Norveški naftni fond lani se riješio svih hrvatskih dionica, ali i učetverostručio ulaganje u Hrvatsku

Norveški državni fond lani je iz svojeg portfelja izbacio dionice Atlantica, Adrisa te Valamar Hospitalityja i po prvi puta od 2011. godine više ne drži niti jednu dionicu hrvatskih kompanija. Usprkos tome, ulaganje u Hrvatsku se učetverostručilo zahvaljujući kupnji državnih obveznica.

Dionice Atlantic, Adris te Valamar Hospitality grupa bile su još od 2022. jedina bitnija vlasnička ulaganja norveškog fonda. U portfelju su se tada nalazile još i dionice Vira i Dalekovoda, no njihova je vrijednost bila jedva simbolična.

U oceanu investicija poznatog državnog fonda ulaganja u Hrvatsku bila su jedva koja kap, no svejedno je znakovito kako fond više ne drži hrvatske dionice. Potez bi mogao sugerirati kako norveški menadžeri u budućnosti ne očekuju natprosječan rast vrijednosti dionica hrvatskih kompanija.

Nije isključeno niti da je dezinvesticija posljedica nekog algoritma. Ako jest, algoritam sada pokazuje kako se viši i/ili stabilniji prinos može očekivati od obveznica hrvatske države.

Krajem 2024. vrijednost ulaganja norveškog fonda u hrvatske vrijednosnice - sve dionice - bila je 203 milijuna kruna, odnosno oko 17,9 milijuna američkih dolara. Godinu dana kasnije taj je iznos skočio na 767 milijuna kruna, odnosno oko 76 milijuna dolara, ali se radilo isključivo o investiciji u državnu obveznicu.

Norveški državni fond, službenim imenom Državni inozemni mirovinski fond, jedan je od najpoznatijih svjetskih investitora. Osnovan je 1990. godine i u njega se slijevaju prihodi iz norveškog naftnog sektora zbog čega je kolokvijalno poznat i kao "norveški naftni fond". Svrha mu je prihode od crpljenja i prodaje fosilnih goriva investirati kako bi se sačuvali prihodi od nafte i plina za godine kad se iscrpe njihovi izvori.

Krajem ožujka pod upravljanjem fonda se nalazila imovina od 19.998 milijardi norveških kruna, odnosno oko 1.836 milijardi eura. To znači da na svakog stanovnika Norveške otpada oko 3,57 milijuna kruna ili ugrubo 330 tisuća eura. Fond je, dakle, svakom norveškom građaninu, od tek rođenih beba do umirovljenika, mogao priuštiti manji stan u Zagrebu ili smočnicu u Dubrovniku.

U fondu ističu kako imaju udjele u oko 7.200 kompanija u gotovo svim zemljama i sektorima. "U prosjeku, fond drži 1,5 posto svih izlistanih kompanija", pojašnjavaju, a to norveški naftni fond čini najvećim svjetskim pojedinačnim investitorom. Od ukupne imovine oko 70 posto se nalazi u dionicama, 27,5 posto u vrijednosnicama s fiksnim prihodom poput obveznica, a ostatak u ostalim tipovima imovine poput nekretnina i sličnog.

Fond je prvi puta u Hrvatsku investirao 2003. godine kupnjom državnih obveznica. Već godinu dana kasnije kupili su i obveznice Zagrebačke banke, a nekoliko godina u portfelju su imali i obveznice Hrvatske banke za obnovu i razvoj. Od 2019. godine nisu u portfelju imali niti jednu domaću obveznicu, da bi im se vratili lani.

Hrvatske dionice prvi puta su kupili 2007. godine i to ulaganjem protuvrijednosti nešto manje od dva milijuna dolara u Hrvatski telekom. Udio su prodali već godinu dana kasnije, a na dioničko tržište se aktivnije vraćaju 2012. godine.

Do početka ovog desetljeća uglavnom održavaju portfelj od desetak dionica u vrijednosti između 30 i 40 milijuna dolara. Poslije pandemije počinju se polako rješavati dionica i lani su, barem koliko se može zaključiti iz dostupnih podataka, prodali i posljednja tri udjela.

Negativan prinos

U susjednoj Sloveniji i dalje drže udio u Novoj ljubljanskoj banci koji je krajem 2025. vrijedio 355 milijuna kruna odn. 32,5 milijuna eura.

U prvom kvartalu ove godine prinos fonda bio je negativan, -1,9 posto, otkrivaju ovih dana objavljeni izvještaji. Trond Grande, zamjenik glavnog izvršnog direktora Norges Bank Investment Managementa koji upravlja fondom, poručio je kako je gubitak "rezultat kvartala s izazovnim tržišnim uvjetima." Dodao je kako su "iskusili ograničeni udarac na vrijednosnice s fiksnim prinosom i nekretnine, ali pad u dionicama, posebno velikih američkih tehnoloških kompanija, je bio odlučan za konačni rezultat".

Da su više ulagali u Končar, bilo bi to bolje.