S obzirom na najnovija povećanja cijena luksuzne robe, tržište luksuza sve više nalikuje burzi. Louis Vuitton povećao je cijenu svoje poznate torbe Neverfull GM u SAD-u za 4,8 posto nakon uvođenja 10-postotnih carina na robu iz Europske unije. Popularna torba od platna sa slavnim monogramom sada stoji 2,2 tisuće dolara na službenoj američkoj stranici. Samo tjedan dana ranije, cijena joj je bila 100 dolara niža.
Kako trenutačno stvari stoje, na takve promjene ćemo se morati naviknuti, jer LVMH najavljuje šira poskupljenja svojih torbi kako bi nadoknadio dodatne troškove, slijedeći poteze konkurenata poput Hermèsa.
LVMH, koji notorno ne objavljuje rezultate poslovanja po pojedinim brendovima, i dalje računa na Louis Vuitton kao svoj glavni adut jer taj brend čini oko četvrtine ukupnih prihoda i više od polovice profita cijele grupacije. Konkretno, Louis Vuitton je prošle godine ostvario prihod od 21,6 milijardi eura, što ga čini najvećim luksuznim modnim brendom na svijetu.
Da luksuzni sektor nije u najboljoj formi pokazuju i rezultati Keringa, koji je u posljednjem kvartalu prijavio pad prodaje Guccija od 25 posto, što je više od očekivanog. Kering, koji više od 60 posto svojeg profita duguje upravo Gucciju, sada se suočava s ozbiljnim izazovima, a oporavak brenda ostaje neizvjestan.
Osim unutarnjih problema Keringa, dodatni teret predstavljaju carine i opće usporavanje luksuzne industrije | Benjamin Girette/Bloomberg
Novinarka Bloomberga Angelina Rascouet za Bloomberg Adria Connect izjavila je kako bi se oporavak Guccija mogao očekivati tek 2026. godine, dok svi s nestrpljenjem očekuju nastup dizajnera Demne Gvasalije, koji će u rujnu prvi put predstaviti svoj utjecaj na brend. Prijašnji kreativni direktor Sabato De Sarno zadržao se na poziciji manje od dvije godine i, unatoč značajnom zaokretu prema ozbiljnijoj estetici, nije uspio privući imućniju klijentelu.
Rascouet predviđa da će drugi dio godine biti još izazovniji za luksuznu industriju, uz nova poskupljenja kao pokušaj ublažavanja posljedica Trumpovih carina na europsku robu. Međutim, smatra kako to najnovije povećanje cijena nije iznimno, jer luksuzni brendovi ionako redovito podižu cijene. Kao primjer navodi Chanel, koji je prošle godine povisio cijenu svoje najpoznatije torbe na 10,3 tisuće eura, što je porast od 6,2 posto u odnosu na prethodnu godinu. Podsjetimo, ista je torba prije deset godina stajala tri puta manje.
Turbulencije na tržištu luksuza odražavaju se i na financijsko stanje samih vlasnika i osnivača luksuznih divova. François Pinault, 80-godišnji osnivač Keringa, svjedočio je padu obiteljskog bogatstva za više od dvije trećine u odnosu na pandemijski boom, dok njegov sin pokušava vratiti tržišni položaj Guccija. Prema Bloombergovu indeksu milijardera, Pinaultovo neto bogatstvo palo je za 69 posto, s 18,6 milijardi dolara od kolovoza 2021. godine, što je najveći pad u dolarima u tom razdoblju na listi, uključujući i Bernarda Arnaulta iz konkurentskog LVMH-a.
"Rezultati dionica Keringa daleko su od briljantnih", priznao je François-Henri Pinault, predsjednik i izvršni direktor tvrtke, na godišnjoj skupštini dioničara u Parizu. "To je značajan pad koji donosi razočaranje i financijske posljedice."
Torba Chanel redovito poskupljuje | Bloomberg
Vlasnici Guccija su prilikom uvođenja novih mjera izjavili da neće prebacivati proizvodnju u SAD kako bi ublažili učinke carina, jer žele "zadržati prestiž oznake 'Made in EU' za svoj portfelj". Oni koji su pokušali, poput Trumpovog prijatelja Arnaulta, suočili su se s problemima – mediji posljednjih dana prenose izjave bivših radnika da najveći izazov u tvornici u Teksasu predstavlja nedostatak kvalificiranih radnika za obradu kože. "Trebale su im godine da nauče pravilno izrađivati jednostavne džepove za model Neverfull", kazao je izvor. U toj se tvornici, uz taj model, izrađuju i komponente ili cijeli modeli torbi Felice i Metis.
Louis Vuitton u svojim promotivnim materijalima posebno naglašava preciznost izrade i umijeće svojih obrtnika poznatih kao petites mains, koji koriste procese ustanovljene još sredinom 19. stoljeća. Dijelove platna i kože režu ručno ili laserom, a potom ih sklapaju industrijskim šivaćim strojevima. Ne zna se koliko su plaćeni obrtnici u Europi, no prema Reutersu, radnici u tvornici u Teksasu zarađuju 13 dolara na sat.