Tržište koje vjeruje u krizu prije krize: skupo zlato i jeftini argumenti

Kada zlato raste? Kada na jednoj strani klackalice imamo inflaciju i pad realnih kamatnih stopa, pad burzi i strah od recesije, slabljenje dolara, likvidnost i spekulacije (primjerice priljev kapitala u ETF-ove), kupnju zlata od strane središnjih banaka i, naravno, geopolitičke rizike. Jednom riječju – težak paket neizvjesnosti, volatilnosti, skepse i trzavica. Međutim, upravo svjedočimo svojevrsnom paradoksu: zlato nikada nije sjalo jače (s vrijednošću iznad 5.000 dolara), a postoje čvrsti argumenti da "kriza" koja ga gura prema gore nije "tipična kriza". Štoviše, moguće je da je u pitanju samo jedan motor rasta.

Da, istina je da smo i dalje u vrtlogu tržišnih oscilacija, ali one su uglavnom potaknute geopolitikom, što znači da su sukobi država i svjetskih lidera uvelike umiješali prste u ovom uzletu zlata – više nego sama priroda "zakona" po kojem zlato tradicionalno raste. Na te rizike ulagači reagiraju strahom – i eto prilike za raketno lansiranje ovog metala.

Cijena zlata posljednjih se mjeseci kreće na razinama koje su u povijesnom kontekstu gotovo uvijek označavale rijetke, odnosno izvanredne trenutke – kada tržišta prestaju vjerovati monetarnom sustavu i traže utočište u opipljivoj imovini. Srebro je, po običaju, pratilo tu tendenciju, ali nikada ovako entuzijastično. Omjer cijene zlata i srebra pao je na najnižu razinu u gotovo 20 godina, što znači da je bijeli metal proteklih mjeseci poskupljivao znatno brže od zlata. Ipak, evo zašto je to znak upozorenja za ulagače u srebro.

S druge strane, zlatu se vjeruje, osobito u ekonomijama sa slabijim tržištem kapitala ili konzervativnijim burzovnim mentalitetom, gdje osim ulaganja u nekretnine – gotovo da ne postoji druga "prikladna"/sigurna opcija. I upravo tu leži zamka. Zlato je uvijek sigurno – tako se percipira, zato se u njega ulaže i nitko ne dovodi u pitanje njegovu cijenu, jer je povrat zajamčen, makar i kroz pola stoljeća. Međutim, čak i ako je to točno, ovo je trenutak kada bi možda trebalo dovesti u pitanje njegov vrtoglavi rast i opravdanost trenutačne cijene po unci.

Zašto? Zato što, kako je spomenuto u uvodu, postoje jasne tvrdnje da kriza nije "baš tolika" koliko zlato raste; netko bi možda rekao da je uopće nema, ako pogledamo odnos pokazatelja i cijene plemenitog metala.

Na prvi pogled, argumenti djeluju uvjerljivo. Svijet se suočava s rastućim geopolitičkim napetostima, dug razvijenih ekonomija dosegnuo je rekordne iznose, središnje banke signaliziraju kraj ere izrazito labave monetarne politike, a povjerenje u dolar navodno slabi. U takvom okruženju zlato i srebro djeluju kao logičan izbor. 

Ipak, problem je u tome što ključni tržišni indikatori ne potvrđuju argumente koji bi opravdali ovakav rast cijena.

Najčešće spominjani razlog rasta zlata jest takozvani debasement valuta, odnosno ideja da središnje banke dugoročno potkopavaju vrijednost fiat novca kroz monetarnu ekspanziju i fiskalne deficite. Međutim, taj se proces ne vidi u najvažnijem pokazatelju povjerenja u monetarni sustav – tečaju dolara.

Dolar jest oslabio u određenim razdobljima, ali dugoročno ostaje unutar povijesno "normalnih" raspona. Drugim riječima, ne postoji strukturni pad koji bi sugerirao da ulagači masovno napuštaju američku valutu.

Još važnije, tržišna inflacijska očekivanja ne signaliziraju promjenu režima (eng. regime change), odnosno ne postoje signali da je monetarni sustav ušao u novu fazu. Implicitna inflacija (eng. implied inflation) u SAD i eurozoni - ona koju tržište očekuje u budućnosti - godinama je relativno stabilna.

Ako bi tržište zaista očekivalo monetarni kolaps, taj strah bi se prvo reflektirao na tržištu obveznica - kroz rast inflacijskih očekivanja i pad realnih prinosa. Umjesto toga, realne kamatne stope nisu negativne, a implicitna inflacija ostaje u povijesno uobičajenim okvirima.

Uprkos tome, zlato se ponaša kao da je svijet u monetarnoj krizi.

Često ponavljani argument je i da središnje banke masovno kupuju zlato kako bi smanjile ovisnost o dolaru. Podaci, međutim, pokazuju sliku koja nije tako kristalno jasna. Iako su središnje banke u razdoblju nakon pandemije povećavale kupnju zlata, taj je trend znatno usporio i vratio se bliže povijesno prosječnim razinama. Ukratko, monetarne vlasti nisu glavni pokretač potražnje za zlatom u ovom ciklusu.

Što je onda u pozadini?

Suprotno uvriježenom narativu o glavnim pokretačima, ključni izvor nove potražnje sada dolazi iz investicijskog sektora. Prema Reutersu, zlatni ETF-ovi zabilježili su rekordne priljeve kapitala, pri čemu je samo u 2025. godini u njih ušlo oko 801 tona zlata, odnosno približno 89 milijardi dolara. Taj je podatak ključan jer pokazuje da rast cijena nije posljedica strateških odluka središnjih banaka, već kolektivnog ponašanja investitora vođenih strahom.

Povijest financijskih tržišta pritom pokazuje da su upravo takvi trenuci najopasniji. U posljednjih pola stoljeća zlato je imalo samo dvije epizode rasta koje su po intenzitetu i strukturi usporedive s današnjom.

Prva se dogodila krajem sedamdesetih godina, u kontekstu stagflacije i monetarnog kaosa, a druga je uslijedila nakon globalne financijske krize, između 2011. i 2012. godine. U oba slučaja realna cijena zlata – prilagođena inflaciji – dosegla je ekstremne razine, nakon čega je uslijedilo dugo razdoblje korekcije i realnih gubitaka za investitore. Danas uočavamo alarmantne sličnosti.

Zlato je u 2025. poraslo oko 64 posto, a u prvim tjednima 2026. nastavilo je rasti dvoznamenkastim tempom. Takva se dinamika rijetko pojavljuje u stabilnim makroekonomskim okruženjima i uglavnom je karakteristična za kasne faze tržišnih ciklusa. Agresivan rast srebra dodatno dolijeva ulje na vatru – ako je zlato tradicionalni indikator straha, srebro je njegov volatilniji, spekulativniji "rođak". Snažni skokovi srebra kroz povijest često su prethodili pucanju balona na tržištu plemenitih metala, jer kada investitori počnu masovno kupovati ne samo zlato nego i srebro, tržište obično ulazi u fazu u kojoj sama priča (eng. hype) postaje važnija od fundamentalnih podataka.

Je li to put kojim treba ići samo zato što njime ide "masa" i zato što je zlato "sigurna luka"?

Analitičari upozoravaju da zlato ima dodatni prostor za rast zbog geopolitičkih napetosti, političke neizvjesnosti u SAD-u, trgovinskih sukoba i sumnji u neovisnost Feda, a ti čimbenici nesumnjivo utječu na tržište. Međutim, upravo priroda tih okidača otkriva ključni problem: geopolitički rizici snažan su katalizator, ali povijesno gledano rijetko su bili dovoljni da objasne dugoročne uzlazne trendove cijene zlata, odnosno bull market.

Ti čimbenici obično djeluju kao katalizator u kasnoj fazi ciklusa, kada tržište već traži potvrdu postojećeg straha, a u vrijeme Donalda Trumpa, koji gotovo svakodnevno zasvira neku novu melodiju dok svijet prati taj ritam i teško mijenja playlistu, mogućnost da geopolitika preuzme primat nad tradicionalnim okidačima rasta zlata sve se više povećava. Investitori, s druge strane, iz aktualnog ponašanja (cijene) zlata mogu izvući i vrijedne pouke – primjerice, koliko je politika moćna i koliko tržište kapitala zapravo nije neovisno.

Konkretno, paradoks trenutačnog tržišta plemenitih metala leži u činjenici da se zlato ponaša kao da je monetarni sustav pred slomom – a nije, budući da ključni tržišni indikatori ne potvrđuju takvu sliku. Dolar nije kolabirao, inflacijska očekivanja nisu eksplodirala, realne kamatne stope nisu negativne, a središnje banke nisu ključni marginalni kupci zlata.

Sve to ne znači da je zlato nužno pred padom – tržišta često mogu dugo ignorirati fundamentalne signale. No povijest pokazuje da su razdoblja u kojima se narativ i podaci razilaze najrizičnija za investitore. Ako je rast zlata signal, pitanje je što on zapravo signalizira: stvarnu krizu monetarnog sustava ili kolektivnu potrebu tržišta da u tu krizu povjeruje? Prije nego što pronađete odgovor na to pitanje i riješite osobnu dilemu treba li sada ulagati u zlato, imajte na umu da je povijest učiteljica života, a ponavljanje majka znanja.