Prije nekoliko tjedana Konferencija Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju (UNCTAD, United Nations Conference on Trade and Development) objavila je svoj godišnji izvještaj o kretanju stranih ulaganja sa zaključkom da su se tijekom 2021. ona vratila na pretpandemijske razine. Ukupno su se izravne inozemne investicije lani približile razini od 1,6 bilijuna dolara. No u UNCTAD-u upozoravaju kako "nije vjerojatno da će se takav trend održati i u 2022. godini".
Inozemne investicije indikator su agilnosti globalne ekonomije, ali i privlačnosti pojedinih zemalja i regija za ulagače. Osim, naravno, zarade, motivi za investiranje u pojedinu državu mogu biti svakakvi, ali u svemu glavnu ulogu igra i vječita istina o tome da visoka zarada dolazi samo s visokim rizikom. Pa, tko voli, nek izvoli.
Kretanje izravnih inozemnih ulaganja u Hrvatsku u protekla tri desetljeća ne pokazuje ustaljene trendove. Tijekom devedesetih iznosi su postepeno rasli, ali nakon toga bilo je svakakvih rezultata – od godina poput 2008. i 2019. kad su bila u razini 3,5 milijarde eura, do godina poput 2016. kad su iznosile jedva desetinu toga. Kad bi se to vrijeme podijelilo na tri politička razdoblja: devedesete, novi milenij do članstva u EU-u, te razdoblje nakon primanja u Uniju, čini se da je Hrvatska najprivlačnija investitorima bila u srednjem razdoblju.
Prosječna godišnja ulaganja u razdoblju od 2000. do 2012. godine iznosila su 1,77 milijardu eura. Nakon primanja u članstvo Unije ona su snižena na 1,47 milijardi eura godišnje, a tijekom devedesetih nisu dosezala niti pola milijarde eura. Bez dublje analize, ovi prosječni i godišnji podaci sugeriraju da su ulagači tek pratili kako bi se nasumce pojavljivale pojedine prilike za velika preuzimanja, ali da je s odmakom od devedesetih i s približavanjem članstvu Uniji rizik za investicije ipak padao. Misterija ostaje tek razdoblje nakon ulaska u EU kad bi se očekivao dodatni zamah ulaganja, no on zasad izostaje.
Ukupno su strani ulagači u Hrvatsku kroz tridesetak godina investirali 38,9 milijardi eura. Na vrhu tablice kao država iz koje je stiglo najviše novca nalazi se Nizozemska s iznosom od 6,44 milijarde eura. Kako statistika ne bilježi nužno gdje je i stvarni izvor kapitala, već odakle on stiže u Hrvatsku, brojke koji puta mogu zavarati. Izuzmu li se države, a Nizozemska je jedna od njih, za koje nije lako utvrditi stvarno porijeklo kapitala, najveći ulagač u Hrvatsku u protekla tri desetljeća je Austrija odakle je stigla 5,1 milijarda eura (13 posto ukupnog iznosa). Nakon nje slijede Njemačka s blizu 4 milijardepa Italija s 3,7 milijardi i Mađarska s 2,9 milijarde eura. Slijedi Slovenija (2 milijarde), pa Velika Britanija (1,3 milijarde) i Francuska (milijardu eura).
Hrvatski poduzetnici su, pak, tijekom protekla tri desetljeća u inozemstvo investirali 5,53 milijarde eura. Od toga je tri četvrtine iznosa završilo u preostalih pet bivših socijalističkih republika. Na vrhu tablice nalazi se Slovenija kamo su plasirane 1,62 milijarde eura, blizu 30 posto svih ulaganja. Nakon Slovenije dolazi Bosna i Hercegovina kamo je otišlo 1,26 milijardi eura. U te dvije zemlje tako je plasirano više od polovice ukupnih hrvatskih stranih ulaganja u posljednja tri desetljeća, pokazuju podaci hrvatske središnje banke.
U BiH ulažu susjedi
Vrijednost stranih investicija koje su se u Bosnu i Hercegovinu (BiH) slile u posljednjih pet godina veća je od 2,1 milijardu eura (4,2 milijarde KM). Najviše je ulagano 2018. godine, dok je najmanji priljev bio u godini početka pandemije koronavirusa.
U Agenciji za unapređenje stranih investicija (FIPA) BiH navode kako je najviše investirano u sektor proizvodnje. "Uglavnom je investirano u proizvodnju, bankarstvo, telekomunikacije i trgovinu, koje su se smjenjivale u posljednjih pet godina kao najvažniji sektori koji su privukli najviše stranih investicija", istakli su u FIPA-i.
Podaci Centralne banke BiH pokazuju kako su u posljednjih pet godina u BiH najviše ulagale zemlje okruženja, zatim Austrija, Njemačka, Rusija i Velika Britanija. U FIPA-i navode kako je jedna od najvećih investicija bila 2007. godine kada je Telekom Srbija službeno postao većinski vlasnik Telekoma Srpske za 646 milijuna eura.
Uz ovu investiciju, tu je i ulaganje kompanije EFT International Investments Holdings Limited iz Velike Britanije u EFT - Rudnik i Termoelektranu Stanari, čiji je registrirani kapital 64,3 milijuna eura. "Službeni početak radova u Stanarima bio je u proljeće 2013. godine. Vrijednost investicije procjenjuje se na više od 560 milijuna eura", naveli su u FIPA-i.
Među najvećim ulaganjima je i investiranje ArcelorMittal Holdinga AG u istoimene kompanije u Zenici i Prijedor u koje je od 2004. godine uloženo gotovo 400 milijuna eura. Tu su i ulaganje HT Hrvatskog telekoma i Hrvatskih pošta u Hrvatske telekomunikacije (HT) Mostar 2003. godine, kao i privatizacija Rafinerije nafte Brod i Rafinerije ulja Modriča koje je 2007. godine kupio ruski Neftegazovaja Inovacionaja Korporacija (NeftegazInKor).
Rast ulaganja iz Azije u Srbiju
Prema podacima Narodne banke Srbije, vrijednost stranih investicija u Srbiji od 2010. godine iznosila je 29,9 milijardi eura. Prema djelatnostima najviše investicija otišlo je u sektor prerađivačke industrije, građevinarstvo, rudarstvo te promet i skladištenje, dok je najmanje ulagano u obrazovanje.
Srbija je imala pad izravnih stranih ulaganja od 2008. do 2010. godine, dok je 2011. prošla s natprosječnim iznosom. U 2012. opet vidimo nagli pad gdje se zatim vrijednost ponovo povećava iz godine u godinu i 2018. dostiže nivo od 3,5 milijardi eura.
Najviše izravnih stranih ulaganja došlo je iz zemalja EU-a, zatim iz SAD-a, a od 2014. godine značajnije iz Azije, ponajviše s Bliskog istoka. Od 2018. u Srbiji je ravnomjeran rast investicija, dok je jedino bio nešto manji u 2020. godini u vrijeme pandemije COVID-19.
Bloomberg
Najveći priljev investicija u Srbiju dolazi iz država Europske Unije, i to 19,4 milijardi eura od 2010. godine, što je više od 60 posto svih ulaganja. Drugi investitor je Rusija, odakle je došlo 2,4 milijarde eura, ali se prošle godine prvi put bilježi odljev u ovim investicijama od 162 milijuna eura. Treća zemlja po visini investicija u Srbiju je Švicarska s 2 milijarde eura. Prema podacima NBS-a, Kina je četvrta s do sada uloženih 1,68 milijardi eura.
Akvizicija iz 2006. godine kada je norveški Telenor za 1,63 milijarde eura preuzeo telekomunikacijskog operatera Mobi63 i dalje je najveća strana investicija u Srbiji. Gazprom Neft je kupnjom 51 posto udjela u NIS-u za 400 milijuna eura 2008. godine po vrijednosti druga najveća investicija, dok je Fiatova kupnja 67 posto Zastava Automobila za 940 milijuna eura, prema podacima iz 2020. treća.
Prema podacima Razvojne agencije Srbije (RAS), od 2007. godine, Srbija je privukla više od 37 milijardi eura izravnih stranih ulaganja. Iz ove agencije kao najuspješnije investitore navode Bosch, Michelin, Siemens, ZF, Panasonic, NCR, Microsoft, Gorenje…
Prema podacima RAS-a, ako se promatra udio u ukupnom broju projekata, najviše ulaganja, odnosno 15,8 posto, došlo je iz Njemačke, a slijedi Italija s 14,3 posto. Slična situacija je i ako se promatra vrijednost investicija. Na vrhu je Njemačka s 10,8, slijedi Italija s 10,2, te SAD s 10,1 posto.
U deset godina se u Sjevernu Makedoniju slilo oko tri milijarde eura izravnih stranih ulaganja. Koliko ih je država platila? Nema točne brojke. Različite su vlade raznim politikama u zemlju privukle razne strane kompanije, a dio dogovora sklopljenih s tim kompanijama ostao je skriven iza oznake "strogo povjerljivo".
Neke od ponuđenih povoljnosti uključivale su desetogodišnje porezno izuzeće, oslobađanje od carinskih davanja, subvencije za nova zapošljavanja, te izravnu pomoć u gradnji tvornica i nabavki opreme.
S takvim potporama stranim ulaganjima, od 2012. godine krenuo je trend kontinuiranog rasta investicija. Od tada skromnih 111 milijuna eura do rekordnog dosega od 614,5 milijuna eura 2018. godine.
Utjecaj koronakrize
Koronakriza je 2020. smanjila ulaganja na samo 200 milijuna eura, no prošle je godine ponovno ostvaren uzlazni trend, kad je u zemlju uloženo 512 milijuna eura.
Što su strane investicije pružile Sjevernoj Makedoniji? Dodanu vrijednost u industriji koja je od tradicionalne prerađivačke, i to pretežno tekstilne, stasala u automobilsku. Najveći dio inozemnih kompanija, bile one u industrijskim zonama ili ne, proizvodi dijelove za automobilske divove. Makedonsko ministarstvo financija procjenjuje da i do 20 posto BDP-a otpada na taj sektor.
Druga je prednost što su te kompanije sa sobom donijele radna mjesta. U njima radi otprilike 30 tisuća ljudi.
Treća je prednost izravan utjecaj na proračun kroz uplate poreza i prireza. Tako su se neke od kompanija koje su ulagale u Makedoniji prije nekoliko godina našle na popisu najvećih poreznih obveznika. Listu je predvodio Johnson Matthey, a nekoliko su mjesta niže bili Drexelmeier iz Kavadarca te bitolski Kronberg & Schubert, tvornice s najvećim brojem zaposlenika u zemlji izvan industrijske zone Bunardžik.
Neto prihodi 32 objekta smještena u industrijskim zonama su kroz deset godina, zaključno s 2020. godinom, iznosili 744 milijuna eura. Uplate u državnu blagajnu u istom razdoblju iznosile su 177 milijuna eura, a stopa prosječnog godišnjeg rasta im je iznosila i do 70 posto.
Izravna strana ulaganja u Sloveniju krajem 2021. godine iznosila su 18,4 milijarde eura i u odnosu na godinu ranije porasla su za 10,4 posto. Tom rastu najviše su pridonijele transakcije povećanja neto duga inozemnih vlasnika za 700 milijuna eura, reinvestirana dobit za 500 milijuna eura te transakcije dioničkog kapitala za 200 milijuna eura.
Kad promatramo države, najviše investicija došlo je iz Austrije, čak četvrtina svih izravnih ulaganja. Austrijanci su najviše ulagali u proizvodnu i trgovačku djelatnost te u održavanje i popravak motornih vozila. Slijedi Luksemburg s 11,9-postotnim udjelom ukupnih izravnih ulaganja u Sloveniju, pri čemu glavninu ulaganja čine ulozi u financije i osiguranje.
Izravna ulaganja Slovenije u inozemstvo krajem 2021. godine iznosila su 7,8 milijarde eura. Od tog je iznosa 34,6 posto, odnosno 2,7 milijardi eura, završilo u Hrvatskoj, slijedi Srbija s 19,1 posto ili 1,5 milijardi eura. Na trećem je mjestu BiH sa 6,8 posto, odnosno 530 milijuna eura i Sjeverna Makedonija s 5,8 posto, ili 440 milijuna eura, pokazali su podaci središnje banke Slovenije. Iz Slovenije se najviše ulagalo u proizvodne djelatnosti i financijske usluge. U regiji su po ulaganjima najistaknutiji NLB, koji je preuzeo beogradsku Komercijalnu banku, zatim osiguravajuće kuće Triglav i Sava, koje diljem regije imaju tvrtke kćeri, a tu je i Petrol koji je preuzeo hrvatski Crodux.
.webp){kind=icon}
