Prošlog studenog u Glasgowu, svjetski čelnici za klimu sudjelovali su u žestokoj raspravi o tome treba li konačni nacrt sporazuma sa summita uključivati obećanje o "postupnom ukidanju" ili "postupnom smanjenju" ugljena. Godinu dana kasnije, prikladniji izraz vjerojatno bio bi "postupno povećanje" korištenja ugljena.
Čak i u vremenima kad je svijet sve pogođeniji poplavama, sušama i olujama uzrokovanim klimatskim promjenama, gorivo koje najviše pridonosi zagrijavanju planeta doživljava renesansu. Globalna proizvodnja električne energije iz ugljena mogla bi biti rekordna drugu godinu zaredom i ostati najveći svjetski izvor električne energije. Potrošnja ugljena porasla je u Europi u pokušajima da se nadomjesti ruski plin, a najveći svjetski proizvođač Kina vadi rekordne količine ugljena iz rudnika kako bi se izolirala od nestabilnih globalnih energetskih tržišta.
Cijene izvezenog ugljena porasle su najviše do sada, a terminski ugovori sugeriraju kako će ugljen ostati na povijesno visokim razinama i u godinama koje dolaze. I dok su planovi za ulaganja u nove rudnike i elektrane na ugljen tek djelić onoga od prije nekoliko godina, činjenica da tvrtke još uvijek ulažu u nove projekte alarmantna je klimatskim znanstvenicima. Oni tvrde kako se gorivo treba postupno ukinuti do 2040. godine kako bi se izbjegle najgore posljedice klimatskih promjena. Dok se političari i aktivisti ovog vikenda okupljaju u egipatskom ljetovalištu Sharm El-Sheikh kako bi konsolidirali rad glazgovskog, pariškog i ostalih summita COP-a, svijet očito još nije spreman prestati koristiti ugljen.
"U ovom trenutku vrlo je važno hoće li ugljen i plin dosegnuti nove rekordne cijene ove godine i dokle će stići emisije zagađenja iz energetskog sektora. Energetski sektor najvažniji je za smanjenje emisija u ovom desetljeću. To znači da je ovo puno više od hira, ovo je trenutak u kojem se vlade moraju uozbiljiti", rekao je Dave Jones, vodeći analitičar Embera u Londonu.
Za najveće proizvođače ugljena koji su naviknuli biti boksačka vreća za ekologe, ova godina nije bila samo profitabilna, već rijetka i dobrodošla prilika da podsjete svijet na vrijednost jeftine i pouzdane energije koju pruža ugljen.
Ugljen je dugo bio predmet kontroverzi. Jeftin za rudarenje, lak za transport i jednostavan za spaljivanje. U industrijsko doba zacrnio je nebo i zagušio pluća mnogima. Čak i nakon što je tehnologija smanjila izravno onečišćenje zraka, ugljen je nastavio biti vodeći izvor stakleničkih plinova u atmosferi jer ispušta više ugljičnog dioksida od nafte ili prirodnog plina, a njegovo rudarenje oslobađa bujice još snažnijeg metana.
Kako bi svijet dosegnuo nultu stopu korištenja ugljena do 2050. godine, Međunarodna agencija za energiju kaže kako se elektrane na ugljen moraju ukinuti u razvijenim zemljama do 2030. godine, a u ostatku svijeta do 2040. godine. Predviđene su i stotine milijardi dolara investicija u tvornice bez ugljena do sredine stoljeća, dok najveći proizvođači poput Kine i Indije napreduju s planovima za uvođenje golemih novih kapaciteta elektrana.
Prošla je godina trebala biti početak kraja za ugljen. Potrošnja se smanjila i 2019. i 2020. godine. Alok Sharma, predsjednik konferencije o klimi COP26 pod vodstvom UN-a, pozivao je na prošlom summitu u Glasgowu svjetske čelnike da ugljen ostave u povijesti.
Umjesto toga, snažan industrijski oporavak nakon pandemije doveo je potrošnju ugljena do vrhunca. Česti prekidi u opskrbi električnom energijom u Kini i Indiji, najvećim svjetskim potrošačima ugljena, natjerali su tamošnje čelnike da udvostruče brigu o tome da zalihe goriva budu dostupne kako bi njihova gospodarstva nastavila raditi. Sharma se u Škotskoj ispričao delegatima kada je obećanje o "postupnom ukidanju" ugljena promijenjeno u "postupno smanjenje" u posljednji trenutak, na inzistiranje Pekinga i New Delhija.
Planovi za proširenje proizvodnje električne energije na ugljen u Kini i Indiji vjerojatno neće usrećiti tamošnja državna komunalna poduzeća. S tako visokim cijenama ugljena, tvrtke koje proizvode električnu energiju i prodaju je po reguliranim cijenama, imat će pad profita. Prema podacima BloombergNEF-a, energija dobivena vjetrom i suncem u obje je zemlje daleko jeftinija od one proizvedene iz ugljena.
"Svijet ne može jednostavno isključiti svu proizvodnju na ugljen", rekao je Robert Bishop, glavni izvršni direktor tvrtke New Hope, kojoj je cilj povećati proizvodnju i razmatra potencijalne akvizicije u sektoru ugljena. "Potrajat će to neko vrijeme, jednostavno nema dovoljno ponude, stoga smatramo kako će cijene ugljena ostati visoke."
Ipak, ni 2022. godina nije beznadna za one koji rade na smanjenju emisija štetnih plinova. Iako Kina ulaže u nove rudnike ugljena i elektrane, ona još više novca ulaže u obnovljive izvore energije i skladištenje energije što bi na kraju moglo istisnuti fosilna goriva. Američki Zakon o smanjenju inflacije obećava ubrzanje ulaganja u vjetroelektrane i solarnu energiju na tržištu koje je zaostajalo s obzirom na veličinu države i emisija koje proizvodi.
U Europi su prijeteća energetska kriza i rastuće cijene fosilnih goriva potaknuli potražnju za obnovljivim izvorima energije, pri čemu se uvoz solarnih panela iz Kine na kontinent više nego udvostručio u prvoj polovici godine. Rizici oslanjanja na ruski plin iz plinovoda ubrzali su planove za smanjenje ukupne upotrebe plina, što je faktor koji bi srednjoročno mogao nadoknaditi emisije od nedavnog oživljavanja ugljena, napisali su akademici sa Sveučilišta Princeton u radu objavljenom prošlog mjeseca. Iz glavne njemačke elektroprivredne tvrtke RWE izjavili su u listopadu kako će, iako će kratkoročno povećati upotrebu ugljena tijekom zime, ubrzati prestanak korištenja ugljena za osam godina, do 2030. godine.
"Sve to daje naslutiti da je u pitanju samo kratka odgoda u smanjenju korištenja ugljena, jer tvrtke i države pažljivo prate putanju svojih emisija. Ako sada spalimo više, trebat ćemo dublje zaroniti poslije", rekao je Sebastian Roetters, energetski aktivist iz Urgewalda.