Ako ste ikad uređivali ili renovirali interijer znate da to počne estetskim sanjarenjem, a završi morem kompromisa, uz neplanirani gubitak živaca i novca. Ali ako pronađete prave partnere, to ne mora biti tako, odnosno morate platiti, ali ne morate gubiti živce i pristajati na kompromise koji na kraju razvodne vašu početnu viziju.
U to smo se uvjerili u razgovoru s Damjanom Geberom, osnivačem i direktorom Brigade, i Helenom Rosandić Šepić, suosnivačicom Startaparata iz Beča. Njihove tvrtke su upravo u Beču prije par mjeseci zajednički dovršili projekt uređenja ureda sjedišta Mondija, svjetski poznatog proizvođača papirnate ambalaže, koji je ovjenčan prestižnom međunarodnom nagradom Iconic.
Austrijsko, a naše
Nije mala stvar da domaći poduzetnici dobiju posao na austrijskom natječaju. Trebate debelo odskakati kvalitetom i originalnošću. No kvalitetna priprema koju su u Startaparatu i Brigadi odradili pomela je konkurenciju. "Naš je projekt od početka odskakao, najbolje je odražavao Mondijev rebrending i riješio im je puno problema odjednom", kaže nam Rosandić Šepić, a Geber dodaje kako njihov dizajn možda nije bio najljepši, ali je ponudio potpuno drugačiji pristup.
Helena Rosandić Šepić | Franziska Liehl
Zanimljivo je što su sve potrebno za realizaciju proizveli u Hrvatskoj.
"Iskoristili smo prednosti EU-a i sve kompletno producirali kod nas, a na licu mjesta se odradila samo montaža. Korištenje domaćih kooperanata nam je pomoglo i kod cijene, da budemo povoljniji od Austrijanaca, a dobili smo provjerenu kvalitetu", izjavio je.
Iz Mondija su tražili da se koristi što više recikliranih i reciklabilnih materijala, što je bio dodatan izazov za domaće dobavljače, ali na kraju je ispoštovana glavna ideja klijenta – papir gdje je moguće, plastika kada je korisno.
Uz Brigadu i Startaparat, u priči je sudjelovala i austrijska tvrtka Responsive Spaces koja se bavila digitalnim dijelom posla. Dakle, Startaparat je odradio komunikacijski i strateški dio, Brigada dizajnerski i izvedbeni, a Responsive Space je sve zaokružio s tehnološke strane.
Mondijev ured u Beču | Martin Sighart
"Na natječaju smo ponudili cjelovito rješenje, a to nije uobičajena praksa. Inače više tvrtki radi različite segmente posla, pa onda često dolazi do problema. Primjerice, digitalci žele na određeno mjesto staviti zaslon, ali arhitekti tu nisu sproveli sve potrebne priključke. Kad zajednički radite od početka projekta, izbjegne se velika većina takvih nesporazuma", pojašnjava nam Geber, a takav pristup hvali i Rosandić Šepić koja je uvjerena kako su interdisciplinarni timovi budućnost, ne samo u njihovoj branši, već u cijelom gospodarstvu.
"Ta holistička metodologija rada je naša velika prednost", naglašava.
Upoznavanje klijenta ključ uspjeha
Ističu kako je za uspjeh daleko najbitnija kvalitetna priprema koja za njih počinje jednodnevnim radionicama na kojima se međusobno upoznaju i kristaliziraju zamisli klijenta. To im omogućava da svoj dizajn i ideje usklade s njihovim željama, što onda uvelike olakšava posao. Primjerice, na projektu u Beču je njihovo rješenje prihvaćeno bez ikakvih značajnijih izmjena, no to ipak nije čest slučaj.
Često zna doći do kreativnih razmimoilaženja naručitelja i izvođača, pa je veliki dio njihova posla zapravo čista psihologija. Objašnjavaju kako stoga na sastancima pažljivo slušaju želje klijenata, ali i povratno pokušavaju ugraditi svoje zamisli u koncept.
"Kreativci često pogađaju želje klijenata jer ne ulaze dovoljno duboko u problematiku i vode se samo nekakvim osnovnim zadanim parametrima, tipa koliko stolova treba biti u uredu i slično. Mi kroz početne radionice upoznajemo klijenta, korporativnu kulturu, njihove želje i očekivanja, pa im damo ono što očekuju, čak i ako ne znaju što je to konkretno. Volimo im ponuditi dva rješenja, jedno bude konvencionalno, u gabaritima njihovih zamisli, a s drugim volimo ići van komfor zone i pokazati im nešto sasvim ludo", priča nam Geber.
Ističe kako načelno ne rade uređenje privatnih stanova jer im je to prezahtjevno. Zvuči kontraintuitivno na prvu jer nam se čini lakše uskladiti razmišljanja, primjerice, dvoje supružnika nego želje 15-ak ljudi iz različitih odjela u nekoj kompaniji. No Geber nam objašnjava kako kod kompanija postoje određene smjernice od kojih se jednostavno ne može odstupati, bez obzira na mišljenja pojedinaca.
"Tu možemo uvijek izvući kartu brenda. Nekom je ljepše plavo, nekom crveno, ali njihov brend je žut i tu priča o tome završava."
Zanimalo nas je kako onda osmišljavaju projekte za startupe koji nemaju nikakvu poslovnu tradiciju i kulturu, već je tek trebaju izgraditi. Kako njima urediti urede i po kojim principima?
Rosandić Šepić s tim ima bogato iskustvo jer često radi upravo sa startupima i pojašnjava nam kako je u tom slučaju najbolje poštovati želje i aspiracije osnivača koje se onda prenose i na budući brend.
Dakle, gazdin imidž se preslikava na cijelu tvrtku. Znamo nekolicinu slučajeva gdje bi to rezultiralo potpuno sociopatskim brendom, komentiramo. "Bilo je i takvih slučajeva gdje je gazda bio… specifičan. Tu je bilo my way or the highway, što je isto okej. To je takva priča i ako dolaziš u takav ambijent raditi bolje da to vidiš odmah na prvu", smatra Geber.
Ključ u ruke
Psihološki aspekt posla nije ključan samo za komunikaciju s klijentima, već je itekako bitan dio odnosa sa samim izvođačima. To na mikrorazini opet zna svatko tko je ikad u životu imao posla s majstorima.
"Mi ne prodajemo 3D rendere, već sve što osmislimo treba realizirati. To na kraju mora neko zašarafiti, zalijepiti, sastaviti i o tom procesu u velikoj mjeri ovisi uspjeh projekta. Kontrola kvalitete je iznimno važna jer ona čini razliku. Uzalud ti kreacija ako ideju ne možeš provesti u stvarnost, a mi na sebe preuzimamo i taj aspekt posla", pojašnjava Geber.
Po nama je to možda i najveći benefit za investitore u suradnji s Brigadom i Startaparatom. Nakon što se detaljno dogovore oko kreativnog dijela, praktički više nemaju nikakvih briga i samo čekaju poslovični ključ u ruke.
Dok nam Geber i Rosandić Šepić pričaju o, kako se to danas kaže, izazovnim iskustvima koje su imali s klijentima i izvođačima, zaključujemo kako dizajnerski posao ima sasvim krivu percepciju u javnosti. Svi zamišljamo kako se dizajneri pojave sa svojim ludo kreativnim idejama na papiru, uzmu lovu i odjašu u suton. Ali u praksi je potpuna suprotnost i jako je malo onih koji stvarno dođu do tog nivoa da samo bace nacrte na stol i uzmu milijune. Za veliku većinu se radi i o krvavom poslu u kojem moraju biti umjetnici, psiholozi, birokrati, projektanti i koješta drugo.
"Pa da, to je čisti mazohizam, a ako imaš neko zadovoljstvo, to je kroz zadovoljstvo drugih kojima si napravio nešto lijepo, u čemu će uživati", potvrđuje Geber.
Inovacije štede budžete
Vraćamo se kroz razgovor o zadovoljstvu klijenata opet na Beč, a kako su nam u startu spomenuli da je Mondijev ured krasio inovativan dizajn, zanimalo nas što konkretno podrazumijevaju pod inovacije.
Mondijev ured u Beču | Martin Sighart
"Danas je to prije svega kako ugurati fenomenalan dizajn u budžet", počinje Geber, a Rosandić Šepić uz smijeh dodaje kako to nije inovacija već čista magija.
"Najgore je kad krećete u projekt i svi u glavi imaju jedan budžet, a onda u pripremi izvedbenog troškovnika te cijene više nemaju veze. Prije je to bilo puno stabilnije, a sada, ako projekt traje par mjeseci, više ne znaš je li cijena išla gore 10 ili 30 posto. To nam se sad redovito događa", naglašava Geber pa dodaje kako inovirati moraju i kroz nove materijale, integriranje tehnologije, tipologiji rasvjete itd.
A kakvi su ti budžeti u okviru kojih se moraju snalaziti, pitamo. Razumni, veli nam Geber. "Mi smo rijetko bili u situacijama gdje smo imali budžet koji je veći nego što je po meni bilo potrebno za takav projekt i to nam je čak znalo stvoriti probleme jer smo navikli raditi s ograničenjima. Teško mi je, primjerice, staviti negdje skuplji kamen kad znam da bi neki jeftiniji bio jednako dobar. Zapravo, rekao bih da unutar ograničenog budžeta raste kreativnost."
Pitali smo i za prosječnu cijenu kvadrata, da pokušamo kvantificirati inflaciju i vidimo koliko je sve zapravo otišlo gore. "To nas i klijenti stalno pitaju, ali zapravo ne mogu reći konkretno. Prije je nekakav klasičan ured stajao od 400 do 600 eura po kvadratu, nešto luksuznija verzija od 600 do 800, a nešto stvarno premium i natrpano tehnologijom oko 1.000 eura. Sad? Teško je precizno reći. Cijene se mijenjaju doslovno iz dana u dan, neke stvari su poskupjele 30 do 40 posto, a neke i za 100 posto", govori nam Geber.
Osvježavajući pogled na rast
U modernoj ekonomiji rijetko je naletjeti na tvrtku koja ima prostora za rast, ali to ne želi. Vlasnici se obično pomame za profitom, ali u slučaju Brigade to nije slučaj. Dapače, Geber nam priča kako je prije par godina tvrtka narasla na 20-ak ljudi, ali je onda opet to vratio na današnju brojku od 12 zaposlenih jer tako najbolje funkcioniraju i ne kompromitiraju kvalitetu.
Damjan Geber | Domagoj Blažević
"Napravio sam ured u kojem nema mjesta za više od 12 stolova jer i meni nekad dođe, kad se pojavi dobar projekt i jave se kvalitetni ljudi, da to prihvatim. Ali onda bi uzeo dvoje, pa još dvoje i začas si na 25 ljudi i sve postaje puno kompliciranije za voditi. Zato smo se mi umjesto rasta usmjerili na optimizaciju resursa i razvoj mreže partnera. Upravo ti partneri nam omogućavaju da imamo više ruku i mozgova kad nam zatrebaju", rekao je Geber, a njegov specifičan pristup poslovanju tvrtki donosi zavidnu financijsku stabilnost, barem ako je suditi po bilanci u zadnjih par godina.
Iako nam je ispričao kako su nakon početka pandemije par mjeseci ostali praktički bez ikakvih projekata i to vrijeme iskoristili kako bi posložili procese unutar firme, na brojkama se to ne vidi. Naime, Brigada je u 2020. ostvarila prihode od 5,2 milijuna kuna, slično kao i 2019., dok su u 2021. porasli na 5,4 milijuna. Štoviše, neto dobit su u pandemijskoj 2020. gotovo udvostručili u odnosu na 2019., sa 750.000 na 1,4 milijuna kuna.
U priči o alternativnim modelima razvoja poslovanja Geber se referirao na Startaparat koji ima mrežu od preko 100 partnera, ali oni ne sjede u uredima, već se nalaze svugdje po svijetu.
Rosandić Šepić ističe kako su srećom u branši u kojoj je takav model rada moguć i da je bitno naći kvalitetne partnere jer u svijetu freelancera baš i ne vole pojam rokova. "Mi smo uspjeli izgraditi partnerstvo s kvalitetnim ljudima koji nemaju problema s tim, a nove s kojima ulazimo u suradnju prvo testiramo na nekim manje krucijalnim stvarima. Mislim da će taj model rada zaživjeti na duge staze. Ne pričam tu samo o hibridnom radu, već o radu za više poslodavaca istovremeno. Ljudi će jednostavno birati raditi na projektima koji su im zanimljivi, neovisno o kompanijama."
Startaparat ima nešto drugačiji model poslovanja od Brigade i rastu putem franšiza ili partnerstava. Uz matični ured u Beču rade i u Zagrebu i Dubaiju, dok im je ured u Johannesburgu ugasila korona.
"Cilj nam je bio da se proširimo po europskim gradovima koji imaju jaku startup scenu, a nisu London ili Berlin, poput Tallinna ili Tel Aviva, korona je to neplanirano zakočila, ali nadamo se da ćemo se uskoro opet posvetiti tome", poručuje Rosandić Šepić.
Izvoz znanja
Geber ističe da Brigada danas zapravo prodaje svoje bogato praktično iskustvo koje druge tvrtke nemaju, a stekli su ga zahvaljujući svom cjelovitom pristupu. "Kad radimo dizajn neke trgovine, vodimo računa o tome da optimiziramo kretanje kupaca i povećamo prodajne rezultate. No tu naša konzultantska priča ne staje jer kad je sve gotovo dolazimo u follow-up i provjeravamo funkcionira li sve kako treba ili nešto treba mijenjati. Iz tog procesa imamo jako puno znanja kojeg drugi nemaju jer rade samo analitiku ili samo dizajn, a mi nudimo sve. Upravo to znanje je naš izvozni proizvod."
Očito su to prepoznali i klijenti jer će ove godine u Brigadi oko 40 posto prihoda doći izvana, a prisutni su na raznim tržištima, od SAD-a i UK-a do Malte, Rumunjske i Slovenije.
.webp){kind=icon}
