Može li se zaraditi na poljoprivredi i može li se u nju investirati?

Poljoprivreda je mnogo širi sektor od pojedinačnih kompanija i čini važan dio globalnog tržišta roba. Na međunarodnim burzama najlakši način ulaganja u poljoprivredu je putem poljoprivrednih ETF i dionica agribusiness kompanija. 

Ulagači mogu ostvariti izloženost poljoprivredi kroz cijene sirovina poput kukuruza, soje, šećera i kave, čiji rast cijena izravno povećava vrijednost investicije. Drugi način je ulaganje u dionice agribusiness kompanija, uključujući proizvođače poljoprivredne mehanizacije, gnojiva i hrane, poput Deere & Co., Tyson Foodsa i Nutriena. Ove kompanije ostvaruju rast prihoda kada raste globalna proizvodnja hrane i potražnja za poljoprivrednim inputima.

Dva lako dostupna ETF fonda koji omogućuju omogućuju  ulaganje poljoprivredu su Invesco DB Agriculture i iShares Agribusiness. Invesco DB Agriculture je commodity ETF koji ulaže u terminske ugovore poljoprivrednih roba poput kukuruza, pšenice, soje, šećera i kave, čime omogućuje direktnu izloženost kretanju cijena hrane. S druge strane, iShares Agribusiness je dionički fond koji ulaže u globalne agribusiness kompanije, uključujući proizvođače gnojiva, sjemena i poljoprivredne mehanizacije. 

U posljednje četiri godine, Invesco DB Agriculture ostvario je povrat od oko 26 posto, dok je iShares Agribusiness ostvario povrat od oko deset posto. To je manje u usporedbi sa širim dioničkim indeksima poput S&P 500 i Euro Stoxx 600, koji su u istom razdoblju ostvarili povrat od približno 50 posto i 30 posto. Međutim, poljoprivredni ETF-ovi nude diversifikaciju jer su njihovi prinosi povezani s ciklusima cijena hrane, a ne isključivo s ekonomskim ciklusom i profitabilnošću korporacija. Zbog toga poljoprivreda predstavlja relevantnu investicijsku klasu, osobito za ulagače koji žele diverzificirati portfelj.

Treba napomenuti i relativno visok dividendni prinos od oko 3,5 posto kod Invesco DB Agriculture ETF-a, u usporedbi s približno 1,1 posto kod indeksa S&P 500, što ga čini atraktivnim za ulagače koji, uz izloženost cijenama poljoprivrednih sirovina, žele ostvarivati i redoviti dohodak.

Poljoprivreda je dio šireg ciklusa sirovina, što se jasno vidi na FAO indeksu cijena hrane, koji unatrag 25 godina u velikoj mjeri prati kretanja šireg ciklusa sirovina. Trenutno se indeks nalazi u silaznoj fazi, što upućuje na slabljenje inflatornih pritisaka koji dolaze s globalnog tržišta roba. 

Cijene mliječnih proizvoda pale su zbog obilne proizvodnje i visokih zaliha u Europi i SAD-u, dok je pad cijena šećera rezultat rasta proizvodnje u Indiji, Brazilu i Tajlandu. Cijene svinjskog mesa pale su zbog slabe međunarodne potražnje i dovoljne ponude, osobito u Europi. 

Nasuprot tome, cijene žitarica padaju zbog visokih globalnih zaliha i dobrih žetvi, Ukupno gledano, prevladavajući faktor je obilna globalna ponuda ključnih poljoprivrednih proizvoda, koja nadmašuje rast potražnje. 

Iako se ciklus poljoprivrednih sirovina trenutno nalazi u silaznoj fazi, poljoprivreda ostaje relevantna investicijska tema, osobito u kontekstu diverzifikacije portfelja.

Za domaće ulagačei to je dodatno važno jer su domaće poljoprivredne i prehrambene kompanije izravno povezane s globalnim kretanjima cijena hrane i sirovina. Iako kratkoročni ciklus može ograničiti prinose, dugoročni strukturni trendovi upućuju na to da poljoprivreda može imati stabilnu ulogu u portfelju regionalnih ulagača, bilo kroz lokalne dionice ili globalne ETF-ove.