Cijena nafte vratila se na predratne razine, kad ćemo to osjetiti na benzinskim crpkama?

Dva dana nakon izbijanja rata s Iranom, koji je uslijedio nakon zajedničkih napada SAD-a i Izraela, Iranska revolucionarna garda službeno je potvrdila da je Hormuški tjesnac, ključna pomorska ruta kroz koju se obično prevozi oko petine svjetskih zaliha nafte i plina, zatvoren za "neprijateljske države".

Iran je dva dana kasnije i službeno proglasio zatvaranje tjesnaca te zaprijetio da će napasti svaki brod koji pokuša proći tuda.

Zatvaranje tjesnaca očekivano je izazvalo skok cijene sirove nafte iznad 100 dolara po barelu. Cijena sirove nafte tipa Brent krajem travnja je tijekom trgovanja dosegnula maksimum od 126 dolara, da bi sada izbrisala sve dobitke ostvarene tijekom rata, budući da se promet kroz Hormuški tjesnac ubrzao nakon napretka u pregovorima o mirovnom sporazumu između SAD-a i Irana.

Globalni referentni tip nafte pao je četvrti dan zaredom, spustivši se ispod 72,48 dolara po barelu, što je bila njezina predratna cijena na zatvaranju trgovanja. Američkom naftom WTI trgovalo se po cijeni od blizu 69 dolara po barelu.

Cijene sirove nafte padaju nakon što su Washington i Teheran u srijedu potpisali memorandum o suglasnosti – svojevrsni privremeni mirovni sporazum koji bi trebao otvoriti put prema dugoročnom dogovoru. Tim sporazumom ponovno je otvoren Hormuški tjesnac bez primjene iranskih naknada, i to na najmanje 60 dana. Istovremeno, SAD je na 60 dana dao dozvolu Iranu za prodaju nafte na međunarodnim tržištima, što je dodatno pojačalo očekivanja da će globalna ponuda brže rasti.

Znaci napretka u mirovnim pregovorima između SAD-a i Irana, koje su Pakistan i Katar ocijenili kao ohrabrujuće, ublažili su zabrinutost oko opskrbe naftom. Samo Iran je, prema izvješćima Bloomberga, u proteklom tjednu kroz tjesnac izvezao više od 30 milijuna barela nafte.

Ipak, analitičari smatraju da se cijene nafte vjerojatno neće spustiti na razine iz razdoblja prije krize sve dok se globalne strateške rezerve sirove nafte i benzina ponovno ne obnove, što se, prema procjenama, neće dogoditi prije kraja 2026. godine.

Povratak na staro stanje

Zatvaranje Hormuškog tjesnaca primoralo je države Perzijskog zaljeva da privremeno obustave rad oko 10.000 naftnih bušotina, što odgovara udjelu od približno 15 posto svjetske proizvodnje. Međutim, prema izvješću Bloomberga, i Ujedinjeni Arapski Emirati i Saudijska Arabija održali su dovoljno visok pritisak u svojim naftnim poljima da bi mogli vratiti proizvodnju na razine iz razdoblja prije rata u roku od dva tjedna.

Postupno ponovno otvaranje Hormuza, iako još uvijek sporo, zapravo već nekoliko tjedana napreduje. Prije potpisivanja memoranduma o razumijevanju, kroz tjesnac je svakog dana prolazilo između četvrtine i trećine predratnog opsega tankerskog prometa, navodi Bloomberg.

Vremenski okvir potpunog povratka na normalno funkcioniranje naftne proizvodnje i dalje nije precizno definiran. Prošlog tjedna, predsjednik francuske energetske kompanije TotalEnergies Patrick Pouyanné izjavio je pred francuskim parlamentom da bi se tržište nafte moglo normalizirati u sljedećih šest mjeseci, pod uvjetom da tjesnac ostane otvoren.

Dodatni izazov predstavlja i šteta na naftnoj infrastrukturi u Perzijskom zaljevu, nastala uslijed iranskih raketnih i napada dronovima. Prema procjenama konzultantske kuće Rystad Energy, šteta na ključnim postrojenjima, od rafinerija do cjevovoda, iznosi oko 42 milijarde dolara.

 

 

Francuski ministar financija Rolando Lecure krajem ožujka je naveo da je između 30 i 40 posto rafinerijskih kapaciteta u Perzijskom zaljevu oštećeno ili uništeno uslijed iranskih napada, što je na globalnim naftnim tržištima izazvalo manjak od oko 11 milijuna barela dnevno.

"Veći dio premije za rizik, koja je bila vezana uz scenarij potpunog zatvaranja Hormuškog tjesnaca, nestao je nakon vijesti o potpisivanju memoranduma. Međutim, to je prije svega financijski učinak dogovora. Tržište još uvijek nije u potpunosti 'normalizirano', posebno kada se promatraju stvarne količine koje su izgubljene u prethodnim tjednima", objašnjava analitičar Tilen Šarlah.

"Na naftnom tržištu očekujem relativno brzo smanjenje geopolitičke premije, ali sporiju fizičku normalizaciju. Cijene se mogu stabilizirati prije nego što se normaliziraju logistika, premije osiguranja, transport i stvarni tokovi kroz Hormuški tjesnac. Ako ne bude većih incidenata, energetska tržišta mogu prilično brzo ukalkulirati nižu razinu rizika”, ocjenjuje ekonomist Rok Spruk.

On upozorava da potpuna normalizacija nije pitanje jedne političke poruke. "Ona će ovisiti o razminiranju, sigurnosnim jamstvima, obnovi povjerenja brodara i osiguravatelja, kao i prije svega o tome hoće li Iran poštovati dogovor i nakon prvog medijskog ciklusa", kaže on i dodaje da se financijsko tržište normalizira kroz očekivanja, dok se fizičko tržište normalizira u tjednima i mjesecima.

Bloomberg

Potpuna normalizacija tržišta, koja prema Šarlahu podrazumijeva stabilizaciju cijena u zoni od 65 do 75 dolara po barelu, dogodit će se tek kada budu ispunjena dva uvjeta: da pregovori u sljedeća dva mjeseca ne propadnu i da se fizički protok nafte kroz tjesnac vrati na predratne razine. Do tada će na tržištu ostati manja 'sigurnosna premija' jer trgovci i dalje ostaju oprezni zbog mogućih političkih preokreta.

"Još treba razjasniti mnogo stvari, a ključni rizici i dalje postoje. Ali ovo je zasad važan korak prema smirivanju konflikta i povećanju izvoza nafte kroz Hormuški tjesnac", navode analitičari Morgan Stanleyja u svojem izvješću. Oni očekuju da će se do rujna obnoviti oko 50 posto proizvodnje, a do prosinca oko 80 posto, što je nešto brže od ranijih procjena.

Situacija na naftnom tržištu dodatno se promijenila i zbog djelomičnog slabljenja naftnog kartela OPEC. Ujedinjeni Arapski Emirati, kao veliki proizvođač, udaljili su se od zajedničkog nastupa, što bi, prema stručnjacima, nekim zemljama izvan OPEC-a moglo omogućiti povećanje proizvodnje.

Za povratak u 'normalno stanje' bit će potrebno i razminiranje tjesnaca, kao i vraćanje velikog broja praznih tankera u operativni ciklus. Naftna industrija ocjenjuje da je riječ o složenom i višeslojnom procesu koji će trajati mjesecima prije nego što tržište može govoriti o pravoj normalizaciji.

"Najvjerojatniji scenarij je postupno otvaranje tjesnaca uz neki oblik mehanizma upravljanja prometom koji uključuje Iran i Oman", rekao je Adam Sharpe iz Lloyd’s List Intelligencea za CNBC. Međutim, ostaju otvorena ključna pitanja: hoće li brodovi morati tražiti prethodna odobrenja, hoće li Iran naplaćivati pristojbe za prolaz, hoće li biti dopuštena strana vojna pratnja i kako će se rješavati pitanje mina.

"Tržište trenutno prelazi iz 'panične premije' u 'premiju izvršenja', što znači da ratna premija neće nestati preko noći. Iako je psihološko olakšanje nakon dogovora odmah spustilo cijenu Brenta s nedavnih vrhunaca prema gornjem dijelu raspona od 70 dolara po barelu, potpuno ukidanje premije ovisi o kompleksnoj logistici i pravnim procedurama u sljedećim mjesecima", naveo je Mahdi Saadi, portfeljni menadžer u Triglav Investmentsu.

Punjenje ispražnjenih zaliha

Sa smirivanjem naftne krize, države širom svijeta požurit će ponovno napuniti svoje strateške rezerve nafte koje su tijekom rata bile iscrpljene. Američke strateške rezerve nafte trenutno su na najnižoj razini u posljednja četiri desetljeća, dok su i komercijalne zalihe znatno smanjene.

Na početku konflikta sve 32 članice Međunarodne agencije za energiju (IEA) dogovorile su se o rekordnom oslobađanju 400 milijuna barela iz strateških rezervi (SPR), pri čemu je SAD osigurao najveći dio.

Indija je najviše iscrpila zalihe, kao treći najveći uvoznik nafte. Ova bi zemlja prema procjenama IEA-e do 2030. mogla postati najveći izvor rasta globalne potražnje za naftom. Njezine rezerve pokrivaju svega osam dana uvoza, zbog čega se New Delhi priprema za izgradnju dodatnih skladišnih kapaciteta. Slične planove razmatraju i druge zemlje.

Ukupno, ovi planovi za nova skladišta mogli bi zahtijevati oko 500 milijuna barela sirove nafte i rafiniranih proizvoda, navodi Reuters. Kada se tome doda i obnavljanje strateških rezervi širom svijeta, to bi moglo generirati oko milijardu barela dodatne potražnje. Čak i ako se taj proces rasporedi na više godina, on bi mogao pružiti osnovu za više cijene nafte.

Prognoze cijene nafte

Investicijske banke i financijske kuće ne slažu se oko ciljne cijene barela sirove nafte Brent do kraja godine.

Citi je odmah nakon vijesti o potpisivanju memoranduma smanjio svoju prosječnu prognozu na 75 dolara za barel u trećem i 70 dolara u četvrtom kvartalu 2026. godine. Kao razlog navode očekivanje da će se trgovinski tokovi kroz Hormuški tjesnac ponovno normalizirati. Banka je također snizila prognozu za 2027. na 65 dolara, s prethodnih 80.

Citi objašnjava da njihov osnovni scenarij, s vjerojatnošću od 60 posto, pretpostavlja da će pregovori do sredine ili kraja srpnja omogućiti da se trajno i u najvećoj mjeri normaliziraju tokovi nafte kroz Hormuški tjesnac. Po njihovoj ocjeni, tržište trenutno vrednuje samo memorandum, a ne i konačni dogovor koji bi srednjoročno stabilizirao tokove. U tom slučaju, cijene bi bile oko 10 do 15 dolara po barelu niže nego danas.

Goldman Sachs je snizio svoju prognozu za četvrti kvartal na 80 dolara (s 90), kao i procjenu prosjeka za 2027. na 75 dolara (s 80).

Morgan Stanley je također korigirao svoju prognozu naniže – za posljednji kvartal na 80 dolara po barelu, dok je raniju procjenu za treći kvartal spustio sa 100 na 90 dolara.

Barclays je, s druge strane, zadržao svoju prognozu od 100 dolara za 2026. godinu. Banka navodi da bi blokade Hormuškog tjesnaca mogle uskoro biti okončane, ali da posljedice koje su pretrpjela tržišta nafte još nisu u potpunosti vidljive i da bi mogle biti dugoročnije nego što tržište trenutno očekuje.

Depositphotos

Šef globalnog trgovanja naftom i derivatima u Goldman Sachsu, Jerome Dortmans, ističe da SAD i Iran još uvijek nisu postigli konačan dogovor i da predstoji usuglašavanje brojnih tehničkih detalja za dugoročnije rješenje. Istovremeno ocjenjuje da je naftno tržište vjerojatno ušlo u novu paradigmu. Tržište bi moglo doživjeti nagli pad, kaže on, iako bi pojedine vijesti u medijima mogle izazvati kratkotrajne skokove cijena.

"Većina cjenovnih oscilacija vjerojatno je već ukalkulirana u cijene. Ovo još uvijek nije kraj priče, ali čini se da ulazimo u mirnije okruženje koje će omogućiti tržištu nafte da pronađe zdraviju ravnotežu cijena", navodi Dortmans. Njegovi kolege iz Goldman Sachsa očekuju da će se cijena Brenta u posljednjem kvartalu kretati oko 80 dolara po barelu, što je za 10 dolara manje od prethodne procjene.

"Povratak u pravo 'predratno stanje', u kojemu bi se naftom trgovalo isključivo na temelju ponude i potražnje, bez geopolitičkih tenzija, zahtijeva vrijeme. Analitičari upozoravaju da bi moglo proći nekoliko mjeseci prije nego što se fizički tokovi nafte i ukapljenog prirodnog plina kroz Hormuški tjesnac potpuno normaliziraju", navodi Saadi.

Menadžer portfelja dodaje da bi, ako mirovni okvir potraje tijekom srpnja i šezdesetodnevnog razdoblja, veliki priliv ponude koji se vraća na tržište, zajedno sa slabijom procjenom potražnje, mogao stvoriti gotovo idealne uvjete za kupce.

"Ako OPEC+ ne reagira značajnim i neočekivanim rezovima proizvodnje kako bi branio donju granicu cijena, Brent je na putu postupnog pada prema 70 dolara po barelu ili čak prema dijelu raspona od 60 dolara do kraja godine."

Višak na tržištu

IEA očekuje da će globalna opskrba naftom sljedeće godine porasti, istovremeno s oporavkom proizvodnje na Bliskom istoku. To bi moglo dovesti do viška ponude od više od četiri milijuna barela dnevno.

"Dugotrajno visoke cijene već su odigrale svoju ulogu i usporile globalnu potrošnju, jer su prijevoznici i industrija smanjili troškove. Uz to, uporna inflacija i restriktivna politika središnjih banaka (visoke kamatne stope) dodatno hlade gospodarski rast, što znači da će veća ponuda nafte na jesen naići na znatno slabije tržište", objašnjava analitičar Šarlah.

On dodatno upozorava na "dvostruki val ponude", jer su proizvođači izvan Perzijskog zaljeva znatno povećali proizvodnju, dok su se otvaranjem Hormuškog tjesnaca na tržištu pojavile i dodatne količine iz zaljevske regije. "To bi tržište moglo gurnuti u višak ponude, što bi moglo dodatno spustiti cijene nafte do kraja godine."

OPEC+ se početkom lipnja dogovorio o još jednom povećanju kvota za proizvodnju nafte za srpanj. Odluka je donesena u vrijeme zatvaranja Hormuškog tjesnaca, zbog čega je na tržištu ocijenjena kao simbolična. Kartel je time nastavio postupno obnavljanje proizvodnje, koje je bilo obustavljeno 2023. godine. Sa srpanjskim povećanjem kvota, OPEC+ bi tako vratio gotovo 90 posto prethodno smanjenih količina proizvodnje.

Važan čimbenik je i to kako će postupiti Ujedinjeni Arapski Emirati, koji od svibnja više nisu dio grupe. Mnogi analitičari očekuju da će znatno povećati svoje proizvodne kapacitete. Za tržište će biti relevantna i potencijalna nafta iz Irana, koja bi nakon ukidanja sankcija mogla dodatno povećati globalnu opskrbu.

Skok proizvodnje dolazi u trenutku kada je svjetsko tržište već preplavljeno ponudom: novi naftni projekti, uglavnom u Brazilu, SAD-u i Gvajani, prema analizi kompanije Wood Mackenzie, trebali bi u 2027. godini dodati 2,8 milijuna barela dnevno i podignuti ukupnu globalnu proizvodnju na razinu između 108 i 109 milijuna barela dnevno, navodi Financial Times.

Važan je i kolaps potražnje. "U drugoj polovici godine pad cijena nafte do kraja posljednjeg kvartala vrlo je vjerojatan, jer su fundamentalni čimbenici izrazito 'medvjeđi'", kaže Saadi. IEA je, naime, znatno snizila prognozu globalne potražnje za naftom za 2026. godinu – za 700 tisuća barela dnevno, na neto pad od 1,1 milijun barela dnevno tijekom cijele godine. IEA upozorava da su mjeseci visokih cijena goriva i poremećaja u opskrbi snažno gušili potražnju širom svijeta.

"Tržište će u srpnju i trećem kvartalu morati sve više apsorbirati val obnavljanja ponude. To uključuje ponovno pokretanje proizvodnje nafte u Iranu, neočekivano povećanje proizvodnje regionalnih proizvođača poput Kuvajta, kao i snažnu proizvodnju zemalja izvan grupe OPEC+", upozorava Saadi iz Triglav Investmentsa.

Depositphotos

Utjecaj na potrošače

Mogućnost povećanja ponude sirove nafte gurnula je cijenu Brenta na ispod 80 dolara po barelu. Pale su i cijene goriva, ali sporije. Cijena nafte jest najvažniji čimbenik u formiranju cijena goriva, ali nije jedini.

Opskrba sirovom naftom i benzinom u posljednje se vrijeme poboljšala, ali zalihe u zapadnim zemljama i dalje ostaju niske. Terminske cijene benzina i dalje su gotovo 90 centi iznad razine prije početka rata, što ukazuje na to da trgovci i dobavljači i dalje očekuju ograničenu ponudu, navodi Bloomberg.

Cijene benzina u pravilu brzo rastu, ali sporo padaju – obrazac poznat kao "rakete i perje" ili asimetrični prijenos cijena. Razlog je i to što mnoge benzinske postaje zaključavaju cijene kroz ugovore o nabavi, pa ih ne snižavaju odmah. Stručnjaci stoga procjenjuju da se cijene benzina vjerojatno neće vratiti na predratne razine prije kraja 2026. ili početka 2027. godine.