Građevinski bum u Hrvatskoj skriva ozbiljan problem o kojem svi šute

Građevinski sektor u Hrvatskoj u prvom je tromjesečju ove godine zabilježio rast od čak 8,5 posto u odnosu na isto razdoblje lani. Pozitivan trend podupiru i sredstva Europske unije, kao i snažna potražnja kako za stambenim, tako i za poslovnim prostorima. Ipak, iza ovako svijetlih brojki krije se ozbiljan izazov: kronični manjak kvalificirane radne snage. 

Unatoč rastu, građevinske tvrtke sve teže pronalaze radnike. Iz Hrvatske je nakon krize otišlo nešto preko 60 tisuća građevinskih radnika, a taj jaz djelomično je nadomješten uvozom stranaca. U sektoru, naime, trenutno radi oko 80 tisuća stranih radnika. 

"Danas imamo oko 150 tisuća radnika u građevinarstvu, od toga otprilike 50 posto stranih radnika. Iako smo na otprilike na istim brojkama kao i u periodu od 2008., 2010. ili 2012., radna snaga nije toliko kvalificirana i produktivnost je puno niža nego što je bila tada," kaže za Bloomberg Adria TV Saša Perko, direktor tvrtke DOMinvest. 

Pati i kvaliteta, problem predstavljaju i rokovi, upozorava. "Sve se uspije popeglati, samo je pitanje koliko to na kraju košta i tko to plaća, a nažalost to plaća krajnji korisnik." 

Uz odlazak kvalificirane snage u inozemstvo, problem predstavlja i činjenica da su mladi u Hrvatskoj sve manje zainteresirani za ovakva zanimanja. 

Pad interesa za tradicionalna zanimanja

"Trenutno u Hrvatskoj imamo samo devet škola koje educiraju mlade zidare, i sve ih je manje. Taj trend ćemo teško preokrenuti jednim potezom. To mora biti sustavni pristup prema mladima da im pokažemo zašto je dobro baviti se tradicionalnim djelatnostima," govori Perko i dodaje kako se u građevini može vrlo dobro zarađivati: "Naši radnici na gradilištu koji su iskusni majstori zarađuju danas puno više od prosječne hrvatske plaće." 

Za strane radnike država nudi programe edukacije, primarno jezične. Pitali smo koliko programi edukacije mogu pomoći u ublažavanju problema slabije produktivnosti na gradilištma.

"Postoje mnogi programi, HZZ trenutno nudi programe usmjerene na komunikaciju, odnosno na jezičnu barijeru koju imamo prema stranim radnicima. Svakako to podržavam, ali svakako bih apelirao da ti programi budu još više oglašeni," kaže. "Mnogi moji kolege zapravo niti ne znaju da to postoji, a kamoli koji su benefiti." 

Programi su suštinski dobro osmišljeni, no fokus ne smije biti samo na jezičnoj barijeri, upozorava. "Nije to samo jezik, tu je i tehnologija rada. Oni dolaze sa znanjima s istoka, gdje se i dalje rade, na primjer, oplate s daskama. Danas kod nas su to sistemi čeličnih oplata... to su 20, 30 godina naprednije tehnologije i moramo ih upoznati sa time. Bilo bi odlično da ih upoznamo sa time prije nego dođu na gradilište, jer kada dođu na gradilište i kad se uče na gradilištu, tu... nema produktivnosti kakvu bismo trebali imati." 

Koliko je sektor ovisan o novcu iz Europske unije?

Pozitivan trend rasta u građevinskom sektoru potiču i sredstva Europske unije, iz kojih se financira velik dio projekata obnove, no nakon 2027. godine i završetka trenutnog ciklusa postoji mogućnost smanjenja dostupnosti tih sredstava. 

"Svakako da građevinski sektor tu ima mnoge benefite, zato su te brojke takve kakve jesu. Nakon 2027. će to biti smanjeno," kaže Perko i dodaje kako se sektor mora prilagoditi smanjenom obujmu, ali sustavno i raditi na tome da sve građevinske tvrtke ne budu ovisne o javnom sustavu koji povlači najviše tih sredstava. 

"Morali bismo promijeniti načine financiranja, više raditi na privatnom segmentu ili kombinaciji s javnim," objašnjava. "Ja sam fan javno-privatnog partnerstva jer on funkcionira u zapadnim zemljama. Kod nas se nije pokazao pretjerano uspješnim prije petnaestak godina, ali mislim da bismo morali naučiti na greškama koje smo tada napravili i ponovno ga uvesti." 

Ipak, Perko ne smatra da će pad biti značajan, već predviđa zaustavljanje na oko 70-80 posto trenutne vrijednosti. 

 

--Cijeli razgovor pogledajte u videu.