Godinama se europski nogomet dijelio na "pet najjačih liga" (Englesku, Španjolsku, Italiju, Njemačku i Francusku) i to je bio analitički okvir, uvriježena kategorija u kojoj se mjerila snaga tržišta, privlačnost zvijezda i vrijednost TV prava. Međutim, ljeto 2025. pokazalo je da ta podjela više nema smisla.
Današnja arhitektura europskog nogometa izgleda sasvim drukčije: postoji Premier liga i nekoliko usamljenih super-klubova izvan nje. Sve ostalo je sekundarno.
Prijelazni rok ponudio je najjasniji dokaz. Dok su engleski klubovi ukupno potrošili više od tri milijarde funti, devet od deset najvećih kupaca na kontinentu došlo je upravo iz Premier lige. Njemačka, Španjolska i Italija i dalje stvaraju talente i povremeno ostvare veliki posao, ali razlika u financijskom kapacitetu toliko je izražena da priča o "Top 5" ligama zvuči kao relikt prošlosti.
Čitaj više
Modrić i Đoković love legendarnu ostavštinu, Mitrović i SMS arapske milijune
U završnici karijere, vrhunski sportaši biraju između dvije strategije. Jedna je "zlatni izlaz", Saudijska Pro liga i, drugačijom logikom, MLS, gdje plaće, porezni tretman i komercijalni paketi nude rekordne iznose.
11.09.2025
Bayern štednjom ogolio krizu njemačke ekonomije
Bayern München, tradicionalno sinonim za stabilnost, prijelazni rok zaključuje u plusu od 10,5 miliona eura. Što se događa?
09.09.2025
Nogometni klubovi rekordno troše: Baturina,Šeško i Maksimović među zvijezdama
Ukupna potrošnja klubova na globalnom nivou premašila je 8,8 milijardi eura, čime je srušen raniji rekord, a Engleska Premier liga sama je prešla granicu od 2,6 milijardi eura.
02.09.2025
Maroko kao domaćin Svjetskog prvenstva 2030. - Kako nogomet igra za ekonomiju
Maroko je prvi put domaćin turnira ove veličine, i to ne kao egzotična nogometna kulisa, već kao ravnopravan organizator s Europom. To je sportska vijest i ekonomski signal.
01.09.2025
Engleska dominacija u brojkama
Premier liga ne samo da je potrošila najviše, nego je i po neto bilanci ostavila ostatak Europe daleko iza sebe. Neto potrošnja engleskih klubova prešla je milijardu i pol eura, dok su Italija i Španjolska jedva završile s blagim plusom ili minusom, a Bundesliga i Ligue 1 zapravo bilježe neto izvoz talenata.
Čak je i Championship, engleska druga liga, izdvojio oko 200 milijuna funti, što je više od ukupne potrošnje mnogih respektabilnih liga. Ta činjenica najbolje oslikava dubinu tržišta. U Engleskoj su i klubovi sredine ljestvice ili iz drugog ranga kupovno jači od prosjeka njemačkih ili talijanskih prvoligaša.
Najveći transfer ljeta, prelazak Alexandera Isaka iz Newcastlea u Manchester City za 125 milijuna funti, ostao je unutar iste lige. Kada i najveći poslovi kruže unutar nacionalnog prvenstva, postaje jasno da je Engleska sama sebi konkurencija.
Superklubovi izvan Engleske
Naravno, postoje iznimke. Bayern München, Real Madrid, Barcelona i Paris Saint-Germain i dalje su globalne marke koje privlače pažnju, komercijalne ugovore i osvajaju Ligu prvaka. Ali to su usamljeni vrhovi. Njihove lige kao cjeline ne prate tempo.
Barcelona je ovog ljeta po potrošnji završila tek oko 80. mjesta u Europi, iza klubova srednje klase iz Premier lige. Real Madrid i dalje će uspijevati dovoditi superzvijezde, ali u okruženju gdje velika većina španjolskih klubova mora prodavati da bi kupila. Bayern je ostao vjeran njemačkom modelu – racionalnom, ali restriktivnom – i praktički je usamljeni kupac u ligi koja uglavnom proizvodi talente za Englesku. PSG je simbol luksuza, ali i on je počeo gubiti igrače prema Engleskoj.
Drugim riječima: da, postoje klubovi koji mogu konkurirati Liverpoolu, Arsenalu ili Cityju na travnjaku. No kada se makne reflektor s jednog ili dva vrha, čitava ligaška struktura ostaje financijski inferiorna.
Lanci opskrbe i novi poredak
Još jedan fenomen koji pokazuje asimetriju jest multi-club ownership. Konzorciji iz Engleske i SAD-a koriste manje lige kao "pipeline" za vlastite gigante. Primjer je BlueCo, vlasnik Chelseaja i Strasbourga, koji kupuje mlade talente u Francuskoj i zatim ih prebacuje u London. Ligue 1, umjesto da bude konkurentska liga, već je odavno samo inkubator.
Slična dinamika vrijedi i za Nizozemsku, Portugal ili Belgiju – lige koje su uvijek bile razvojne, ali danas to čine još brže i pod kontrolom vlasnika vezanih uz Premier ligu. Dok su u prošlosti Serie A ili La Liga znale odvući najveće zvijezde, sada se i one sve češće nalaze u ulozi "prodajnih" natjecanja.
Prihodi kao korijen razlike
Prijelazni rok samo je simptom. Uzrok leži u prihodima. Premier liga godišnje zarađuje više od sedam milijardi eura, gotovo dvostruko više nego La Liga ili Bundesliga. TV prava prodaju se globalno, na tržištima od Azije do SAD-a, dok je ostalim ligama horizont gotovo isključivo domaći.
Kad se taj prihod pretoči u platežne kapacitete i kapitalna ulaganja, rezultat je logičan: Engleska dominira svakim rokom. Ostatak Europe povremeno zadrži poneku zvijezdu, ali sustavno zaostaje.
Nova arhitektura europskog nogometa može se opisati jednostavnom formulom: Premier liga kao jedina prava "liga moći", uz četiri globalna brenda koji izvan nje opstaju zahvaljujući vlastitoj veličini i tradiciji. "Top 5" kao koncept više nema smisla.
Za analizu tržišta, za praćenje kapitala i za predviđanje kretanja igrača, današnja mapa je EPL plus Real, Barça, Bayern i PSG. Sve ostalo su manje ili veće otkupne stanice na putu prema Engleskoj.
.webp){kind=icon}
Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...