Selfie turizam: zašto bi vas fotografiranje na putovanju moglo skupo stajati?

Flamingosi nisu autohtoni na Arubi, ali to ne sprječava brojne turiste da svake godine hrle na otok kako bi pozirali s njima. Privatna Flamingo plaža umjetno je naseljena ovim ružičastim pticama, a jedini načini da joj pristupite su da odsjednete u Marriottovu resortu Renaissance Wind Creek Resort ili da kupite jednu od svega nekoliko desetaka dnevnih ulaznica po cijeni od 125 dolara, koje se rasprodaju gotovo jednako brzo kao karte za koncerte svjetskih zvijezda.

Putopisna blogerica Shalin Vukich posjetila je Arubu u studenome 2020. godine upravo zbog te kultne fotografije s flamingosom – čak je spakirala i kupaći kostim u boji oceana kako bi se uklopio s čuvenim tirkiznim morem. Slično tome, marketinška menadžerica iz Suffolka u Velikoj Britaniji, Connie Cardy, spakirala je odgovarajuće ružičaste odjevne kombinacije za sebe i svoje kćeri prije njihova putovanja inspiriranog selfiejima s flamingosima u listopadu 2025.

Flamingosi su na Arubu stigli početkom 2000-ih kako bi se stvorila jedinstvena turistička atrakcija | Depositphotos

"Jedan me nekoliko puta kljucnuo", kaže Vukich. Sve je djelovalo "kao zoološki vrt, ili možda čak i gore", dodaje ona. Cardy je ovo mjesto opisala kao prenatrpano i kaotično. (Predstavnik resorta navodi da se vodi računa o tome da atmosfera bude sigurna i odgovorna kako za životinje tako i za ljude, uz nadzor lokalnih veterinara.)

Nije samo Aruba

No Aruba nije jedino mjesto gdje turisti traže savršenu fotografiju, pretvarajući najveličanstvenije svjetske lokacije u kulise za društvene mreže.

"To vidite posvuda", kaže Leigh Barnes, predsjednik za Ameriku u tvrtki Intrepid Travel. "Ljudi prolete kroz znamenitosti, označe ih na popisu i propuste stvarne priče koje stoje iza njih."

Takvo je ponašanje staro koliko i sam turizam, smatra Daniel Herszberg, doktorand socio-pravnih studija na Sveučilištu u Oxfordu, koji se bavi istraživanjem turizma.

Još od prvih dana kada su u 19. stoljeću pokrenuta putovanja iz užitka, u vrijeme kada je Velika turneja (Grand Tour) postala popularna, plakati brodarskih kompanija reklamirali su destinacije zajedno s njihovim najpoznatijim spomenicima. Isto se nastavilo i s prvim reklamama zrakoplovnih tvrtki pedesetih godina prošlog stoljeća: idite u London vidjeti Big Ben ili u Indiju vidjeti Taj Mahal.

"Tako se putovanja prodaju već godinama", kaže Herszberg. "Samo najvažnije atrakcije."

Ni vrućina ne odbija posjetitelje da čekaju na ulaz u Louvre | Brandon Presser/Bloomberg

Ovu pojavu dodatno ne potiču samo društvene mreže i ponuda turističke industrije, već i ograničeno vrijeme koje ljudi imaju za odmor. Katy Rockett, regionalna direktorica za Sjevernu Ameriku u turističkoj tvrtki Explore Worldwide, kaže da su putnici koji najčešće planiraju putovanja po principu "popisa za označavanje" (check-lista) upravo Amerikanci, kojima su plaćeni slobodni dani ograničen resurs.

Ima smisla, kaže ona, što pokušavaju ugurati što je više moguće sadržaja u svoje putovanje. Primjećuje da postaju sve popularniji itinerari zasnovani na brzim prilikama za fotografiranje, bilo da je riječ o Parizu ili Baliju, čak i dok svijest o prenatrpanosti i prekomjernom turizmu raste.

"Nema ničeg pogrešnog u tome što želite tu čarobnu fotografiju Eiffelova tornja", kaže Herszberg. Međutim, kada se čitavo putovanje pretvori u označavanje neke lokacije s popisa tako što se napravi jedna unaprijed pripremljena fotografija za društvene mreže, putovanje postaje "puno manje povezano s onim što mnoge ljude zapravo privlači putovanjima: znatiželjom i istraživanjem", kaže on.

Bolne točke

Na određenoj razini, ova vrsta turizma usmjerenog na fotografiranje može biti štetna za destinacije.

U turskoj regiji Kapadociji, velik broj ljudi koji lete balonima na vrući zrak, nezadovoljni fotografijama koje snime iz zraka, ulazi na privatna lokalna imanja i gazi osjetljive vulkanske stijene kako bi napravili fotografije krajolika sa takozvane "Stijene ljubavnika" ili u "Dolini ljubavnika".

"Dolina ljubavnika" u Kapadociji u Turskoj | Depositphotos

Intenzivan prolazak posjetitelja dovodi do pucanja i pomicanja obližnjih spomenika. (Regionalna turistička uprava Kapadocije odgovorila je u kolovozu 2025. godine uvođenjem strožih pravila za ovu lokaciju, uključujući ograničavanje vožnje ATV vozilima i jahanja konja u tom području.)

Mnoga mala poduzeća na grčkom otoku Santoriniju prijavljuju da su blokirana redovima posjetitelja koji čekaju kako bi napravili fotografije zalaska sunca s jedne jedine točke s bijelim kupolama.

Na Islandu, nakon što je Justin Bieber prikazao kanjon Fjaðrárgljúfur u jednom od svojih glazbenih spotova 2015. godine, broj turista koji su posjećivali tu lokaciju porastao je za približno 80 posto u sljedeće tri godine. Ekosustav je toliko oštećen zbog ljudi koji su dolazili u potrazi za savršenim selfiejem da je Island morao zatvoriti lokaciju 2019. godine, sve dok nisu izgrađene odgovarajuće staze i vidikovci. Otada je ponovno otvorena.

Bieber je bio "fatalan" za kanjon Fjaðrárgljúfur na Islandu| Depositphotos

"Velik broj ljudi koji se brzo kreće kroz neki prostor ubrzava eroziju krajolika i povijesnih lokaliteta. Količina otpada raste, a infrastruktura se opterećuje iznad granica održivosti", kaže Lisa Chen, izvršna direktorica tvrtke ToursByLocals, platforme koja provjerava i prodaje ture koje vode neovisni vodiči.

Vidjela sam razliku između turizma po principu označavanja s popisa i dubljeg iskustva putovanja.

Tijekom putovanja u Petru u Jordanu u travnju 2025. godine, moj vodič Muhammed Ayashrah rekao mi je da većina njegovih gostiju ne može zamisliti odlazak bez određene fotografije – one koja se snima s točke na rubu litice, odakle se Riznica (Al-Khazneh) vidi s oko 300 metara visine.

Zar nisam i ja željela isto?

Riznica (Al-Khazneh) najpoznatija je građevina u drevnom gradu Petri u Jordanu. Unatoč nazivu, nije poznato da je uistinu služila za čuvanje blaga. Naziv potječe iz legende prema kojoj je egipatski faraon navodno sakrio blago u kamenoj urni na vrhu pročelja. No arheolozi vjeruju da je građevina bila grobnica ili monumentalni hram koji su u 1. stoljeću nove ere izgradili Nabatejci, drevni arapski narod koji je od Petre učinio važno trgovačko središte. | Depositphotos

Imajući u vidu zadivljujuće fotografije koje su preplavile moje društvene mreže – od kojih mnoge prikazuju žene u dugim lepršavim haljinama kako sjede na beduinskim tepisima – rekla sam Ayashrahu da bih voljela fotografiju s ruba planine, ali bez presvlačenja u kostim.

Ponudio mi je prečac: Zašto ne bih preskočila dvosatno pješačenje i platila Beduinu deset dolara da mi omogući kraći put?

"Neki ljudi dolaze ovamo samo zbog fotografija", rekao je.

Tudor Morgan, vođa ekspedicija u tvrtki HX Expeditions, avanturističkoj kruzing liniji, vidio je ovu pojavu i u najudaljenijim dijelovima svijeta.

"Neki putnici Antarktik vide kao krajnju stavku koju treba označiti na popisu”, kaže on.

Prema njegovu iskustvu, neki putnici biraju tvrtku HX upravo zbog njezina fokusa na obrazovanje i znanost, dok su drugi skloni preskočiti predavanja znanstvenika, klimatologa ili stručnjaka za divlje životinje, koja su dio standardne ponude kruzera.

Umjesto toga, Morgan kaže, oni daju prednost savršenom selfieju ispred ledenog brijega ili kolonije pingvina.

Za ovakav prizor ni Antraktik nije daleko | Depositphotos

Pronalaženje rješenja

Vlade također razmišljaju o tome kako potaknuti putnike da se prema vrijednim lokalitetima odnose s više poštovanja.

Posljednjih godina pokušavaju ograničiti turizam zasnovan na označavanju s popisa, od slavnih havajskih plaža do Machu Picchua u Peruu.

Turistička industrija Egipta dostigla je povijesni maksimum u travnju 2025. godine, kada je vlada promijenila način na koji posjetitelji doživljavaju Velike piramide u Gizi.

Okruženje oko piramida postalo je kaotično, a kako bi odgovorila na pitanja održivosti i zabrinutost zbog nehumanog odnosa prema životinjama, vlada je povećala cijene ulaznica za međunarodne posjetitelje za čak 50 posto, izgradila veći centar za posjetitelje, zabranila privatna vozila i zamijenila ih električnim autobusima te ograničila većinu uličnih prodavača.

I muzeji su krenuli sličnim putem.

Ove institucije se već godinama suočavaju s dvostrukim učinkom društvenih mreža, pa su postale mjesta za razvoj novih rješenja.

Kada je Cecilie Hollberg 2020. godine preuzela mjesto direktorice Gallerije dell’Accademia u Firenci u Italiji, željela je produbiti način na koji posjetitelji doživljavaju jedno od najpoznatijih umjetničkih djela – Michelangelova Davida.

Za one koji nisu željeli čekati u redu ispred Galerije Akademije u Firenci, alternativa su bile replike Davida postavljene na otvorenom, među kojima je najpoznatija ona na Piazza della Signoria. | Depositphotos

 

(Više od tri milijuna ljudi danas godišnje posjećuje muzej, većina njih u potrazi za njegovom čuvenom isklesanom golom figurom; Hollberg je pisala o tome kako su trgovine koje nude erotske suvenire s likom Davida preplavile povijesni centar Firence, na veliko nezadovoljstvo 366.000 stanovnika grada.)

Kako bi potaknula posjetitelje muzeja da nakon selfieja ostanu dulje i uistinu posvete pozornost umjetničkom djelu, ona je produljila radno vrijeme, ograničila veličinu grupa, pozvala stanovnike Firence na besplatne događaje za zajednicu i unaprijedila sustav rasvjete kako bi se bolje istaknuli manji detalji na skulpturi.

Do trenutka kada je broj posjetitelja dosegnuo rekordnih dva milijuna u 2023. godini, kaže ona, gužve su zapravo djelovale manje, a više je ljudi moglo uistinu promatrati i uživati u umjetnosti.

Za Bevin Savage Yamazaki, koja radi na projektima kulture i muzeja u dizajnerskoj tvrtki Gensler, promjene u ovom muzeju bile su očite tijekom njezina posljednjeg obiteljskog putovanja 2025. godine.

(Ni ona ni tvrtka Gensler nisu sudjelovale u unapređenju galerije.)

"Kontrolirani ulazak po vremenskim terminima, jasnije rute kretanja i promišljeniji način predstavljanja sadržaja stvorili su primjetno mirniji ritam u galerijama", kaže ona.

"Umjesto da nas 'nosi' masa ljudi, mogli smo zajedno usporiti, uistinu upiti prostor, svjetlost i proporcije, prije nego što bismo stigli do same skulpture."

Razlika u odnosu na prethodne posjete bila je golema.

"Emocionalni utjecaj se vraća", kaže ona. "Imate manje osjećaj da samo konzumirate, a više da ste u razgovoru s remek-djelom."

Ista je logika iza odluke da Mona Lisa do 2031. godine dobije vlastitu prostoriju u Louvreu. Francuski predsjednik Emmanuel Macron izjavio je u siječnju 2025. godine da će ova promjena pomoći u upravljanju sve većim brojem posjetitelja i rješavanju problema gužvi, koji se posebno osjeća ispred Da Vincijeva remek-djela. Posjetitelji često navode da čekaju satima kako bi pred slikom proveli jedva minutu, zbog guranja i velike skupine ljudi.

Ali postoji i kvaka: kada nova prostorija bude otvorena, morat ćete dodatno platiti za privilegiju da gledate u oči Mona Lisi i pokušate proniknuti u njezine tajne. Ili, kako bi se moglo ispostaviti – za privilegiju da napravite selfie s njom.