Što se krije iza kostimografije visokobudžetnih filmova?

Žena u haljini iz viktorijanskog doba od bijelog muslina s pojasom i šeširom ukrašenim delikatnom vrpcom i cvijećem, zagledana u zelena engleska polja, klasična je slika lika iz romana Jane Austen koju očekujemo kad je riječ o ekranizaciji njenih djela. No što kad bismo vam rekli da se iza te slike krije tim od 200 profesionalaca i nekoliko milijuna dolara uloženih samo u kostime?

Kostimografi su ključni u kreiranju narativa, stvaranju atmosfere, dočaravanju epohe i socijalnog statusa likova. Ako izgrade ime i status, ti kreativci mogu često zarađivati i milijunske iznose te biti zvijezde poput samih glumaca i redatelja. Recimo, Edith Head bila je američka kostimografkinja koja je osvojila rekordnih osam Oscara za najbolji dizajn kostima između 1949. i 1973. godine, što je čini najnagrađivanijom ženom u povijesti Akademije.

No kako stići do toga, kako u međuvremenu živjeti od te profesije i kako sve to izgleda posljednjih desetljeća, otkrivamo u razgovoru s kostimografkinjom Jovanom Gospavić, porijeklom iz Srbije, koja je svoju karijeru gradila od Praga do Ujedinjenog Kraljevstva. Nedavno je njen tim nominiran za nagradu Emmy u kategoriji najbolji kostim iz epohe za serije Queen Charlotte i Mary and George.

"Jako je nepredvidivo, nevezano uz to u kojoj zemlji radite, jer smo svi sada povezani. Recimo, posljednjih 15 godina bile su zlatne godine, a posebno nakon pandemije, ali od štrajkova u SAD-u prošle godine sve se promijenilo i sve je manje poslova, a indikacije su da će se taj trend i nastaviti", objašnjava Gospavić.

Smatra da je pozicija dizajnera kostima posebno pogođena: "U drugim branšama odnos između potražnje i ponude je drugačije postavljen, ali u našem poslu sve ovisi o velikim studijima, odnosno velikim tehnološkim kompanijama koje su zapravo vlasnici studija i koje investiraju u produkcijske kuće, pa tek onda producentske kuće angažiraju kostimografe i ostale filmske profesionalce. Tako da svi zapravo ovisimo o tim studijima, odnosno investitorima koji su obično velike tehnološke kompanije."

Jovana Gospavić | Jovana Gospavić

Ne postoji velika transparentnost u pogledu toga koliko zarađuju drugi filmski radnici, ali što se kostimografa tiče, poznato je da ti profesionalci zarađuju manje u odnosu na primjer kamermane i scenografe, kaže naša sugovornica i dodaje da se udruženja poput BECTU u Velikoj Britaniji i Costume Guild u SAD-u bave poboljšanjem uvjeta za struku. No unatoč manjim zaradama u odnosu na ostale, Gospavić kaže da honorarni angažman na filmu i serijama i dalje donosi bolju zaradu nego stalno zaposlenje kao dizajner: "Čak bi i asistenti mogli imati veću plaću od početnih koje bi netko sa završenim umjetničkim fakultetom mogao imati. Dakle, za početnike je to svakako financijski atraktivnija mogućnost, ali je i zahtjevnija. Mi često radimo i 14 do 16 sati dnevno. Teško je izdržati cijelu godinu u tom tempu, pa i dalje stalno zaposlenje u tvrtkama za mnoge na početku puta djeluje kao optimalnija opcija. Obično, rad na većem projektu traje barem devet mjeseci i za to razdoblje moguće je zaraditi godišnju plaću."

Također, Gospavić ističe i da postoji neravnopravnost u pogledu toga koliko zarađuju žene, a koliko muškarci, koja proizlazi iz činjenice što su povijesno gledano bolje plaćeni poslovi oni u kojima ima više filmskih profesionalaca muškog spola, kao što su kamera i scenografija.

"To je naravno ako ne računamo redatelje, glumce i producente. Bilo bi lijepo kada bi na fakultetima učili i taj dio menadžmenta. Osnovne studije u Pragu su bile više usmjerene na kazalište i imali smo neke uvide u to kako profesija izgleda iz financijske i administrativne razine, ali nedovoljno. Osjećam da to nije pravedno jer bismo imali bolju startnu poziciju prilikom ulaska u industriju kada bismo znali kako to sve funkcionira. Dosad nisam čula da postoji edukacija za osnove menadžmenta za tu profesiju."

"Biti srpski državljanin i ostati u Engleskoj nakon studija gotovo je nemoguće"

Zanimljivo je da je Gospavić mogućnost da svoje znanje plasira na tržištu Ujedinjenog Kraljevstva i prvo stalno zaposlenje kao dizajnera ostvarila tamo gdje je najmanje očekivala – u britanskom Mačevalačkom udruženju. Naime, tijekom postdiplomskih studija u Londonu, a nakon sveučilišne diplome koju je stekla u Pragu, Gospavić se aktivno bavila mačevanjem i tako došla u kontakt s tom organizacijom koja je upravo u to vrijeme osiguravala subvenciju za proširenje svojih djelatnosti i animiranje nekih drugih socijalnih zajednica, a posebno onih usmjerenih na različite kulture, odnosno manjine.

I tako su se 2016. godine zvijezde poklopile. "Biti srpski državljanin i ostati u Engleskoj nakon studija je veliki izazov, da ne kažem nemoguć pothvat. Praktično, nakon završetka imate samo tri mjeseca da kao početnik nađete posao, i to posao s kojim ćete omogućiti stalni boravak, odnosno vizu. Moj put k umjetnosti kojom se bavim i mogućnost boravka i rada ovdje je eto, sasvim neočekivano, došao preko sporta kojim sam se bavila hobistički."

Kostimi za Mačevalačko udruženje Velike Britanije | Jovana Gospavić

Nakon uspješnog redizajniranja vizualnog identiteta i uniformi Mačevalačkog udruženja i nekoliko honorarnih poslova kreiranja kostima za reklame, došlo je i do prvog angažmana za film. "Prošla sam kroz popis dizajnera kostima koji su etablirani i koje sam željela upoznati i našla kontakte njihovih agenata. Poslala sam im mailove i neki su odgovorili, a jedna me pozvala na sastanak i tako sam dobila prvi filmski posao, Alexandra Byrne, koja je inače dobila Oscara za Elizabeth: The Golden Age, i s njom sam radila Emmu koja je također bila nominirana za Oscara, 2021."

Kaže da je otad sve ovisilo o komunikaciji u tim krugovima i osobnoj preporuci. "Tako sam se upoznala s Annie Symons s kojom sam najviše radila u posljednjih pet godina i trenutno radimo na novom filmu, koji je suvremeni akcijski triler. Važno je da se nastavi komunikacija sa supervizorima, dizajnerima, agentima i u razdobljima kada nema posla. Nikada ne znate kada će nekome zatrebati veliki tim ljudi."

"Julianne Moore velika je profesionalka čak i u uskom korzetu"

Ranije, kaže Gospavić, uvijek je bilo više vremena za pripremu, koja je za nju i najljepša faza projekta, kada se na temelju scenarija, u razgovoru s redateljem i producentom odnosno glavnim dizajnerom "ulazi u karaktere" i definira kreativna strategija za kostime. Sada, kaže, svi žele uštedjeti i manje je plaćenog vremena u kojem se projekt priprema. "Na poziciji asistenta glavnog dizajnera na kojoj radim, zahtijeva se multitasking i timski rad. Naravno, sve ovisi o priči. Ako je suvremeni kostim, trebat će vam bolji kontakti s aktualnim brendovima i modnim kućama, ako je u pitanju povijesna drama, za koju imate budžet da izrađujete kostime, tražite da suradnici budu profesionalci obrazovani za tkanine, izbor materijala i naravno šivanje, čak i kada su iz nekih drugih država, zatim imaju li sposobnost nabavljati iz drugih zemalja i tvornica."

Jovana Gospavić u kostimu koji je dizajnirala | Jovana Gospavić

Naša sugovornica objašnjava da se kostim kreira i da se uživi u karakter dok se još ne zna tko će nositi kostime. "Tek kasnije praktično vidite glumca koji će nositi kostim. To znači da nerijetko moramo prilagoditi početne ideje, recimo, zbog fizičke konstitucije glumca. Što prije dobijemo casting za glumce to je bolje jer daje više mogućnosti da se naviknemo jedni na druge i da se stvari korigiraju, da se izgradi veza između kostimografa i glumaca."

Što se tiče konkretnih situacija s poznatim glumcima, izdvaja nedavno iskustvo rada s Julianne Moore na seriji Mary & George. "Moore, recimo, nije navikla na povijesni kostim, žena nije igrala u filmovima o prošlosti i prilikom rada bili smo u strahu kako će prihvatiti kostim, a posebno hoće li je ometati u kretanjima i slično. Korzet je, recimo, uvijek veliki izazov. Svaki drugi dan smo glavni kostimograf ili ja morali ići na set i raditi fitting, jer smo već morali pripremati kostime za narednu scenu. U seriji se malo mijenja epoha, zatim i stalež lika kojeg tumači, pa je uvijek postojala mogućnost da nešto krene loše, međutim, ona je bila izuzetna profesionalka."

Ipak, kaže, bilo je trenutaka kada glumci krišom sklone dio kostima ako glavni kostimograf ili asistent nisu prisutni.

Julianne Moore prvi je put glumila u povijesnoj drami u seriji Mary & George | Depositphotos

Kada je riječ o suvremenom formatu, iskustva se razlikuju ovisno o tome je li riječ o romantičnoj komediji ili akcijskom filmu, pa i o tome s kojim brendovima se surađuje. Kaže da je za trenutni projekt za čije će snimanje morati otići u Bristol predviđeno da glavni glumci nose Appleove satove, ali da veliki brendovi često ne žele da se njihovi proizvodi poistovjećuju s negativnim likovima. "Tada moramo napraviti ili pronaći proizvode koji su nebrendirani", objašnjava Gospavić i kaže da je bilo i situacija kada neki brendovi žele napraviti nešto specijalno samo za određenu seriju ili film: "Uglavnom je to kada je neki od glumaca ambasador brenda, pa onda tu okolnost brend koristi da nešto specijalno dizajnira ako je to, naravno, primjereno scenariju."

Objašnjava da, ovisno o produkcijskoj kući ili studiju, imaju osobe koje se bave samo time da od brenda osiguraju dozvolu ako će brend biti vidljiv, a onda brend odlučuje hoće li stvari dati za snimanje ili prodati po nekoj sniženoj cijeni. "Manji brendovi često daju vrlo pristupačne cijene. Što se tiče product placementa, većina takvih situacija događa se kada je riječ o suvremenim filmovima i sudjelovanje velikih brendova nakita ili kultnih satova, a izvan toga producentske kuće takve suradnje izbjegavaju", objašnjava Gospavić.

Kaže da dizajneri kostima imaju kontakte s poznatim i manje poznatim brendovima, jer neke glumice ne prihvaćaju imitacije i zahtijevaju nositi isključivo zlatni nakit, posebno kada su u pitanju naušnice. "Imali smo situaciju kada je veliki brend nakita sudjelovao u projektu i ti komadi su stajali u sefu. Tek pred kraj završetka snimanja, kada smo trebali sve vratiti, vidjela sam cijene nakita i tek me tada uhvatio strah što bi se dogodilo da je nešto nestalo", iskrena je Gospavić.

Gdje odjeća završava nakon snimanja?

Gospavić kaže da njezina struka postaje sve svjesnija kada je u pitanju održivost i da se sve više reciklira te da sve manje stvari završava na deponiji. "Pošto radimo suvremeni kostim za trenutni projekt, našla sam kontakte u Bristolu koji će rasprodati stvari koje su koristili za svoje filmove." Kada je riječ o povijesnom kostimu, situacija je kompleksnija.

Gospavić je radila i kostime za film My Policeman | Jovana Gospavić

Svi kostimi su zapravo vlasništvo producentskih kuća koje su iza projekta i one odlučuju o njihovoj sudbini, objašnjava naša sugovornica. One ponekad odluče da dio kostima prodaju, dio zadrže, a dio unište kako bi zaštitile kreaciju i intelektualno vlasništvo i spriječile da ih se neka druga produkcija domogne. "Recimo, kostime iz Queen Charlotte smo čuvali za press. Ostatak nerijetko ode uz nadoknadu nekoj drugoj produkciji. Recimo, posebno kada je riječ o kostimima za statiste, oni se preprodaju kostimskim fundusima, što smo i mi uradili s kostimima iz Mary & Georgea. Pošto je riječ o jakobijanskoj eri, nema mnogo filmskih ostvarenja iz tog razdoblja, tako da će sigurno naći ponovni život nakon nekog razdoblja. Čak i kada ne završe u scenama, kostimi iz fundusa korisni su jer ih koristimo za prve probe", objašnjava Gospavić.

Projekti s budžetima od nekoliko milijuna samo za kostim

Gospavić kaže da se uglavnom, kada je riječ o kostimima, budžeti kreću od jednog do više milijuna funti za projekte na kojima je bila angažirana. "Budžeti se dogovaraju na početku s producentima koji sami dolaze s nekim iznosom. Na primjer, povijesni kostimi koštaju više jer su u pitanju veliki timovi, veća produkcija i budžeti su minimalno nekoliko milijuna funti. To je i za izradu kostima i za honorare, odnosno plaće tima. Za druge formate ispod milijun funti je jako teško postići ozbiljne produkcije."

Kada je riječ o broju ljudi angažiranih na jednom filmu ili seriji, Gospavić kaže da je to od 150 do 200 profesionalaca angažiranih samo za kostim. "Evo, na primjer, za posljednji projekt Mary & George imali smo 120 stalno angažiranih u timu za kostim. Povrh toga imate one koji su angažirani na dnevnoj razini, jer ako treba više pomoći na setu, ako su veliki balovi u pitanju, treba više ljudi koji će to iskontrolirati. Na Queen Charlotte, na primjer, na kraju je bilo 200 ljudi."

Američka glumica Arsema Thomas na svjetskoj premijeri Netflixove serije Queen Charlotte. U seriji glumi lady Agathu Danbury | Depositphotos

Zanimalo nas je kako izgleda organizacijska struktura tako brojnog tima koji treba biti koordiniran s radom ostalih timova. "U pitanju je vojska kojom rukovodi glavni dizajner, odnosno kostimograf. Ispod njega je asistent dizajnera i na istom rangu je supervizor, koji se bavi upravljanjem timom i strategijom. Najbolji supervizori su oni koji su dobri menadžeri. Ispod toga idu krojači koji vode svoje timove, zatim glavni dizajneri za pojedine segmente, na primjer, oglavlja, cipele, nakit i tako dalje. Također, veliki dio tima čine supervizori samo za statiste koji, posebno za povijesne drame, mogu biti vrlo brojni jer su i kostimi kompleksniji", zaključuje Gospavić.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar