Analitičari Bloomberg Adrije objavili su novi detaljni pregled lanjskog poslovanja bankovne industrije u Europi i regiji. Glavni analitičar Andrej Knez ovdje detaljnije uspoređuje poslovanje četiriju velikih bankovnih grupacija koje posluju u Adria regiji – UniCredita, Intese Sanpaolo, Erste grupe te Raiffeisen Bank Internationala – te analizira njihove slabe i jake točke. Cjelokupna analiza bankovne industrije dostupna je ovdje.
Uspoređujući rezultate poslovanja četiriju velikih europskih bankarskih grupacija koje posluju i u Adria regiji, Intesa Sanpaolo, UniCredit Group, Erste Group i Raiffeisen Bank International (RBI), za 2023. godinu, vidimo snažan rast neto dobiti od 36 posto u odnosu na prethodnu godinu. Kao i kod većine drugih europskih banaka, dobit je rasla najviše zbog rasta neto kamatnog prihoda od 35 posto, jer su banke neiskorištena sredstva parkirale kod središnjih banaka po sjajnim kamatnim stopama, a i porast referentnih stopa omogućio je rast kamatnog prihoda po kreditima.
Ti su učinci još značajniji kada vidimo da su promatrane bankarske grupacije smanjile bilance, i to primarno kroz kreditni portfelj koji je pao za prosječnih sedam posto. Kao rezultat svega, povrat na kapital je tim bankama porastao za 3,5 postotna boda na prosječnih 15 posto.
RBI odskače
Među navedenim bankama najviše odskače RBI, čije je poslovanje još uvijek pogođeno ratnim zbivanjima na tržištu Rusije i susjednih zemalja, gdje ta grupacija drži 19-ak posto svojega kreditnog portfelja. Navedeni geografski segment Raiffeisenu je u prošloj godini donio još uvijek bitnih 1,5 milijardi eura neto dobiti.
Dok RBI na tamošnjem tržištu još uvijek knjiži neto kamatne zarade kako klijenti otplaćuju kredite, svejedno im poslovanje pati zbog smanjenja platnog prometa u Rusiji i izvan nje. Upravo zbog toga je RBI zabilježio cjelogodišnji pad neto prihoda od naknada od 22 posto, što je glavni krivac iza pada ukupne grupne neto dobiti od 34 posto. Zanimljivo je spomenuti da RBI na istočnoeuropskim tržištima još uvijek generira nestvarno visoku neto kamatnu maržu od 6,8 posto, ali s obzirom na povlačenje s tog tržišta, takve brojke nisu održive.
Troškovi rezervacija prepolovljeni
Troškovi rezervacija kod banaka u tim grupacijama više su se nego prepolovili u odnosu na 2022. godinu. Razlog je visoka baza iz prethodne godine, kada su morale provesti više ispravaka vrijednosti zbog poslovanja u Rusiji i susjednim zemljama. Također, gospodarski izgledi su iz današnjeg ugla povoljniji nego prije godinu dana, pa su i izgledi naplate povoljniji. Trošak rizika iznosio je između tek šest baznih bodova za Erste grupu te 40 baznih bodova za RBI, od čega RBI knjiži trošak rizika od čak 2,4 postotna boda u svojem istočnoeuropskom poslovanju.
Sve promatrane banke posluju sa snažnim zalihama kapitala, a ukupni omjeri kapitala su u rasponu od četiri do sedam postotnih bodova iznad razina definiranih supervizorskim procesima (SREP). Erste grupa suočena je s najstrožim regulatornim kapitalnim zahtjevima, pri čemu mora održavati ukupnu stopu kapitala iznad 16,7 posto. Trenutna razina im je na 19,9 posto, što ne znači da su im ruke potpuno vezane, ali svakako nemaju prostora za preuzimanje dodatnog rizika kao neke druge banke. Primjerice, UniCredit i Intesa Sanpaolo imaju prostora od sedam, odnosno šest postotnih bodova viška kapitala, što znači da imaju više manevarskog prostora za generiranje dobiti.
Kamatne marže
Većina uprava tih banaka hvali se uspjehom tek postepenog povećanja kamatnih stopa na depozite, što im je dakako podržalo porast neto kamatnih marži. Ipak, iste te uprave svjesne su da će klijenti nastaviti tražiti svoj dio kolača, odnosno sve više kamatne stope na depozite pozivajući se na intenzivnija povišenja stopa od središnjih bankara.
RBI grupa održava omjere likvidnosne pokrivenosti i neto stabilnih izvora financiranja na 189 posto, odnosno 141 posto, što je više od ostalih u usporedivoj grupi. To ne iznenađuje jer RBI mora biti više na oprezu ne bi li njezini klijenti odlučili testirati održivost upravljanja likvidnošću te banke u svijetlu poljuljanog povjerenja zbog bančina poslovanja u Rusiji.
Prosjeci tih dvaju indikatora u ostatku grupacija su na 160, odnosno 130 posto, što je dovoljno iznad regulatornih granica od 100 posto. Pravi test za banke doći će tek s ECB-ovim dodatnim smanjenjem viška likvidnosti.
U pogledu vrijednosti tih kompanija, UniCredit predvodi grupu na valu interesa investitora za njenim restrukturiranjem, koje je uz rast prihoda dodatno povukao omjer troškova i prihoda ispod 40 posto, što je niže od svih banaka u usporedbi. Grupa je prošle godine isplatila 1,9 milijardi eura u dividendama te otkupila dionice od dioničara u vrijednosti od 4,8 milijardi eura, a investitori su joj vratili povećanjem omjera cijene dionice i zarade po dionici na 4,8× te odnosa cijene dionice i uknjižene vrijednosti kapitala na 0,7×.
Talijansko tržište
Čak i tada investitori smatraju Intesu Sanpaolo najvrjednijom, što dokazuju višim multiplima u odnosu na usporedive banke. Intesa Sanpaolo pruža najatraktivniji prinos dividende od 11 posto za 2023. godinu, a što je još važnije – taj prinos dividende porastao je za 3,5 postotnih bodova u odnosu na 2022. godinu, što gotovo eliminira učinke povećanja bezrizične krivulje prinosa. Međutim, slično kao i kod UniCredita, ta banka snažno ovisi o prihodima s talijanskog tržišta, što nije najsretnije kada vam veliki konkurenti posluju na tržištima s povoljnijim fundamentima.
Uz visoke šanse da su neto kamatne marže dosegnule vrhunac, banke će se više okrenuti ograničavanju operativnih troškova. Primjerice, UniCredit je smanjio broj zaposlenih za šest posto u 2023. godini, a troškovi plaća smanjeni su za jedan posto, i to uz povećanje jediničnih plaća. Intesa Sanpaolo također planira manja smanjenja broja zaposlenih u sljedećih nekoliko kvartala i, paralelno, daljnje investicije u IT kako bi potaknula organski rast prihoda.
S druge strane, Erste Grupa planira dodatno povećanje izdataka za zaposlenike za pet posto u ovoj godini, i to nakon porasta od devet posto u 2023. godini. S obzirom na to da Erste ima najviši odnos troškova i prihoda u usporedivoj grupi, bit će izazovno održati takav trend troškova ako ga ne prate jači prihodi.