Kako su Lukšići postali najbogatija obitelj u Južnoj Americi

Prije više od stotinu godina Polikarp Lukšić odselio se s Brača u daleki Čile vjerojatno ne sluteći kako će tamo njegov sin Andrónico podići obiteljsko carstvo koje je prema današnjim procjenama vrijedno oko 25 milijardi dolara.

Napustivši Sutivan Polikarp Lukšić je 1910. godine počeo raditi u rudniku u blizini lučkog grada Antofagasta na sjeveru Čilea. Trebalo je čekati još 16 godina da mu se rodi sin Andrónico Lukšić Abaro koji je prije no što je preminuo 2005. godine upisao svoju obitelj u knjigu najbogatijih i to ne samo Hrvata u dijaspori, već i među najimućnije ljude svijeta koje prati Bloombergov indeks milijardera. Priča o tome kako mu je to pošlo za rukom pretvorila se u legendu.

Naime, Andrónico je 1954. godine prodavao vlasnički udio u rudniku bakra, a japanski investitor za taj mu je udio umjesto pola milijuna peza uplatio pola milijuna dolara, što je deseterostruko više od onoga što je Lukšić tražio. Navodno mu je baš taj kapital poslužio za ulaganja zahvaljujući kojima je već u šezdesetima bio priznat kao vrlo uspješan biznismen.

Službeni opis tog pothvata zvučao bi nekako ovako: poslovni konglomerat Luksic Grupa osnovan je 1950. godine u Antofagasti, a glavna djelatnost bila mu je rudarenje bakra. Kasnije su se rudarske aktivnosti proširile i na bankarstvo, pivarstvo, proizvodnju hrane, energetiku, prijevoz, luke, brodarstvo, željeznice i turizam. Lukšići posluju u Čileu, Argentini, Kolumbiji, Brazilu, a dio njihovog poslovnog carstva nalazi se i u Hrvatskoj.

Andrónico je devedesetih preuzeo Karlovačku pivovaru koju je kasnije prodao nizozemskom Heinekenu. Investicije u turističkom sektoru su trajnije, u njihovom su portfelju porečka Plava laguna, umaški Istraturist i kroz grupu Jadranski luksuzni hoteli tim biznisom upravlja Davor Lukšić Lederer, unuk Andrónica Lukšića.

Lukšić Grupa se 1996. godine restrukturirala, tvrtka Antofagasta ostala je usmjerena na izvornu djelatnost rudarstvo kojoj su pridodane željeznice, dok su ulaganja u sve ostale sektore potpala pod kontrolu holding tvrtke.

Isplativo ulaganje

Bloomberg je objavio priču kako su ulaganja te holding tvrtke analitičari gledali podozrivo, ali i kako potcjenjivačkom pogledu više nema mjesta jer su pandemijski uvjeti učinili magiju i pomogli Lukšićima da se njihovo bogatstvo udvostruči.

Tvrtka Quinenco investirala je 2011. godine u čileansku brodarsku tvrtku Compania Sud Americana de Vapores (CSAV),  tvrtka je prvotno time zabilježila velike gubitke. Stoga investicijska zajednica i nije pronalazila razumijevanja za takav pothvat. No, Quinenco je progresivno povećavao svoj udio u CSAV-u, koji je 2014. godine sklopio ugovor o spajanju svojih operacija s Hapag-Lloydom sa sjedištem u Hamburgu.

CSAV sada posjeduje 30 posto petog najvećeg svjetskog brodarskog prijevoznika, a to im se ulaganje sasvim lijepo isplatilo prekidom opskrbnih lanaca i naglim porastom vozarina tijekom pandemije koronavirusa.

Prema Bloomberg Billionaires indeksu bogatstvo obitelji Lukšić gotovo se udvostručilo u posljednjih pet godina velikim dijelom potaknuto nepredviđenim prihodima od pomorskog prometa.

"Neki analitičari opisali su to najgorim ulaganjem u povijesti grupe", napisao je predsjednik upravnog odbora Andronico Mariano Luksic Craig u godišnjem izvješću Quinenca za 2022. godinu. "Prve su godine zapravo bile prilično teške. Uzastopne dokapitalizacije i godine gubitaka, kao i desetljeće bez dividende, nisu umanjili naše uvjerenje da ćemo postići dugoročne rezultate. To se i dogodilo."

Andronico Mariano Luksic Craig | Quiñenco

U 2022. godini Hapag-Lloyd je ostvario gotovo 17 milijardi eura dobiti na 34,5 milijardi eura prihoda. To je dovelo do dividende od 63 eura po dionici, ukupno 11 milijardi eura dividendi odobreno je na godišnjoj skupštini u svibnju.

CSAV je prošle godine ostvario 5,6 milijardi dolara dobiti, uglavnom od svog udjela u brodskom divu. Quinencov dio dobiti predstavljao je više od 90 posto njegove neto dobiti u tom razdoblju i 81 posto dividendi, pokazuje godišnje izvješće.

U dugoj povijesti Lukšića bilo je već situacija kada su svoje investicijske muke pretočili u uspjeh. Sedamdesetih godina dolaskom Augusta Pinocheta na vlast Lukšiću, koji u tom trenutku nije uživao simpatije vladajućih krugova, nije bilo dozvoljeno sudjelovati u velikim privatizacijama državnih kompanija.

No, osamdesetih, kad su čileanski poduzetnici opterećeni dugovima iz sedamdesetih zbog financijske krize bili prisiljeni prodavati vlasničke udjele za bagatelu, Lukšić je iskoristio. On tada nije bio zadužen i raspolagao je solidnim iznosom novca. Tako je u tom razdoblju, primjerice, stekao vlasništvo u jednoj od vodećih čileanskih banaka, kao i u pivovari Cervecerias Unidas (CCU). Udio u pivovari kupio je za sedam milijuna dolara, da bi vrijednost tih dionica s vremenom narasla na više od milijardu dolara. New York Times to je prozvao jednim od najuspješnijih ulaganja u latinoameričkoj povijesti.

Obitelj Lukšić, najbogatija je obitelj u Čileu | Fundaciones familia Luksic

 

Vlasništvo u Banco de Chile, Lukšići su konsolidirali u tvrtku u kojoj ravnopravno sudjeluje američki financijski div Citigroup. Andrónico Luksic Craig predsjednik je upravnog odbora te banke od 2002. godine. Predsjeda i upravnim odborom pivovare Compañía Cervecerías Unidas koja izvozi svoje proizvode diljem Latinske Amerike, ali i diljem svijeta. To su samo neke od brojnih dužnosti sina Andrónica Lukšića koji je i predsjednik upravnog odbora Quiñenca.

Antofagastu je naslijedila udovica Andrónica Lukšića Iris Fontbona, koja je na čelu obitelji jedna je od najbogatijih žena na svijetu.

Osim ulaganja u logistiku i trasport, Lukšići su uložili i u energetiku. Investirali su u kompaniju Enex, kroz koju su 2011. godine za nešto više od 600 milijuna dolara kupili čileansko poslovanje globalne naftne kompanije Shell. Enex s mrežom od nekoliko stotina benzinskih stanica drži između petine i četvrtine čileanskog tržišta.

Poslovanje Quiñenca u prvom se tromjesečju ove godine "normaliziralo", odnosno zabilježili su 51,4 posto pada prihoda u odnosu na isto razdoblje prošle godine.

Quiñenco

Izvršni direktor tvrtke Francisco Pérez Mackenna pojasnio je kako je takav rezultat ponajviše odraz smanjenja potražnje za kontejnerskim prijevozom i ponovnim uspostavljanjem opskrbnih lanaca, odnosno smanjenom potražnjom za uslugama CSAV-a i  njemačkog Hapag-Lloyda.

Prema tom financijskom izvještaju, Enex, Banco de Chile, SM SAAM i CCU također su zabilježili slabije financijske rezultate zbog inflacije i povećanja troškova.

"Prošla je godina bila iznimno razdoblje, nekoliko je naših tvrtki ostvarilo povijesne rezultate, a tijekom prvog tromjesečja vidimo jako dobre trendove koji su u skladu s normalizacijom tržišta", izjavio je Pérez Mackenna.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar