Nakon razdoblja rasta cijena sirovina u pekarskoj industriji, 2022. godina donijela je određeno olakšanje, posebno u drugoj polovici godine, s padom cijena pšenice i kukuruza. Međutim, utjecaj smanjenja cijena bit će vidljiv tek u financijskim rezultatima za 2023. godinu, ocjenjuje analitički tim Bloomberg Adrije u svojem najnovijem izvješću.
Cijelu analizu možete pogledati OVDJE.
Sjeme pšenice, kukuruza i suncokreta primarne su sirovine korištene u pekarskoj proizvodnji, a fluktuacije njihovih cijena izravno utječu na profitabilnost proizvođača.
Analiza strukture troškova otkriva da su marže tijekom godina ostale stabilne unatoč tržišnim šokovima. "One zadržavaju srednje dioničke vrijednosti gledajući EBIT, što ukazuje na zdravu i stabilnu profitabilnost", kažu naši analitičari. Međutim, promatrano na regionalnoj razini, ipak postoje razlike među kompanijama, pri čemu srpska Moka zbog razlika u portfelju proizvoda u usporedbi s drugim proizvođačima ostvaruje najveću EBIT maržu unatoč svojoj manjoj veličini.
Analiza također istražuje odnos između kompanija Pekar Tomo i Pekar u Hrvatskoj. Te sestrinske tvrtke posluju odvojeno, pri čemu Pekar proizvodi pekarske proizvode i prodaje ih tvrtki Pekar Tomo za daljnju distribuciju. "Svrha tog aranžmana nije jasna, ali može imati cilj prikrivanja neslužbene poslovne profitabilnosti", navodi se u izvješću.
Nadalje, analizom strukture troškova dolazi se do zaključka da su troškovi materijala najveća troškovna kategorija u bilancama uspjeha pekarskih proizvođača i prosječno čine 60 posto prodaje.
Što se tiče troškova zaposlenika, oni se mogu analizirati usporedbom udjela prodaje po zaposleniku i troškova po zaposleniku među kompanijama. U tom pogledu, slovenski Don Don i Žito bilježe najveći udio prodaje po zaposleniku, međutim, nedovoljno visok da bi se eliminirao negativan utjecaj na dobit i gubitak imajući najveće troškove po zaposleniku. Konsolidirani podaci za kompaniju Pekar Tomo iznenađujuće su niski što se tiče troškova, značajno niži od hrvatskih Čakovečkih mlinova, ali i manji od srbijanske Moke.
Izvješće analitičkog tima također istražuje strategije upravljanja zalihama i njihov utjecaj na neto obrtni kapital. "Tvrtke poput Čakovečkih mlinova, Don Dona, Pekara i Moke imaju različite nabavne politike, što rezultira varijacijama u neto obrtnom kapitalu kao postotku prodaje. Analiza povrata uloženog kapitala (ROIC) otkriva da različite strategije daju različite rezultate, naglašavajući važnost razmatranja više čimbenika prilikom procjene financijske izvedbe."
Pogledamo li razine dugova kompanija, većina njih ima zdrav i održiv stupanj duga. Pekar se zbog značajnih ulaganja u materijalnu imovinu ističe većim indeksom omjera neto duga i EBITDA-e, pokazala je analiza, ali ostaje vidjeti kakav će utjecaj ta ulaganja imati na njihove buduće financijske rezultate.
Konačno, izvješće pruža prognoze za 2023. godinu, predviđajući pritisak na smanjenje cijena poljoprivrednih proizvoda zbog visoke baze naslijeđene iz 2022. godine i usporavanja svjetske ekonomije.
"Očekuje se da će pritisci na novčani tok koji proizlaze iz rastućih cijena sirovina oslabjeti, a očekuje se i rast prodaje, iako sporijim tempom. Predviđa se da će niže cijene inputa i troškova poput onih za naftu, plin i električnu energiju biti od koristi industriji", ocjenjuju analitičari Bloomberg Adrije.
Sve u svemu, zaključuju, pekarski proizvođači u Adria regiji zadržali su stabilnu profitabilnost unatoč raznim izazovima. "Budućnost izgleda obećavajuće, unatoč ukupnim makroekonomskim preprekama s aspekta potražnje."