugogodišnjim iskustvom, dodaje da postojeći podatkovni centri u BiH nemaju kapacitete za izvođenje zahtjevnih AI operacija. No određeni potencijal ipak postoji. „Imamo relativno jeftinu energiju i dobru bazu IT stručnjaka. Međutim, bez jasne državne strategije, stabilnog regulatornog okruženja i poticajne porezne politike ne možemo očekivati da će nas veliki ulagači staviti ispred drugih zemalja u regiji.“

Objašnjava da bi lokalni AI podatkovni centar značio mogućnost lokalnog treniranja modela, niže troškove, bolju zaštitu podataka i pristup resursima za startupe i istraživače, koji trenutačno često nemaju pristup ni osnovnim kapacitetima – osim ako ih sami financiraju. „Domaće tvrtke mogle bi razvijati AI rješenja bez ovisnosti o stranim pružateljima usluga, a javni sektor mogao bi koristiti AI bez izvoza osjetljivih podataka. To je osnovni preduvjet za odgovornu digitalnu transformaciju.“

Dodaje da BiH ima vrlo talentirane IT kadrove i jake tehničke fakultete. Neki AI alati koji se razvijaju u BiH već se koriste na svjetskom tržištu. No za izgradnju takve infrastrukture nisu dovoljni samo softverski inženjeri, već i podatkovni inženjeri, MLOps stručnjaci, sigurnosni inženjeri i drugi profili.

„Primjerice, na PMF-u u Sarajevu već se provodi projekt 'Sarajevski ionski akcelerator', što pokazuje da se, unatoč izazovima, mogu uspostaviti ozbiljni tehnički kapaciteti. Slovenija je dobar primjer – znali su iskoristiti europska sredstva, povezati ključne aktere i izgraditi superračunalni centar koji služi i umjetnoj inteligenciji i znanosti.“

Delalić ističe da je njihov model – kombinacija EU-ovih fondova, institucionalne potpore i konkretnih projekata – može biti dobar putokaz i za BiH. „Kod nas često nedostaje povezanosti između akademske zajednice i industrije, kao i osnovnog razumijevanja zašto su istraživanja važna u poduzetničkom kontekstu. Ako to premostimo, imamo realne šanse da krenemo sličnim putem“, zaključio je.

Sjeverna Makedonija može postati regionalno središte

Država na Vardaru aktivno gradi poticajno poslovno okruženje za privlačenje inovativnih ulaganja u podatkovne centre i digitalnu infrastrukturu. Kako su pojasnili u tamošnjem ministarstvu za digitalnu transformaciju u razgovoru za Bloomberg Adriju, u posljednjim mjesecima već je održano nekoliko uvodnih razgovora s nekim globalnim kompanijama koje su iskazale interes za takve projekte. Ti potencijalni investitori ne očekuju izravnu financijsku pomoć države, već prvenstveno stabilno poslovno okruženje.

„Sjeverna Makedonija ima realne šanse postati konkurentna u regiji, posebno zahvaljujući svom geostrateškom položaju, političkoj stabilnosti te proaktivnom odnosu prema stranim ulagačima i digitalizaciji“, naglasili su iz ministarstva. Među prednostima koje bi trebale uvjeriti investitore izdvajaju kvalitetno obrazovane IT stručnjake, dobru energetsku povezanost s regijom te povoljne uvjete za osnivanje poduzeća – osobito u industrijskim i gospodarskim zonama.

„Država se može pozicionirati kao regionalno središte za pouzdane digitalne usluge. Važno je ulagati i u infrastrukturu i u pravni okvir za sigurno i učinkovito poslovanje pružatelja usluga“, dodali su.

Magistar Vladislav Bidikov, zadužen za infrastrukturu (podatkovni centar i mrežu) na Fakultetu za informatičke znanosti i računalno inženjerstvo (FINKI) Sveučilišta „Sv. Ćiril i Metoda“ u Skoplju, smatra da država ima potencijal postati regionalno središte za podatkovne centre. Kako je rekao za Bloomberg Adriju, to se možda neće dogoditi odmah, ali digitalna infrastruktura u zemlji dovoljno je razvijena da predstavlja dobru osnovu za daljnji razvoj usluga i digitalizacije.

„Proces se ozbiljno ubrzao tijekom pandemije i nastavlja se razvijati u pozitivnom smjeru. Dostupnost interneta velikih brzina omogućuje daljnji razvoj digitalne infrastrukture“, pojašnjava.

Izgradnja podatkovnih centara skupo je ulaganje

Prema njegovu mišljenju, bilo bi razumno da se država u prvoj fazi usredotoči na uspostavu manjih razvojnih centara, koji bi se zatim kroz regionalnu i globalnu suradnju povezali u veće sustave.

„FINKI već aktivno djeluje u tom smjeru – s ciljem da omogući državi pristup takvim resursima, uz istovremeno uvažavanje ekonomike i opsega ulaganja. Izgradnja takvih centara zahtijeva vrijeme, velika financijska ulaganja i logističku podršku. Zato i u EU-u vidimo da se većina projekata usredotočuje na zajedničko korištenje centara – radi boljeg iskorištavanja ulaganja u opremu, stručnjake, znanje, energiju i povezivost“, dodaje Bidikov.

Prema njegovim riječima, centri za umjetnu inteligenciju ne razlikuju se značajno od klasičnih podatkovnih centara. „Radi se o smještaju hardverske opreme koja omogućuje razvoj AI rješenja. Razlika je prije svega u tome što ti sustavi zahtijevaju više energije i intenzivnije hlađenje, što kod klasičnih centara postaje ograničavajući faktor.“ Zašto se sada toliko govori o njima? Bidikov kaže da je razlog u rastućoj potražnji.

„Neki postojeći centri će se modernizirati kako bi podržali AI, dok će drugi biti namjenski građeni kao infrastruktura za razvoj umjetne inteligencije. Ipak, i dalje će služiti osnovnim potrebama – poput hostinga poslužitelja i mrežne opreme – jer to ostaje ključno za pristup krajnjih korisnika.“

Stefan Andonovski, makedonski ministar za digitalnu transformaciju | Bloomberg Adria

Sjeverna Makedonija ima višak obnovljive energije

Makedonsko ministarstvo za digitalnu transformaciju naglašava da je gradnja podatkovnih centara u središtu strategije tzv. zelene digitalizacije. „Vlada stvara uvjete kako bi se budući centri napajali iz obnovljivih izvora energije, što će pomoći uravnotežiti potrošnju“, poručili su. Posebno se proizvodnja električne energije iz solarnih izvora prošle godine povećala, za 186 posto u odnosu na 2023. Takav višak već stvara probleme u sustavu – u svibnju je zbog ispada na 110-kilovoltnoj prijenosnoj mreži bez struje ostala polovica zemlje. Vlada je stoga već izdala smjernice koje predviđaju mogućnost isključivanja određenih fotonaponskih elektrana između svibnja i listopada ako bi stabilnost sustava bila ugrožena.

Kao ključni problem u realizaciji projekata Bidikov vidi nedostatak usklađenosti između države i privatnog sektora. „Imamo dobru osnovu, ali velik jaz između stupnja digitalizacije u industriji i u državnim institucijama. Infrastruktura i zakonodavstvo postoje, ali procesi su spori i neusklađeni, što otežava potpuno iskorištavanje prednosti digitalizacije.“ Da država zaostaje za privatnim sektorom potvrdio je i ministar za digitalnu transformaciju Stefan Andonovski.

„Sjeverna Makedonija svjesna je važnosti digitalizacije već dugo – prve platforme za e-trgovinu imali smo još 2010., kada regija o tome još i nije razmišljala. No država je zatim prestala pratiti trendove koje je diktirao privatni sektor – iako neka naša poduzeća i dalje postavljaju standarde“, rekao je na konferenciji Bloomberg Adrije u Skoplju početkom lipnja.

Infrastruktura koja određuje budućnost

U digitalnom dobu infrastruktura za umjetnu inteligenciju više nije samo tehnološko ulaganje – to je temelj novog društvenog ugovora. Podatkovni centri, ti nevidljivi strojevi suvremenog svijeta, odlučuju o tome tko ima pristup znanju, tko razvija buduće usluge i tko upravlja algoritmima koji oblikuju svakodnevicu.

No to nije samo utrka za brzinom obrade ili brojem GPU-ova. To je pitanje strateške sposobnosti: mogu li društva sama oblikovati svoju AI budućnost ili će samo biti korisnici rješenja osmišljenih negdje drugdje. Odgovor neće biti zapisan u manifestima, već u betonu, kablovima i kilovatima – u tome gdje će stajati podatkovni centri, tko će njima upravljati i čime će ih napajati.

Na kraju, digitalni suverenitet značit će više od sigurnosti ili privatnosti. Značit će sposobnost stvaranja. A ta se sposobnost ne gradi preko noći, već jasnom vizijom, dugoročnim ulaganjima i sposobnošću povezivanja znanja, politike i energetike u cjelovitu arhitekturu budućnosti.

U pisanju teksta pomogli Iva Lačan, Ana Ristović, Nataša Hadžispirkoska Stefanova, Nejra Džaferagić i Marta Premužak.