Posljednjih deset godina nismo bezrazložno prozvali “opasnim desetljećem”. Globalna pandemija, ruska invazija na Ukrajinu i povratak inflacije su svjetsko gospodarstvo 21. stoljeća već uzdrmali do samih temelja.
Recesija se nakon šokova 2022. godine u većem dijelu svijeta 2023. čini neizbježnom. No teže je procijeniti dugoročni učinak revalorizacije novca i izvrtanja pretpostavki na kojima se temelji posljednjih 30 godina globalne gospodarske povijesti.
Obilje jeftine radne snage, niski troškovi energije i prijevoza te više-manje mirno geopolitičko razdoblje su u desetljećima nakon 1990. pripomogli žustrom ubrzanju globalizacije opskrbnih lanaca i gospodarskog rasta širom svijeta. Kad bi se god koji od tih stupova zanjihao, bilo je jeftinog novca koji bi održavao taj poredak stvari, osobito u godinama nakon financijske krize 2008. Tri najveće središnje banke – američka, europska i japanska – su od 2001. godine svoje ključne kamatne stope držale ispod pet posto, dok su većinu zadnjeg desetljeća kamatne stope bile blizu nule i svakako znatno ispod inflacijske stope.
Sva tri stupa globalizacije su se u manje od tri godine urušila. U Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), Europi i Ujedinjenom Kraljevstvu nedostaje radnika koji postaju sve skuplji. Cijene nafte su se od 2020. godine više nego utrostručile, a globalne cijene energije su samo u 2022. godini porasle za 50 posto.
Rat je ruskom invazijom na Ukrajinu ušao u Europu, a predsjednici Rusije Vladimir Putin i Kine Xi Jinping otvoreno izazivaju poslijehladnoratovski svjetski poredak i zapadne liberalne vrijednosti. Velike su sile kao odgovor na to objavile rat ruskom gospodarstvu, dok je SAD otvoreno počeo voditi politiku usporavanja kineskog uspona.
Dio javnosti bio je začuđen kad je u listopadu 2021. američka ministrica trgovine Gina Raimondo u intervjuu govorila o sprječavanju kineskog pristupa naprednim tehnologijama. Danas su američka ograničenja izvoza napredne tehnologije poluvodiča Kini stvarnost, a na takva se ograničenja potiču i Nizozemska te Japan, dok broj sankcioniranih kineskih kompanija stalno raste. Globalne se kompanije pitaju treba li – i kako – obnoviti sad zamršene desetljetne opskrbne lance.
Najpotresnija posljedica tih šokova bila je povratak inflacije. Središnje banke koje su u početku ignorirale žeravicu su se prošle godine svim snagama latile gašenja požara najbržim i najsinkroniziranijim zaoštravanjem monetarne politike u zadnje dvije generacije.
Preko 90 središnjih banaka je u proljeće i ljeto 2022. kamatne stope podiglo, barem polovica njih za 75 baznih bodova odjednom, što je podjednako dramatično utjecalo na dugoročne troškove zaduživanja kompanija, potrošača i vlada.
Početkom 2022. godine je prinos na desetogodišnje američke državne obveznice bio oko 1,5 posto, a tržišta su ključnu kamatnu stopu američkih Saveznih rezervi i dalje očekivala ispod jedan posto. Umjesto toga je godinu završila iznad četiri posto, a ni prinosi na desetgodišnje državne obveznice prema očekivanjima 2023. ne bi trebali biti mnogo niži.
Nije samo veličina tih kretanja povijesna, već i njihova brzina. U Ujedinjenom se Kraljevstvu kamata na petogodišnju hipoteku s fiksnom stopom utrostručila – s dva na šest posto – u samo dva mjeseca. Promjena je došla nakon više od dva desetljeća u kojima su se kućanstva, poduzeća i ulagači naviknuli na ideju da kamate uvijek mogu biti niže.
Jedno je od ključnih pitanja 2023. godine utjecaj skoka troškova zaduživanja na poslovna ulaganja, potrošnju i državne proračune. Drugi će ključni problem biti korporativni odgovor na svijet u kojem im se plima povijesti okreće protiv njih.
Znamo da cijene kuća padaju jer nove cijene nekretnina u mnogim državama odražavaju više troškove hipoteka. Cijene nekretnina u Ujedinjenom Kraljevstvu su 20 posto više nego što temeljne brojke sugeriraju, navodi Bloomberg Economics. Taj broj u SAD-u iznosi deset posto. U više država već teče prilagodba, pa bi Hong Kong tako mogao izgubiti status najskupljeg tržišta nekretnina na svijetu.
No mogu li gospodarstva nastaviti rasti uz rast kamatnih stopa i nezaposlenosti, dok realni prihodi i cijene nekretnina padaju? Uskoro ćemo saznati. U SAD-u smo povremeno vidjeli i tzv. meka prizemljenja (eng. soft landing). No tamo se radilo o usporavanju gospodarstva na održivije stope rasta, a ne o kočenju kojim bi se razina nezaposlenosti povećala.
Financijske krize u Meksiku i azijskim gospodarstvima u razvoju su nakon američkog dizanja kamatnih stopa 1990-ih pokazale kako čak i meko prizemljenje u SAD-u može uzrokovati grublje padove u drugim dijelovima svijeta, posebno kad ga prati rastući dolar. Europa i Ujedinjeno Kraljevstvo već su u recesiji. Bloomberg Economics 2023. godine globalno predviđa 2,4-postotni rast. S izuzetkom krizne 2009. i 2020. godine, to bi bila najniža stopa rasta od 1993. godine.
Ukratko: Više nema besplatnog novca; donositelji makroekonomskih odluka su pred ispitom; osnovne geopolitičke pretpostavke na kojima se temelji više od 30 godina globalne gospodarske integracije bačene su kroz prozor.
Promijeni li se trajno dugoročni odnos između gospodarske aktivnosti i inflacije i u državama u razvoju, takvi bi se trendovi mogli još više zaoštriti. Kamatne stope bi porasle na dulje vrijeme dok središnje banke ne shvate što se događa, a kućanstva počnu očekivati opstojnost inflacije. Gospodarstvima bi prijetile dublje recesije bi se tim teže izbjegavale. Političari uznemireni ograničenim rasponom mogućnosti bi sve više pribjegavali kratkotrajnijim izolacionističkim rješenjima.
Uistinu tmurna prognoza. No baš kako su svijet preokrenuli neočekivani događaji 2022. godine, događaji u idućih 12 mjeseci bi ga opet mogli preobraziti.
SAD bi zahvaljujući snažnom tržištu rada i zdravoj bilanci potrošnje za dlaku mogao izbjeći recesiju ili zabilježiti tek kraću gospodarsku kontrakciju. Relativno blaga zima u Europi bi se mogla nastaviti, ostavljajući kontinentu dovoljno plina za doček ljeta. Kućanstva pod najvećim pritiskom na životni standard od 1970-ih možda će imati i malo sreće.
Gospodarstva u razvoju mogla bi prkositi povijesti te izbjeći odljev kapitala i niz kriza. Bloomberg Economicsov glavni ekonomist za gospodarstva u razvoju Ziad Daoud smatra kako je rizik zbog viših globalnih troškova zaduživanja manji nego 1980-ih jer najranjivije države predstavljaju znatno manji udio svjetskog gospodarstva.
Najvažniji dio svjetlije alternativne budućnost trenutačno je i najneizvjesniji: Kina. Iznenadno ukidanje protuepidemijske politike dinamičkog čišćenja u posljednjim tjednima 2022. šokiralo je promatrače unutar i izvan države, dok je broj zaraženih skočio. Nitko ne može predvidjeti rasplet situacije.
Kaotična promjena smjera mogla bi imati neslućene političke posljedice uzevši u obzir koliko je Xi osobno uložio u zaštitu stanovništva od virusa. No to bi u drugoj polovici godine moglo potaknuti gospodarski rast nakon što se zaraze primire, dok bi s druge strane moglo povisiti i cijene energije, što bi otežalo smirivanje inflacije u SAD-u i Europi. Brže otvaranje bi kineski gospodarski rast 2023. moglo podignuti na 5,1 posto te globalnoj inflaciji dodati otprilike jedan postotni bod u usporedbi s tropostotnim kineskim rastom 2022. godine. Optimistični scenarij 6,3-postotnog rasta bi svjetsku inflaciju povećao za 1,7 posto.
Može li svjetski gospodarski rast pozitivno iznenaditi? Snovi o dividendi opće produktivnosti u doba pandemije COVID-19 – zbog rada na daljinu i bržeg uvođenja automatizacije – sada se čine pomalo utopistički. No kratkoročni pritisci na dobavne lance samo su djelić prošlogodišnjih pritisaka. Unatoč velikoj priči o deglobalizaciji, glavni pokretači koji su prije mnogo godina obećavali preobrazbu svjetske ekonomije – primjerice digitalizacijom globalnih usluga, prijelazom na dekarboniziranu ekonomiju i usponom automatizacije – još su uvijek prisutni.
Ti trendovi u pozadini i dalje teže integriranijem tržištu – čak i ako političari u SAD-u i Kini koračaju u drugom smjeru. Mikroekonomska priča 2023. bit će poduzetnički pokušaji iscrtavanja kvadrata oko te kružnice, odnosno selidbom proizvodnje bliže sjedištu (eng. nearshoring) i diverzifikacijom dobavljača, što će ih zaštititi od prekida dobavnih lanaca, te, gdje moguće, lobiranjem i otporom državnim pokušajima razdiranja trgovinskih partnera.
Unatoč agresivnom stavu, mnoge kompanije i ulagači klade se na nastavak globalizacije – u ovom ili onom obliku – jer bi kratkoročni troškovi stvarnog raspada političarima bili previsoki. No čak je i ta nada možda preoptimistična – uzevši u obzir geopolitičke bure. Ipak, uspiju li središnje banke u idućih 12 mjeseci smiriti inflaciju, gotovo sve je moguće – i gotovo sve će postati lakše.
Preveli: Jan Artiček i Daniel Pavlović
.webp){kind=icon}
