.webp){kind=icon}
Veliki broj potencijalnih investicija u obnovljive izvore energije o kojima se u posljednje vrijeme priča stvara dojam da bi Hrvatska u idućih desetak godina mogla postati snažan neto izvoznik čiste električne energije.
Samo velike domaće energetske tvrtke, da ne nabrajamo niz drugih zainteresiranih investitora, ne skrivaju ambicije postati sve zelenije.
Tako HEP kaže da u ovome trenutku u investicijskom portfelju ima 60 projekata obnovljivih izvora energije i baterijskih spremnika vrijednosti 1,6 milijardi eura, što bi udio obnovljivih izvora u proizvodnom portfelju trebalo povećati za 50 posto. Ina, primjerice, radi na sunčanim elektranama i mjeri brzinu vjetra za eventualnu pučinsku elektranu u sjevernom Jadranu, a i operater naftnog transportnog sustava Janaf ima strategiju postati proizvođač energije iz obnovljivih izvora. Štoviše, vizija je u toj tvrtki da većinu prihoda u budućnosti ima od proizvodnje i prodaje električne energije, pa strategija iz prošle godine govori o investicijama između 230 i 400 milijuna eura u solarne elektrane, vjetroelektrane i geotermalnu energiju. Ne zaostaje u sličnim planovima ni ENNA grupa.
No je li sve to u dogledno vrijeme realno? Pitanje se ne odnosi na investicijski potencijal tvrtki, već prvenstveno na mogućnosti hrvatskog elektroenergetskog sustava u prihvatu svih tih novih projekata, a da pritom ostane stabilan i učinkovit budući da dio pogona na obnovljive izvore, kao što su sunce i vjetar, ne proizvode energiju u kontinuitetu.
Kako ističe energetski analitičar Ivan Brodić, tri su ključna izazova kad je riječ o zelenoj tranziciji, pa se to odnosi i na Hrvatsku.
Prvi je razvoj tehnologije kako bi se moglo proizvoditi novu čistu energiju sa što manjim udjelom fosilnih goriva.
"Primjerice, vjetrenjače na mjesto njihove instalacije dovoze kamioni koji koriste dizel, a mnogi pogoni za svoje inicijalno pokretanje ili za rad kada vjetra ili sunca nema koriste neki od konvencionalnih oblika energije. Veliki potencijal ima tehnologija temeljena na uporabi (zelenog) vodika ili pak geotermalna energija koja kod nas ima obećavajuću podlogu", kaže Brodić.
Drugi važan faktor je mogućnost akumulacije energije.
HEP
"Trenutačno postoje izazovi u adekvatnom prijenosu obnovljive energije s lokacije na lokaciju. Potreban nam je razvoj tehnologije za akumulaciju i očuvanje takove energije, gdje također u vodiku postoje veliki potencijali", smatra Brodić.
Kako pojašnjava, u vezi s akumulacijom je i pitanje uravnoteženja sustava s obzirom na to da sunce i vjetar u sustavu treba dopunjavati drugim oblicima energije.
"Zbog toga će u razdoblju zelene tranzicije biti i dalje vrlo važna uloga plina i nuklearne energije koliko god jaka želja bila da se od tih izvora što prije odustane."
Treći ključan izazov je postići elektroenergetski sustav koji može apsorbirati proizvedenu električnu energiju koja se ne akumulira.
HEP nije odgovorio na upit iz Bloomberg Adrije o tome što trenutačno radi na poboljšanju kapaciteta prijenosne i distribucijske mreže, odnosno kako vidi daljnji razvoj situacije, no u svom promo materijalu navode kako će "i dalje snažno ulagati u prijenos i distribuciju električne energije, s ciljem da električne mreže mogu prihvatiti proizvodnju iz sve većeg broja novih obnovljivih izvora u sustavu u skladu s nacionalnim prioritetima i prioritetima Europske unije".
"HEP nije samo odgovoran i bitan za proizvodnju električne energije, već i za održavanje i razvoj elektroenergetskog sustava. U prošlim godinama konjunkture HEP nije dovoljno pozornosti i novaca posvećivao ulaganju u održanje i razvoj proizvodnog sustava i elektroenergetske mreže, odnosno mogao je i trebao više. Problem je bio i u tome što je HEP uplaćivao dobit u državni proračun i što je bio sredstvo vođenja socijalne politike. Na taj je način bilo teško očekivati da će ulaganja biti primjerena potrebama", ističe Brodić.
Inače, desetogodišnji plan razvoja prijenosne mreže ažurira se svake godine s detaljnom razradom za početno trogodišnje i jednogodišnje razdoblje.
Hrvatski operator prijenosnog sustava (HOPS) je protekloga tjedna uputio poziv svim potencijalnim korisnicima prijenosne mreže da zaključno do 14. srpnja dostave svoje planove priključenja na prijenosnu mrežu u svrhu izrade desetogodišnjeg plana za razdoblje od 2024. do 2033.
Pokretanje Inine prve komercijalne sunčane elektrane | Ina
"Planovi se, naravno, rade temeljem postojanja potencijalnih korisnika za koje se realno može očekivati priključenje na mrežu, odnosno koji već imaju odgovarajuće dozvole, poput lokacijske dozvole ili energetskog odobrenja", objašnjava za Bloomberg Adriju glasnogovornica HOPS-a Nada Kolega.
To zvuči logično, no tu i leži dio problema jer zbog sporosti hrvatske administracije i dugotrajnih postupaka dobivanja dozvola mnogi investitori zapravo i ne mogu zaokružiti svoje planove. Primjerice, ono što još uvijek nedostaje je izračun cijene priključka na mrežu, što bi Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA) navodno trebala definirati do kraja ljeta.
Zbog toga, kako kaže Brodić, sva odgovornost ili krivnja nije na HEP-u.
"U idućem ciklusu dobrih godina, odnosno u idućem desetogodišnjem razdoblju, HEP ne smije propustiti priliku za nova ulaganja. Primjerice, znamo da Dubrovnik i jug Hrvatske praktično ovise o jednoj žici. S obzirom (na to) da je tržište takvo da je HEP praktično monopolist, može se očekivati akumulacija sredstava za investicije u idućem razdoblju, pa tako i za ulaganja u proizvodnju i prijenosnu infrastrukturu. Naravno, treba reći da nije samo krivnja na HEP-u za dosad propušteno jer je uzrokom kašnjenja s novim ulaganjima i sporost državne administracije", napominje Brodić.
