Kada je Oklahoma City Thunder 2025. godine postao NBA prvak, analitičari su slavili sustav koji manjim tržištima omogućuje dosezanje vrha. No, iako je sportska meritokracija slavila, publika nije bila impresionirana. Finale NBA lige između OKC-a i Indiana Pacersa zabilježilo je najnižu gledanost još od 2007., izuzmemo li pandemijske sezone. Iako je sedma utakmica ponudila dramatičan rasplet, ukupna gledanost od 10,27 milijuna gledatelja bila je zabrinjavajuće niska.
Taj fenomen otvara pitanje je li pretjerana konkurentnost, rezultat pravila salary cap i sustava drafta, zapravo narušila privlačnost američkog sporta. U eri u kojoj su rivalstva, zvijezde i kontinuitet ključni za privlačenje globalne publike, čini se da je sustav osmišljen radi jednakosti počeo kočiti razvoj velikih sportskih priča.
NBA je posebno koncipiran kako bi poticao ravnotežu. Salary cap, luksuzni porezi i kazne za timove koji prekomjerno troše ograničavaju stvaranje dinastija. Oklahoma City iskoristio je sve mehanizme tog sustava – pametni izbori na draftu, strateške razmjene i ulaganja u razvoj igrača tijekom godina. Cijenjeni generalni menadžer Sam Presti izgradio je šampionsku momčad bez oslanjanja na superzvijezde s tržišta slobodnih igrača.
NBA publika traži spektakl
I upravo tu leži problem za tržište i publiku. NBA gledatelji ne traže samo izjednačenu ligu, već i spektakl. Rivalstva poput Lakersa i Celticsa ili Golden Statea i Clevelanda stvaraju emocionalnu povezanost. Bez takvih dinastija, liga gubi dio svog identiteta. Kako je izjavio Chris Haynes s TNT Sportsa: "Cap sustav stvorio je najravnomjerniju ligu u povijesti, ali i najtežu za prodaju širokoj publici."
U NFL-u i NHL-u situacija je slična. Salary cap u NFL-u još je stroži, no liga održava popularnost kroz snažan narativ Super Bowla i regionalnu odanost. Ipak, promjene su očite – više od deset različitih momčadi osvojilo je Super Bowl u posljednjih 15 godina. NHL je možda i ekstremniji primjer. Od 2000. godine, 13 različitih franšiza podiglo je Stanley Cup, uključujući klubove iz tržišta poput Las Vegasa ili Tampe, dok tradicionalne hokejaške sile ostaju bez trofeja.
No sve te promjene nisu prošle bez posljedica. Finala manjih tržišta redovito bilježe niže rejtinge. Publika izvan lokalnih zajednica često ostaje ravnodušna prema momčadima bez šire tradicije ili zvjezdanog sjaja. Finale NBA lige 2025. između OKC-a i Indiane bilo je vrhunac tog procesa – dvije organizacije koje su igrale vrhunsku košarku, ali nisu uspjele privući masovnu pažnju.
Trebamo li dinastije?
Povjerenik NBA lige Adam Silver izjavio je u travnju 2025. za ESPN: "Naš cilj nije stvaranje dinastija, već očuvanje nade u svlačionicama svake momčadi da im sljedeća sezona može donijeti naslov." No upravo ta filozofija narušava ono što sport čini nezaboravnim: trajne priče, velike ličnosti i višegodišnja rivalstva.
Za usporedbu, tijekom dominacije Golden State Warriorsa od 2015. do 2019., NBA je bilježio rekordne brojke gledanosti i globalne prodaje. Steph Curry i njegov tim postali su marketinški fenomen. Danas, u eri "sporta ravnoteže", takvih figura ima sve manje, što se odražava i na sponzorske ugovore, međunarodne prijenose i digitalni angažman.
NFL koristi kompenzacijske mehanizme – spektakularne događaje, kulturu fantasy sporta i snažan nacionalni brending. NHL pokušava slično kroz Winter Classic i All-Star događaje, ali bez tradicionalnih zvijezda liga ostaje zatvoren u regionalne okvire.
Kakva je poslovna logika?
Osim sportskog aspekta, važna je i poslovna logika. Investitori i vlasnici žele predvidljivost i stabilnost brenda. Sustav koji penalizira uspjeh može obeshrabriti ulaganja. Kako je rekao bivši NFL-ov generalni menadžer Mike Tannenbaum: "Zaboravite na odanost prema igračima – salary cap vas prisiljava da birate između emocija i opstanka."
Stječe se zaključak da se američki sport nalazi u paradoksu. Sustav dizajniran kako bi omogućio ravnotežu doveo je do toga da svaka sezona ima novog prvaka, ali po cijenu kontinuiteta i identiteta. Ako je svaka sezona nova priča, nijedna priča nema vremena postati legendarna. Oklahoma City savršen je simbol tog trenutka: prvak iz sjene, ali bez globalnog odjeka. Ostaje pitanje želimo li ligu u kojoj svatko može pobijediti, ako se na kraju nitko ne sjeća tko je pobijedio.
Možda je vrijeme da se redefinira pojam konkurentnosti, ne kao ravnoteža pod svaku cijenu, već kao balans između jednakosti i veličine. Jer sport nije samo igra, sport je priča. A velike priče traže velike protagoniste i dovoljno vremena da ostanu upamćene.
.webp){kind=icon}
