Žetva 2025. – Urod pšenice rekordan, otkupne cijene razočaravajuće

Hrvatska ulazi u vrlo dobru sezonu žetve s procjenom od čak milijun tona pšenice, što predstavlja rast od 24 posto u odnosu na prošlogodišnjih 806 tisuća tona. To je rezultat povećane sjetve, na 145 tisuća hektara, što je 3,6 posto više nego 2024., te viših očekivanih prinosa po hektaru, ponovno iznad europskog prosjeka.

Rani signali s terena pokazuju da bi prosječni prinos mogao doseći 5,8 tona po hektaru, usporediv s 2024., kada je Hrvatska nadmašila EU-ov prosjek od 5,5 tona po hektaru. Hrvatski prinosi po hektaru viši su i od zemalja u regiji te su u zadnje četiri godine u prosjeku iznosili 5,9 tona po hektaru.

Međutim, otkupne cijene i dalje razočaravaju. Najveći domaći otkupljivač grupa Žito je početkom mjeseca objavio otkupnu cijenu od 155 eura po toni, dok europski benchmark, cijena na pariškoj burzi, iznosi 200 eura. To je i razina cijene koju ratari navode kao minimalnu za pokrivanje troškova. Ovo je druga sezona stagnacije otkupnih cijena unatoč dobrim urodima, a prošle godine cijene su se u Hrvatskoj kretale u rangu od 160 do 170 eura po toni.

Iako Hrvatska godišnje proizvede oko tri puta više pšenice nego što domaće tržište konzumira (300 tisuća tona), prerađivački kapaciteti ne prate taj rast. Industrijska proizvodnja brašna pala je na 235 tisuća tona, što je 4,4 posto manje u odnosu na 2023. i 40 posto manje u odnosu na 2013. Uvoz gotovih pšeničnih proizvoda dosegao je rekordnih 350 milijuna eura, dok se brašna uvozi 20 puta više nego prije deset godina – 53 tisuće tona 2024. naspram 2,5 tisuća tona 2013. Izvoz brašna stagnira na 16 tisuća tona, što dodatno potvrđuje ovisnost o uvozu. Hrvatska, unatoč solidnim agronomskim rezultatima, i dalje izvozi sirovinu, a uvozi gotove proizvode.

Europska unija očekuje 1,9 posto viši urod u 2025., tj. ukupno 136,6 milijuna tona, ponajviše zahvaljujući poboljšanju vremena pred žetvu u Španjolskoj i Francuskoj. Međutim cijene i na europskom tržištu ostaju pod pritiskom od početka godine otkako cijena pada (u siječnju je iznosila gotovo 240 eura po toni, a sada je 200 eura po toni) zbog strukturnog viška ponude. Na globalnoj razini, očekuje se proizvodnja od 808,6 milijuna tona, dok bi zalihe mogle pasti na najniže razine od 2015.

Osim prodaje sada, kada cijena nije onolika koliko su očekivali, hrvatski ratari imaju još dvije opcije: prva je da država otkupi pšenicu po cijeni od 200 eura po toni te je spremi u robne zalihe gdje postoji prostor za skladištenje. Druga opcija za one koji imaju financijske mogućnosti skladištenje je u gospodarstvenim kapacitetima te čekanje jeseni kada bi cijena mogla biti viša.

Zaista postoje godine kada cijena sredinom jeseni, od sredine rujna do kraja listopada naraste, ovisno o dinamici svjetskog tržišta. No treba napomenuti da oko 98 posto poljoprivrednih gospodarstava nema skladišnih kapaciteta, a nema ni prerađivačke industrije koja bi ih mogla imati, što će većinu ratara prisiliti na prodaju prije jeseni.

Treba još napomenuti da većina hrvatske pšenice otpada na onu niže klase (treće), koja postiže niže cijene, pa je tako otkupna cijena u Hrvatskoj većinom ispod europskog benchmarka koji bi najesen mogao biti 180 do 200 eura po toni.