Robinhoodov potez briše granicu između trgovanja i kockanja

Mnogi nisu bili iznenađeni kada je popularna online brokerska kuća Robinhood Markets najavila da će ponuditi financijske derivate temeljenje na kladioničarskim tržištima, počevši s klađenjem na košarkaške utakmice NCAA March Madness. Riječ je o američkom košarkaškom sveučilišnom prvenstvu.

Nešto više od petine, odnosno 22 posto Amerikanaca i gotovo polovica muškaraca u dobi između 18 i 49 godina kladili su se na sport putem interneta, pokazuje nedavno istraživanje. Vjerojatno većina od 25 milijuna korisnika Robinhooda (od kojih je oko 11 milijuna aktivnih) već sudjeluje u sportskim klađenjima, a možda i trguje na drugim sličnim tržištima.

Moralne dileme

Unatoč tome, vrijedno je promatrati taj događaj u širem povijesnom kontekstu, u trenutku kada se raspravlja o namjeni i nadzoru kladioničarskih tržišta. Živimo u svijetu nefunkcionalnih pravnih i nadzornih pristupa prema kockanju i ulaganju, koji su ukorijenjeni u moralnim vrijednostima koje danas prihvaća samo mali broj ljudi, a koje nikada nisu imale ekonomski smisao. Ta stajališta otežavaju racionalno razmišljanje o Robinhoodovom planu za March Madness: Imaju li takvi proizvodi ekonomsku vrijednost? Treba li ih ponuditi brokerske kuće i nadzirati državne regulatore tržišta ili ih prepustiti postojećim pravilima koja reguliraju sportska klađenja, ili ih potpuno ponovno uspostaviti?

Temeljna razlika između ulaganja i osiguravanja s jedne strane te kockanja s druge je u tome što prva dva preraspoređuju inherentni rizik ekonomske aktivnosti, dok kockanje stvara rizik da se nemate na što kladiti.

Bloomberg

Nisu svi skloni prihvatiti te razlike. Mnogi ljudi tvrde da su tržišta oblik kockanja.

Trgovanje na njujorškoj burzi nije drugačije od onoga što se događa u Las Vegasu, a životno osiguranje je samo oklada da ćete umrijeti prije isteka police. Drugi ljudi, posebno kvantitativni analitičari, smatraju da je kockanje isto kao trgovanje. Oklada je oklada, bilo da se radi o dionicama tvrtke Nvidia, terminskim ugovorima za smrznuti sok od naranče ili pobjedi Južne Karoline na ženskom košarkaškom prvenstvu NCAA 2025. godine.

Većina ljudi, kao i većina zakona i propisa, ipak pravi razliku između trgovanja koje je jasno povezano s produktivnom gospodarskom aktivnošću i klađenja u svrhu zabave. Malo tko bi se osjećao ugodno ako bi Robinhood ponudio online ajnc ili rulet, ili ako bi konobari u skromnim kostimima u kasinu Wynn prodavali dionice i obveznice.

Nažalost, razlika nije uvijek jasna. Može se razlikovati između davanja zajma startupu i klađenja na osmicu na stolu za craps. Međutim, čini se da veliki dio trgovanja nije povezan s produktivnom gospodarskom aktivnošću, stvara rizik umjesto da nesretno preuzima inherentni rizik od drugih i često se provodi zbog uzbuđenja ili zablude, a ne promišljenog izračuna.

Zaštita od rizika

Osim toga, tržišta koja se temelje na predviđanjima ne stvaraju rizik s kojim trguju, a mogu se koristiti za zaštitu od stvarnih rizika ili barem pružiti korisne informacije za donošenje stvarnih odluka. Na primjer, klađenja na izbore, vremenske uvjete i sudske odluke ekonomski su relevantna, čak i ako nisu izravno povezana s prikupljanjem kapitala ili se ne koriste kao osiguranje. Dugoročno gledano, razlikuju se od kockanja jer su uglavnom igre vještine, a ne igre na sreću.

Robinhood tvrdi da trgovanje na tržištima temeljenim na predviđanjima spada u investicije i da se razlikuje od kockanja - stajalište koje mu možda omogućuje izbjegavanje državnih pravila koja vrijede za industriju sportskih klađenja. "Ugovori o događanjima omogućuju špekulacije na tržištima temeljenima na predviđanjima – to nisu oklade", navodi se na njihovoj stranici. Ne znam koji rječnik koriste, moj "klađenje" definira kao "ulaganje sredstava ovisno o predviđenom ishodu događaja". Robinhoodova tvrdnja da njihovo poslovanje nije podvrgnuto državnim pravilima o kockanju ili sportskim upraviteljima naišla je na otpor.

Depositphotos

Omogućavanje klađenja za zabavu u brokerskoj kući koju nadziru Komisija za vrijednosne papire i burzu (SEC) i Komisija za trgovanje s robnim terminskim ugovorima (CFTC) ipak nema previše smisla. Ti regulatori bave se stvaranjem kapitala i očuvanjem učinkovitosti tržišta, a ništa od toga se ne odnosi na tržišta koja se temelje na predviđanjima ili sportska klađenja. Iako su te dvije agencije odgovorne i za zaštitu investitora, ta zaštita ima drugačije značenje u kockanju nego u financijskom trgovanju.

Već imamo regulatore koji su posebno usmjereni na zaštitu kockara. Smatram da ta pravila počivaju na zastarjelim društvenim normama i pretpostavkama te više doprinose učvršćivanju postojećih kockarskih subjekata (uključujući državne lutrije) nego zaštiti problematičnih kockara. Međutim, reforma propisa o kockanju kako bi se prilagodila tržištima temeljenim na predviđanjima ima više smisla nego stavljanje tržišta sportskih klađenja i predviđanja pod financijsku regulativu.

Regulacija tržišta

Sudovi se već stoljećima bave razlikovanjem između kockanja i financijskog trgovanja i osiguravanja, a da nisu oblikovali jasno načelno stajalište. Temeljni problem je u tome što neki ljudi kockanje vide kao moralni problem. Razmatra se kao grijeh, opasna destruktivnost ili oboje. Neki ga nerado prihvaćaju kao osnovne investicije i osiguranje, no trebalo bi ga ograničiti na najmanju moguću mjeru, svaki element zabave morao bi biti uklonjen.

To stajalište više nije društveni konsenzus, većina ljudi sada prihvaća kockanje kao izbor. S financijskog stajališta dosegao je prevelik opseg da bi ga smatrali prijestupom koji treba suzbijati. Moramo napustiti neostvariva naslijeđena pravila koja se temelje na zastarjelom načinu razmišljanja i umjesto toga fokusirati se na kupce – klade li se za zabavu ili trguju iz ekonomskih razloga? Ne zato što je prvo loše, a drugo dobro, već zato što zahtijevaju različite regulatorne ciljeve. Regulacija financijskog tržišta trebala bi se fokusirati na ono što je dobro za gospodarstvo – učinkovita tržišta i snažno oblikovanje kapitala – te zaštitu investitora kako bi se održalo povjerenje u tržišta, a ne zaštitu investitora od njih samih.

Naravno, problem je u tome što različiti ljudi mogu iste tržišne platforme koristiti na različite načine. Ljudi mogu svakodnevno trgovati dionicama za zabavu bez bilo kakve ekonomske namjere, dok drugi mogu ozbiljno koristiti tržišta temeljena na predviđanjima. Umjesto da inzistiramo da su tržišta temeljena na predviđanjima ili potpuno kockanje ili potpuno trgovanje, regulacija bi se trebala usmjeriti na to što stranke zapravo rade.

To ne znači da ne možemo pokušati pomoći problematičnim kockarima koji gube novac koji si ne mogu priuštiti za srećke ili trgovanje dionicama, ali to je potpuno odvojena aktivnost. Trebamo pristupiti izravno osobama s problemima, a ne izmišljati oštre razlike između dobrog preuzimanja rizika i lošeg kockanja.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar