.webp){kind=icon}
Hrvatska je, očekivano, bila dominantan igrač u turističkom sektoru u Adria regiji i 2022. godine, s najvećim brojem zabilježenih noćenja i prihodima od stranih gostiju koji su dosegli 13,1 milijardu eura, navodi se u prezentaciji razvoja stanja u turizmu koju su pripremili analitičari Bloomberg Adrije.
Cijelu analizu možete pročitati OVDJE.
Značaj hrvatskog turizma očit je budući da na njega otpada 65 posto svih noćenja i 78 posto ukupnog prihoda od turizma u Adria regiji.
Dok Bosna i Hercegovina i Sjeverna Makedonija imaju male turističke sektore, pa su zajedno protekle godine ostvarile tek 1,6 milijardi eura prihoda, Srbija se istaknula najvećom stopom rasta u noćenjima, što je bilo potaknuto brojem gostiju iz Rusije i osjetnim oporavkom kongresnog turizma.
No u odnosu na Hrvatsku, Srbija i Slovenija pojedinačno imaju oko sedam puta manji broj noćenja i oko četiri puta nižu razinu prihoda.
U usporedbi s pretpandemijskom 2019. godinom, Slovenija i Hrvatska vratile su se na sličnu razinu u broju noćenja, dok je Srbija prerasla brojku iz 2019. za gotovo 22 posto. Bosna i Hercegovina i Sjeverna Makedonija još u prošloj godini nisu došle do razina od prije pandemije.
Rast plaća u sektoru turističkog smještaja u 2022. nadišao je prosječan regionalni rast pod utjecajem oporavka turizma, manjka radne snage te inflacije. Unatoč tom rastu, plaće u turističkom sektoru, posebice za pomoćno osoblje, ostale su relativno niske, odnosno iznosile su tek 77 posto prosjeka regije, što je mali pomak u odnosu na 2021. godinu.
Logično, Hrvatska je najveći poslodavac u području smještaja sa šest posto ukupne radne snage. U drugim zemljama taj je postotak na otprilike jedan posto, što je i prosjek u Europskoj uniji.
Zbog wellness i zimske turističke ponude, u Sloveniji i Srbiji je u 2022. na sceni bio značajniji rast zapošljavanja u turističkom sektoru no što je prosjek Adria regije od 1,4 posto.
Promjene u broju noćenja i turističkim prihodima
Važnije turističke tvrtke su u prošloj godini zabilježile značajnu razinu oporavka u odnosu na stanje izazvano pandemijom. Medijalni rast prodaje je na godišnjoj razini iznosio gotovo 77 posto, a najveći se dogodio kod srbijanskih tvrtki Delta Hospitality i MK Mountain Resort.
Unatoč tomu, razina profitabilnosti, mjerena EBITDA i EBIT maržama, bitno je pala u odnosu na vrijeme prije pandemije, pa su prosječne operativne marže bile otprilike pet postotnih bodova niže. To je rezultat kombinacije čimbenika kao što su troškovi zaposlenika u uvjetima inflacije te troškovi za energiju, hranu i održavanje.
Na troškove osoblja otpada najveći udio prodaje, u iznosu od 27 posto, no unatoč izazovima oko nalaženja radne snage, rast prodaje nadmašio je rast troškova za zaposlenike. Problemi zbog manjka radne snage doveli su do smanjenja broja zaposlenih u većini turističkih tvrtki, osim u Maistri. Tvrtke su se našle u situaciji da moraju razmotriti nove načine upravljanja troškovima radne snage s obzirom na to da se cjenovna prilagodba već odvila na konkurentnom turističkom tržištu.
Proteklih je godina turistički sektor, poglavito u Hrvatskoj, privukao značajnu razinu investicija, no povrat na kapital je zbog izrazite sezonalnosti turizma u Adria regiji ostao na razini između pet i šest posto, što se odražava u niskoj stopi popunjenosti kapaciteta.
U protekle četiri godine turistička je industrija imala kumulativni iznos investicija od 680,5 milijuna eura. Hrvatske su tvrtke, naročito Valamar, predvodile taj zamah.
Broj zaposlenih i troškovi za zaposlene u vodećim turističkim tvrtkama
Gledano unaprijed, Maistra se priprema za trogodišnji investicijski ciklus vrijedan 250 milijuna eura, no s druge strane u novim makroekonomskim uvjetima s višim kamatnim stopama tvrtke kao što su Arena Hospitality Group i Plava laguna moraju biti oprezne kod planiranja investicijskih strategija.
Premda se očekuje da će ovo biti još jedna uspješna turistička godina u financijskom smislu uslijed viška štednje akumulirane tijekom pandemije i otpornog tržišta rada, turističke će se tvrtke suočiti s novim izazovima idućih godina, a najveći su skuplje financiranje i moguća stagnacija dolazaka stranih turista uslijed oporavka glavnih konkurenata.
Dodatni faktor rizika mogao bi biti u promjeni strukture gostiju, odnosno manji dolazak turista iz zapadnoeuropskih zemalja u odnosu na područje Srednje i Istočne Europe. Njemački turist potroši oko 650 eura po putovanju, dok prosječni poljski gost potroši 253 eura. Makroekonomsko okružje će neizbježno utjecati na takozvanu diskrecijsku potrošnju budući da se očekuje da će većina članica EU-a do kraja godine zapasti u recesiju, a najznačajnije su u tom smislu Njemačka, Italija i Austrija.
S pozitivne strane, može se reći da se ne očekuje bitno pogoršanje na tržištu rada. Naprotiv, može doći do manjeg popuštanja napetosti, što u kombinaciji s više radnih viza može stvoriti određeno olakšanje na tom području u iduće dvije godine.
