Objavljena vijest da će turska kompanija Yıldırım preuzeti većinski vlasnički udio u Petrokemiji oživjela je interes za jedinu domaću tvornicu umjetnih gnojiva koja se godinama borila s profitabilnošću. Zaključi li se transakcija kako je najavljeno, novi će vlasnik biti grupa koja je prije šest desetljeća krenula kao građevinska tvrtka da bi do danas narasla u jedan od vodećih industrijskih konglomerata u Turskoj, i dalje u vlasništvu obitelji osnivača.
U sektoru gnojiva Yıldırım poslove vodi kroz Yılfert holding, ali kao jedina kompanija unutar holdinga u ovom se trenutku navodi Gemlik Gübre. Bivšu državnu kompaniju Yıldırım je preuzeo u sklopu privatizacije 2004. godine.
No taj segment poslovanja ovih dana ubrzano raste. Prije samo nekoliko tjedana Yıldırım je ugovorio kupnju belgijskog proizvođača umjetnih gnojiva Rosier za 35 milijuna eura. Rosier je dosad bio u većinskom vlasništvu Borealisa, petrokemijske korporacije sa sjedištem u Beču čiji su vlasnici OMV i emiratski državni investicijskih holding Mubdala.
Čitaj više
Turska grupacija Yıldırım postaje većinski vlasnik Petrokemije
Potpisivanjem ugovora o kupoprodaji s turskom grupacijom Yıldırım započeo je proces promjene vlasništva Petrokemije.
11.11.2022
Žmegač: Petrokemija očekuje zaključenje ugovora u prvom kvartalu 2023.
Do konačne promjene vlasništva doći će tek nakon što budu ispunjeni uvjeti iz samog kupoprodajnog ugovora.
11.11.2022
Žmegač: Računi za plin su nam 100 milijuna eura mjesečno, s Vladom tražimo rješenje
Petrokemije je naš najveći potrošač plina, pa je njihovo poslovanje posebno pogođeno recentnim poskupljenjima.
08.08.2022
CERP prodaje 17,9 posto dionica Petrokemije
CERP bi prodajom gotovo 18 posto dionica Petrokemije u državnom vlasništvu, za što traže preko 300 milijuna kuna, u potpunosti izašao iz vlasništva tvrtke.
06.06.2022
Petrokemija i Rosier trebali bi se dobro uklopiti u Yıldırımovu slagalicu. Na stranicama grupe navodi se da Gemlik Gübre godišnje proizvodi oko 600 tisuća tona gnojiva i uvozi ga do milijun tona. Samo Petrokemija ima proizvodne kapacitete od oko 1,2 milijuna tona gnojiva, a i proizvodnja nije bila daleko od toga. Prije dvije godine proizvedeno je 1,11 milijuna tona, da bi lani zbog rasta cijena ulaznih sirovina ona bila nešto smanjena, na 700 tisuća tona.
Relativno skromnu aktivnost turskog konglomerata na tržištu umjetnih gnojiva potvrđuju i podaci o preuzimanjima i spajanjima. U posljednjih deset godina u istočnoeuropskom sektoru agrokemije provedeno je više od 160 takvih transakcija, pokazuju podaci koje je prikupio analitički tim Bloomberg Adrije.
Najveći kupac bio je ruski Uralkali koji je dogovorio sedam transakcija ukupne vrijednosti od gotovo 9,5 milijardi dolara. Nakon njega slijedi rusko-švicarski Eurochem s jedanaest transakcija zajedničke vrijednosti 2,2 milijarde dolara te kineski China Investment Corp. s jednom transakcijom vrijednom dvije milijarde dolara.
Yıldırım se na toj listi nalazi tek oko tridesetog mjesta sa spomenutom nedavnom kupnjom Rosiera. Vrijednost preuzimanja 54,5 posto dionica u Petrokemiji nije objavljena. Dionica Petrokemije u ožujku ove godine izvrštena je sa Zagrebačke burze.
Posljednja tržišna vrijednost kompanije bila je oko 715 milijuna kuna, što bi vrijednost Yıldırımove kupnje stavilo na razinu od pedesetak milijuna eura. No tu je brojku potrebno uzeti s dosta opreza s obzirom na to da je na tržištu umjetnih gnojiva od početka ruske invazije na Ukrajinu došlo do značajnih poremećaja. Uz to, u posljednje dvije godine do micanja Petrokemijine dionice sa Zagrebačke burze cijena joj je pala za čak 80 posto, dok je Crobex indeks istovremeno ostvario rast od 19 posto, što znači da je trgovina Petrokemijinom dionicom bila daleko od općih trendova na tržištu.
Nakon što je Rusija napala Ukrajinu sporadično su se pojavljivale vijesti o mogućoj nestašici gnojiva zbog sankcija budući da se ruske kompanije nalaze među važnijim dobavljačima na globalnom tržištu. Usprkos tome aktivnosti u agrokemijskom sektoru Istočne Europe nije nedostajalo te je tijekom ove godine sklopljeno i najavljeno po pet transakcija.
Analitičari Bloomberg Adrije primjećuju kako se "uslijed generalnog rasta cijena ulaznih sirovina" u poljoprivredi ove godine koristi sve manje gnojiva. Opći rast cijena i manje korištenje gnojiva znače i manje prinose te sve skuplju sjetvu. Usto, u regiji dominantni usjevi – kukuruz i pšenica – "zahtijevaju visoku agrotehniku", odnosno potrebno je dosta gnojiva kako bi se prinosi održali.
Prednost u prodaji gnojiva ratarima imaju veliki konsolidirani igrači, napominje naš analitički tim, koji kroz ekonomije razmjera pod kontrolom drže troškove po jedinici proizvodnje. Zbog toga je i konsolidacija u industriji "neizbježna i poželjna radi držanja cijena proizvoda na konkurentnom nivou i osvajanja tržišta".
Geopolitički faktori
Sirovine za industriju poput dušika i fosfora većinom se uvoze iz Rusije i Bjelorusije, ističu analitičari, zbog čega geopolitički faktori utječu na rast cijena i nabavu sirovina. Proizvodnja gnojiva jako ovisi i o prirodnom plinu.
Naši analitičari stoga očekuju "da će daljnji rast cijena sirovina, a time i veličina usjeva stavljati veći pritisak na proračune farmera ograničavajući time potrebu za gnojivom".
Yıldırım kupnjama belgijske i sada hrvatske kompanije, čini se, pokušava zauzeti poziciju za budućnost. Mada bi se s eventualnim smirivanjem geopolitičke situacije potražnja u srednjem roku možda i mogla oporaviti, dugogodišnja borba s profitabilnošću i stabilnošću koju smo gledali u vlastitom petrokemijskom dvorištu govori da, čak i kad je tržište stabilno, poslovanje može biti labilno.