Koje naftne kompanije profitiraju od visoke cijene nafte?

"Ratna premija" u cijenama nafte možda gubi na svojoj "veličini", ali energetske tvrtke i dalje ostaju atraktivne. Međutim, ne sve, s obzirom na to da je cijena sirove nafte ostala stabilno visoka, a na tržištu se događa jasno razdvajanje poslovnih modela.

Osvrćući se na pisanje Bloomberg Adrije iz ožujka, šest mjeseci kasnije pokazalo se da tržište nafte nije ostalo bez dovoljno barela, već bez dovoljno sigurnosti. Investitori koji su u ožujku kupili energetske tvrtke zbog očekivanog rasta zarade bili su u pravu, ali iz pogrešnog razloga. Njihovom dobrom izboru nije pridonio rast potražnje, već činjenica da se geopolitički rizik od privremenog šoka pretvorio u trajnu komponentu cijena nafte.

Ulaganje u pojedinačne dionice unutar sektora izloženog visokim geopolitičkim napetostima nosi kratkoročni rizik visoke volatilnosti i potencijalnog gubitka kapitala. Vjerujemo da su oni koji su se upustili u ovaj sektor to učinili kao dio šire diverzificiranog portfelja, pri čemu naftne tvrtke prvenstveno služe kao geopolitička zaštita, a ne kao jedna koncentrirana oklada. Zapravo, kao primarni obrambeni štit unutar portfelja protiv rastuće inflacije i kamatnih stopa globalno.

Geopolitičke napetosti na Bliskom istoku ušle su u dugoročniju fazu. Više nema skokova cijene nafte iznad 100 dolara po barelu, ali cijena je ostala povišena tijekom cijelog razdoblja. Drugim riječima, očekivanja s kojima su investicijske banke i EIA ušle u ovu godinu, da će tržište ući u višak ponude 2026. i da će se cijena nafte vratiti na razinu od 60 dolara po barelu do kraja godine, vjerojatno se neće ostvariti.

Umjesto predviđenog pada prema 60 dolara, tekuća kriza u Hormuškom tjesnacu stvorila je novi cjenovni standard koji dugoročno mijenja izračune profitabilnosti. U skladu s našim revidiranim polugodišnjim očekivanjima, cijene nafte mogle bi ostati na tim povišenim razinama, oko 80 dolara po barelu, do kraja godine. Struktura globalne potrošnje nafte nastavila se mijenjati, možda i brže od očekivanog, posebno u segmentu prometa, zbog rastuće prodaje električnih automobila u Europi i Aziji te daljnjeg smanjenja potrošnje nafte u prometu.

Obnovljivi izvori energije sve su više dominirali proizvodnjom električne energije u Europi i Aziji, dok je samo potražnja za naftom i petrokemikalijama ostala stabilna. Svi oni koji su se odlučili izložiti proizvođačima nafte jer se pokazalo da je tržište precijenilo rast ponude i podcijenilo postojanost geopolitičkog rizika nisu se prevarili.

Upstream tvrtke (one koje se bave istraživanjem i proizvodnjom nafte) nadmašile su rafinerije jer su nastavile izravno naplaćivati ​​visoke cijene sirovina. Supermajori (velike integrirane naftne tvrtke) ostali su umjereno pozitivni jer je upstream segment uspio u potpunosti kompenzirati slabosti downstream segmenta, naravno visokom kapitalnom disciplinom i diverzificiranim miksom. Čisti downstream segment (segment rafiniranja i prodaje) ostao je u problemima jer su visoki ulazni troškovi i dalje vršili pritisak na marže rafinerija.

Istodobno, neke od njih bile su dodatno pritisnute državnim kontrolama cijena naftnih derivata i nemogućnošću prenošenja troškova na krajnje kupce. Zbog duljeg razdoblja visokih cijena, tržište još agresivnije disciplinira kapital u odnosu na obujam proizvodnje u drugoj polovici 2026.

U ožujku smo posebno odabrali dotične tvrtke jer imaju kratke investicijske cikluse, fleksibilnu proizvodnju i niske marginalne troškove, nemaju rafinerije ni maloprodaju, već samo istraživanje i proizvodnju. Vjerovali smo da će ih te karakteristike učiniti otpornima na pad marži. To se i dogodilo, a s rastom cijena, njihovi pokazatelji, praćeni P/E i EV/EBITDA multiplikatorima, postali su još bolji, kao i profitabilnost. Sve su uspjele povećati svoju EBITDA maržu, s 0,4 postotna boda kod Diamondback Energy Inc. na čak 7,6 postotnih bodova kod Occidental Petroleum Corp.

Međutim, dugoročna slika ne odražava očekivanje da će visoka cijena nafte potrajati, što će posljedično utjecati na njihovu dobit, pa je teško očekivati ​​daljnje širenje cijena.

Integrirane tvrtke nisu uhvatile tako snažan cjenovni zamah tijekom šestomjesečnog razdoblja, ali su na godišnjoj razini nadmašile "upstream" tvrtke. Promatrano kroz multiplikatore, njihova robusnost (rafinerije) daje im dugoročniju perspektivu i omogućuje im održavanje profitabilnosti čak i u razdoblju kada cijena nafte počinje padati.

Podsjetimo se da je uzvodni model dugoročno održiv samo ako postoji tržište za naftu. Uzvodni sektor može preživjeti cikličke padove cijena, ali ne može nadmašiti dugoročne padove potražnje. Za integrirane tvrtke, nizvodni sektor ponekad spašava bilancu, dok za čiste uzvodne igrače to ne čini.

Šest mjeseci kasnije, još smo sigurniji da je strukturna tranzicija stvarnost. Iako će naftne tvrtke prijaviti izvanredne profite u trećem i četvrtom tromjesečju 2026., uništenje potražnje za naftom je neizbježno. Korporativni i privatni kupci u EU i Kini brzo prelaze na električna vozila (EV) i energetsku učinkovitost kako bi izbjegli skupe derivate. Istodobno, potražnja za naftom trajno se prebacuje s transportnog na petrokemijski sektor, koji postaje ključni stup opstanka dionica naftnih tvrtki.