Kako se približava zima, vlade u Europskoj uniji (EU) rade na programima pomoći kojima građane nastoje zaštititi od rastućih troškova energije.
U Francuskoj je na snazi ograničenje cijene električne energije, u Italiji diskont na cijene goriva preko nižih trošarina, a u Njemačkoj subvencije za račune za grijanje.
Sve te mjere koštaju dosta novca i potrebe za financiranjem u EU-u povećavaju na povijesne razine koje se računaju u stotinama milijardi eura.
No problem je što će države sada, za razliku od stanja u proteklih osam godina tijekom kojih je Europska središnja banka (ECB) spremno tiskala novac i kupovala koliko god obveznica je bilo potrebno, morati naći nove financijere.
Štoviše, analitičari procjenjuju da će EU iduće godine morati izdati novi dug u vrijednosti iznad 500 milijardi eura, što je dosad nedosegnuta razina.
Istodobno su ulagači u obveznice nespremni tolerirati previše proračunskih izdataka, što je nedavno na neugodan način doznala i bivša britanska premijerka Liz Truss. Uostalom, izdaci utječu i na cijenu.
Crvena lampica
Ni ekonomski moćnije zemlje poput Njemačke ili Francuske neće biti pošteđene rasta troškova zaduživanja. BNP Paribas predviđa rast prinosa na njemački Bund od gotovo jednog postotnog boda do kraja prvog tromjesečja 2023.
Italija je financijski najranjivija među velikim ekonomijama u EU-u. Citigroup procjenjuje da će talijanski dug početkom iduće godine imati prinos od 2,75 postotnih bodova iznad Bunda.
To bi moglo upaliti crvenu lampicu u Bruxellesu oko toga može li Italija uspješno dugoročno nastaviti servisirati svoj dug.
"Ako dospijemo u situaciju u kojoj europske vlade zbog energetske krize izdaju sve više duga, a istodobno se odvija politika kvantitativnog stezanja, troškovi zaduženja snažno će porasti", kaže Flavio Carpenzano iz investicijske kuće Capital Group.
Barclays banka očekuje da će neto obvezničko zaduživanje iduće godine doći do gotovo rekordnih 500 milijardi eura. To bi moglo biti i za čak 100 milijardi eura više ako ECB krene s kvantitativnim stezanjem.
Po ocjeni Citigroupa, talijanske potrebe za zaduživanjem mogle bi porasti za 48 milijardi eura, što je najveća razina izražena postotkom bruto domaćeg proizvoda nakon Portugala.
Globalno tržište obveznica već je tijekom ove godine dobrim dijelom korigiralo troškove zaduživanja. Na kraju prošle godine njemački desetogodišnji dug bio je na negativnih 0,18 posto, a sada je na 1,79 posto.
Kretanje prinosa na njemački Bund
ECB nije jedini koji odustaje od ekspanzivne monetarne politike. To je već učinio Fed, a Bank of England nakupljene državne obveznice prodaje u razdoblju kvantitativnog popuštanja.
Sada je pitanje koliko će investitori gurati prinose prema gore prije no što osjete da su dovoljno kompenzirani za svoje ulaganje.
Postupno stezanje
Veća ponuda visokokvalitetne imovine je dobrodošla nakon što je ECB godinama praznio tržište kako bi troškove zaduživanja održao niskima dok su se krizne situacije izmjenjivale.
"Potpuno je točno da ćemo vidjeti veliku promjenu na strani ponude, no jednako možemo vidjeti i veliku promjenu na strani potražnje", kaže Annalisa Piazza iz MFS Investment Managementa.
Predsjednik Bundesbanke Joachim Nagel je prošloga mjeseca najavio da će ECB-ova politika kvantitativnog stezanja biti postupna.
Kretanje obvezničkog zaduživanja EU-a i zemalja članica
Rizici vezani za snažnu potrebu za zaduživanjem članica EU-a u idućoj godini su tvrtke za upravljanje imovinom, poput Amundija, naveli na pozorno praćenje razvoja situacije.
"Više obveznica u 2023. godini stvara dojam puno više obveznica uz izostanak politike kvantitativnog popuštanja", kazao je Giles Gale iz investicijske NatWest Markets grupe.
.webp){kind=icon}
