Armani - posljednji veliki gospodin mode

Talijanski modni dizajner Giorgio Armani, koji je preminuo u svom domu u Milanu u 91. godini prošlog četvrtka, bio je ono što Francuzi nazivaju un grand monsieur – veliki gospodin. Da, vodio je multinacionalnu korporaciju vrijednu više milijardi dolara, koja je obuhvaćala modu od traperica do visoke mode, namještaj, hotele, restorane, kozmetiku, pa čak i cvijeće. Imao je i mnoštvo prekrasnih kuća na atraktivnim lokacijama, poput Saint-Tropeza, gdje je uvijek boravio u srpnju, i talijanskog otoka Pantellerije, kamo bi odlazio u kolovozu, kao i superjahtu Main dugu 65 metara kojom je plovio Mediteranom.

Ali njegova veličina bila je daleko veća od moći i bogatstva. Gospodin Armani (uvijek Mr. Armani) uživao je razinu poštovanja, pa čak i strahopoštovanja, rijetko viđenu u poslovnom svijetu. Za razliku od mnogih svojih kolega, nije ulijevao strah podređenima niti se ponašao kao diva. Zračio je tihom, meditativnom suzdržanošću – u životu i poslu. Bio je zen majstor mode.

„Prije Giorgia, nikada nije postojala talijanska modna industrija. Postojala je industrija tkanina“, rekla mi je manekenka Lauren Hutton.

 

Takva posvećenost značila je da je od svih u svom okruženju – od asistenata u studiju do direktora marketinga L’Oréala koji su se bavili Armani kozmetikom i parfemima – očekivao apsolutni maksimum. U Armaniju nikada nije bilo opuštanja. Vodio je primjerom, s radnom etikom i dizajnerskom strogoćom bez premca u industriji. Njegova vizija ljepote temeljila se na hladnoj eleganciji, najčišćim linijama i najfinijim materijalima.

Jednostavnost je gajio još od djetinjstva. Kao dječak u industrijskom gradu Piacenzi, savjetovao je majci da buketi na stolu budu što jednostavniji. Ideju opuštenog luksuza razvio je kasnih šezdesetih, radeći za Ninu Cerrutija, kada je počeo "opuštati" strukturu muških odijela.

 

Taj izgled - ležeran, a opet sofisticiran - proslavio je Richard Gere u filmu Američki žigolo. Postao je Armani potpis, za muškarce i žene, i provlačio se sve do njegove posljednje kolekcije za visoku modu Privé, prikazane u srpnju u novom pariškom sjedištu.

Jedna mlada žena iz Dubaija, koja je s majkom sjedila u prvom redu i kupovala garderobu za svoje vjenčanje, rekla mi je da je na pisti vidjela mnogo toga što želi probati već sutradan.

Luksuzni dekonstrukcionist, stvarao je odjela i košulje od mekih materijala i u prigušenim tonovima. Foto: Giuliano Berti/Bloomberg

 

Gospodin Armani je na kraju napustio Cerrutija, a on i njegov tadašnji partner Sergio Galeotti odlučili su otvoriti vlastitu modnu kuću. Armani, koji je tada imao 40 godina, vodio je dizajnerski studio, a Galeotti je upravljao poslovanjem. Prodali su svoj VW "bubu" kako bi osigurali početni kapital. "Dao mi je samopouzdanje", rekao mi je gospodin Armani o svom životnom i poslovnom partneru kada sam 2001. pisala njegov profil. "Imao je puno više hrabrosti od mene. Bio sam deset godina stariji. Proživio sam rat. On je bio mlad čovjek, s novcem, bez problema."

To je bilo vrijeme kada se Milano razvijao iz industrijskog centra i tekstilnog čvorišta u modnu prijestolnicu. ("Prije Giorgia, nikada nije postojala talijanska modna industrija. Postojala je industrija tkanina", rekla mi je manekenka Lauren Hutton 2001.) I drugi dizajneri tada su pokretali svoje brendove, osobito Gianni Versace i Gianfranco Ferré. Trojica su predstavljala tri stupa stila: Versace je bio maksimalist; Ferré, školovani arhitekt, stvarao je strogo konstruiranu odjeću; a Armani je bio luksuzni dekonstrukcionist, koji je stvarao odijela i košulje od mekih materijala i u prigušenim tonovima.

 

Neovisan i vrijedan do samog kraja. Foto: Bloomberg

 

Godine 1985. Galeotti je preminuo od komplikacija izazvanih AIDS-om. Umjesto da zaposli novog izvršnog direktora, gospodin Armani okušao se u administrativnom vođenju i otkrio da je u tome dobar. Njegova odijela postala su izbor holivudskih izvršnih producenata, a kada je početkom devedesetih odlučio posvetiti se odijevanju slavnih, kao prvi modni dizajner koji je to učinio, njegova večernja garderoba toliko je dominirala na dodjeli Oscara da je događaj dobio nadimak Armani Awards.

Kroz sve uspjehe i pažnju, gospodin Armani ostao je tih i povučen. Moglo bi se reći i sramežljiv. Kada bi priređivao večere u svom modernom stanu u centru Milana, uređenom namještajem Armani/Casa i smještenom odmah pored sjedišta tvrtke, obično bi stajao tiho u sredini prostorije i promatrao svoje slavne goste (Brad Pitt, George Clooney i Cate Blanchett bili su redovni gosti) dok piju ledeno hladan prosecco i jedu klasična talijanska jela s buffeta.

"Nije baš moj stil ovo društveno okupljanje", rekao mi je tijekom jednog takvog druženja. "Volim okupljati ljude i gledati ih kako se lijepo provode."

Tijekom godina, svi veliki igrači luksuzne industrije pokušavali su uvjeriti gospodina Armanija da proda tvrtku, a naročito kada je ušao u šezdesete, jer su pretpostavljali da će uskoro u mirovinu. Kako su samo pogriješili! Saslušao bi njihove ponude, koje su, rekao mi je, vrijedile milijarde, i priznao da je nekoliko puta bio ozbiljno u iskušenju. Ali uvijek bi odgovorio: ne, hvala.

Roberta Armani, Andrea Camerana i Silvana Armani. Nasljednici koji će odlučiti što dalje s tvrtkom. Foto: Bloomberg

 

Za gospodina Armanija, rad je bio život, što je dokazao i posljednjih tjedana pred smrt. „Neumoran do samog kraja, radio je do svojih posljednjih dana“, navela je tvrtka u priopćenju o njegovoj smrti. Od 2017. tvrtka je u vlasništvu dobrotvorne zaklade, dijelom da bi se spriječili neprijateljski pokušaji preuzimanja.

Gospodin Armani također je odbio tvrtku iznijeti na burzu; nije želio ovisiti o dioničarima niti biti ranjiv na tržišne oscilacije. Nije kupovao druge tvrtke kako bi stvorio vlastiti korporativni konglomerat, kao što su to učinili Prada i Hermès. U eri Big Luxury - trodesetljetne transformacije industrije od obiteljskih kuća do globalnih megakonglomerata – Armani je ostao potpuno i snažno neovisan. Dokazao je da možeš sačuvati autonomiju i integritet u modi i ipak biti nevjerojatno uspješan i kulturno utjecajan.

Armani je plasirao kozmetiku i parfeme u suradnji s L’Oréalom. Foto: Bloomberg

 

Koliko god to bilo impresivno, ono što sam najviše voljela kod gospodina Armanija bila je njegova gracioznost i otmjenost, čak i u najopuštenijim situacijama. Svakog ljeta slavio bi rođendan, 11. srpnja, u Club 55, legendarnom plažnom klubu u Saint-Tropezu. On i njegova pratnja, desetak prijatelja, obitelji i dugogodišnjih suradnika, stizali bi čamcem s jahte i prelazili pijesak točno u podne na ručak. Svi su bili odjeveni u elegantnu Armani ljetnu odjeću – gospodin Armani sam, preplanulog tena i u formi, u tamnoplavoj pamučnoj majici, ispeglanim bermudama u istoj nijansi, bež platnenim tenisicama i pilotskim naočalama, s bijelom kosom pažljivo počešljanom unazad. Ukratko: besprijekorno. Onako kako i priliči jednom velikom gospodinu.