Reza Pahlavi i iranska monarhija u egzilu: lav promjene ili nostalgija?

Početkom siječnja, okružen mnoštvom prosvjednika, muškarac u iranskom zapadnom gradu Horamabadu prekršio je višedesetljetni politički tabu i prkosno razvio zabranjenu monarhističku zastavu Lava i Sunca na javnom trgu.

Video je kružio društvenim mrežama dan nakon što je Reza Pahlavi, prognani prijestolonasljednik Irana i sin pokojnog šaha, pozvao Irance da se pridruže prosvjedima, potaknuvši tisuće ljudi da izađu na ulice.

Zastava Lava i Sunca je bila državna zastava Irana od 1907. godine do Islamske revolucije 1979. godine, kada je zabranjena. Od tada nema službeni status, ali se i dalje koristi kao povijesni i politički simbol, posebno među iranskom dijasporom i oporbenim pokretima | Depositphotos

Dok se čini da su iranski lideri, bar za sada, brutalno ugušili još jedan ustanak, Pahlavi se pojavio iz svog doma u predgrađu Washingtona kao neočekivani simbol, konačno ostanapredak u svojoj 40-godišnjoj kampanji da svrgne klerikalni režim.

Desetljećima je Pahlavi bio jednako predmet podsmijeha koliko i poštovanja. To što je postao fokus najvećeg do sada popularnog odbacivanja Islamske Republike pokazuje koliko su Iranci frustrirani.

"Postoje i oni koji ga ne podržavaju, ali uglavnom smo došli do jednog razumijevanja u Iranu: sada nije vrijeme da raspravljamo o ovom pitanju", rekao je putem poruke jedan službenik koji živi u sjevernom gradu Karadž koji je sudjelovao u prosvjedima te koji je zatražio da ostane anoniman zbog straha od posljedica. "On je za sada najbolja opcija za vodstvo, a nakon Islamske Republike izaći ćemo na izbore i vidjeti što će se dogoditi."

Reza Pahlavi  postao je simbol nezadovoljstva iranskog naroda | Kent Nishimura/Bloomberg

 

Ali Pahlavi i njegovi pristaše već su pretrpjeli udarac nakon što je američki predsjednik Donald Trump izrazio sumnju da bivši princ nema dovoljno podrške u Iranu. "Izgleda vrlo lijepo, ali ne znam kako bi se snašao u svojoj zemlji", rekao je Trump za Reuters 15. siječnja te dodao: "Ne znam bi li njegova zemlja prihvatila njegovo vodstvo, a svakako, ako bi prihvatila, meni bi to bilo u redu."

Odsustvo podrške možda odražava činjenicu da je Pahlavi polarizirajuća figura među Irancima, često kritiziran zbog nedostatka iskustva, pro-izraelskog stava, skoro pola stoljeća odsustva iz zemlje i činjenice da su njegovi najglasniji pristaše poznati po napadima na druge protivnike režima, uključujući Nobelovku za mir Narges Mohammadi, koja je pritvorena od strane iranskih vlasti zbog svoje kampanje za prava žena i otvorene kritike religijskog političkog sustava.

Smatra se da je najraniji iranski monarh Dejok iz medijske dinastije ili Kir Veliki iz ahemenidske dinastije koji je u 6. stoljeću pr. Kr. osnovao Ahemenidsko carstvo, najveće antičko iransko carstvo. Iran je dosegnuo vrhunac moći i prestiža pod Ahemenidskim carstvom, koje se prostiralo od Egipta i dijelova jugoistočne Europe sve do doline Inda | Depositphotos

Njegova istaknutost je "posljedica nostalgije za Pahlavijem, potpune nesposobnosti Islamske Republike u 47 godina i dubokog očaja naroda", rekao je Ali Ansari, profesor moderne povijesti na Sveučilištu St Andrews.

"Pahlavi je vrlo prepoznatljiv lider i simbol,  jedan od rijetkih", rekla je Barbara Leaf, bivša američka pomoćnica tajnika za Bliski istok. "To više govori o milijunima Iranaca koji su siti režima i teškog, oskudnog života koji im je nametnut nego o kvalitetama Reze Pahlavija kao potencijalnog vođe."

Pahlavi, koji nije odgovorio na zahtjev za intervju, nastojao je jasno staviti do znanja da nije kralj u čekanju, već da želi voditi tranzicijsku vladu dok se ne održe izbori. Rekao je da želi demokratski sustav koji jednako vrednuje sve iranske etničke i vjerske skupine, ali nije dao nikakve detalje o vrsti vlade ili ustavu koji ima na umu.

"Ono što pokušavam osigurati je konačni element koji će Irancima pokazati da su u potpunoj kontroli nad vlastitom sudbinom, to jest da  im vratimo moć", rekao je Pahlavi na konferenciji za medije u Washingtonu u siječnju. "Siguran sam da imam podršku svojih sunarodnika."

Put Reze Pahlavija

Pahlavi je rođen u Teheranu 1960. godine i odgajan je kao nasljednik takozvanog Paunovog prijestolja tadašnjeg Carskog Irana. Njegov otac, Mohamed Reza Pahlavi, bio je i moderni i istovremeno autoritarni vladar: recimo, ženama je bilo omogućeno da studiraju i rade, i imale su slobodu birati način odijevanja. No politika je bila strogo kontrolirana jer su pokreti za demokraciju, komunisti i klerici bili meta tajne policije SAVAK, i često su zatvarani ili mučeni.

Osnivač Republike Turske, Mustafa Kemal Atatürk, i iranski vladar Šah Reza Pahlavi (djed Reze Pahlavija) koji je posjetio Tursku tijekom 1930-ih, predstavljaju ključne figure u modernizaciji svojih zemalja - prijelaz iz tradicionalnih monarhija i carstava u centralizirane, moderne države s| Depositphotos

Kako je opozicija njegovom ocu prerasla u ono što će postati Revolucija 1979. godine, Pahlavi je 1978. poslan da živi u SAD. Nikada se nije vratio u Iran, gdje su stotine službenika carske države i lojalista Šahu pogubljeni ili prognani.

Iznenada, duboko konzervativni klerici koji su bili progonjeni od strane Šaha preuzeli su vlast i započeli islamizaciju političkog i javnog života. Žene su postale podložne šerijatskom zakonu i prisiljene pokrivati kosu i tijelo. Alkohol je zabranjen, poduzeća i imovina zaplijenjeni, a vjerske manjine marginalizirane ili zabranjene dok je šijitski islam postao gravitacijski centar države.

Prosvjedi 2022. godine ispred iranskog veleposlanstva u Bukureštu u znak podrške prosvjednicima u Iranu povodom smrti 22-godišnje Mahse Amini, koja je preminula pod nerazjašnjenim okolnostima u pritvoru u Teheranu nakon što ju je uhitila iranska policija jer nije nosila hidžab | Depositphotos

Do kraja 1980-ih, dok se Iran oporavljao od rata s Irakom koji je pomogao jačanju Islamske Republike, obitelj Pahlavi se uglavnom povukla u sjenu. Nasljednik je u SAD-u studirao političke znanosti i zalagao se protiv teokratskog sustava, gradeći skromnu podršku, posebno među iranskom emigracijom.

No tijekom idućeg desetljeća, pojavom ilegalnih satelitskih antena na krovovima milijuna iranskih domova, Pahlavijevo nasljeđe dobilo je novi život.

Privatni TV kanali na perzijskom jeziku sa sjedištem u inozemstvu, poput Manoto TV i Iran International, postali su eksplicitno monarhistički, antirežimski i proizraelski, što je postalo jedno od najefikasnijih propagandnih oružja protiv Islamske Republike i veliki doprinos Pahlaviju.

 

 

Dokumentarci o iranskoj predrevolucionarnoj prošlosti, stariji TV programi s pop pjevačima i snimke mladih u diskotekama živopisno su oživljavali dnevne sobe u vrijeme kada su Iranci rođeni poslije revolucije odrastali, dok je internet istovremeno dodatno umanjivao sposobnost režima da kontrolira pristup medijima.

Vladajuća obitelj "pružila je mnoge stvari koje mnogi Iranci danas traže, kratko rečeno, osim političke slobode", rekao je Arman Mahmoudian, istraživač na Institutu globalne i nacionalne sigurnosti Sveučilišta u Južnoj Floridi.

"Režim je ugasio svakog pojedinca ili opozicijski glas u zemlji", dodao je. "Netko mora popuniti tu prazninu."

Ranih 1960-ih, novčanica od 10 riala iz 1961. godine s prikazom Mohameda Reze Šaha Pahlavija u vojnoj uniformi. Dio kolekcije svjetskog novca i numizmatike | Depositphotos

No prepoznatljivost imena može Pahlaviju pomoći samo do određene mjere. Nakon što je SAD svrgnuo predsjednika Venezuele Nicolasa Madura, Trump je zaobišao liderku opozicije Mariu Corinu Machado, koja mu je dala i Nobelovu nagradu za mir, a njegova administracija radi s vladajućim režimom.

Čak i ako bi Pahlavi na kraju dobio Trumpovu podršku, morao bi nadići godine kritika Iranaca i u zemlji i u dijaspori. Unatoč širokom medijskom praćenju na Zapadu, nemoguće je mjeriti njegovu podršku unutar Irana, gdje ne postoji istraživanje javnog mnijenja o nerežimskim strankama ili pojedincima.

Koncept monarhije, posebno one tako snažno vezane za SAD i Izrael, i dalje je neprihvatljiv mnogim Iranacima koji se s ponosom sjećaju kako se bivši premijer Mohamed Mosadek suprotstavio Zapadu u pokušaju monopolizacije iranske naftne industrije i osporio moć monarhije, prije nego što je uklonjen u puču 1953. godine podržanom od strane SAD-a i Velike Britanije, koji je vratio Pahlavijevog oca na vlast.

Postavlja se i pitanje što, osim titule, kvalificira Pahlavija da vodi Iran. Nema iskustvo u upravljanju ili vođenju bilo kakve organizacije koje bi se moglo usporediti s vođenjem raznovrsne zemlje od 90 milijuna ljudi.

"Postoje oni koji ga odbacuju kao površnog i polarizirajućeg i kažu da nije ništa upravljao", rekao je Abbas Milani sa Sveučilišta Stanford. "No, po meni on je proveo 40 godina pokušavajući stvoriti koaliciju; nije uvijek uspio, ali sada je trenutak kada je malo vjerojatnije da će uspjeti."

Kao simbol perzijskog nacionalizma, Pahlavi je također problematična figura za mnoge etničke manjine, uključujući iransku kurdsku populaciju, od kojih mnogi povezuju monarhiju s pokušajima potiskivanja i gušenja prošlih nastojanja za autonomijom i nezavisnošću.

Jedna od najljepših palača i turističkih atrakcija u Iranu je kompleks Sa'dabad. Na slici: zeleni salon u Sa’dabadu | Depositphotos

Tu je i njegova strastvena baza podrške, koja je u dijaspori poznata po napadima na svakoga tko ne prihvaća monarhiju i Pahlavija kao jedinu alternativu Islamskoj Republici.

Unutrašnje podjele prerasle su u nasilje tijekom prosvjeda solidarnosti iransko-američkih građana u Los Angelesu, kada su promonarhistički prosvjednici počeli napadati kamion prekriven antirežimskim i antimonarhističkim sloganima.

No prosvjednik iz Karadža rekao je da gnjev naroda na Islamsku Republiku i njihova želja da ona nestane sada nadilazi sve podjele oko Pahlavijevog kredibiliteta.

"Ljudi su vani skandirali Pahlavijeve slogane i podržavaju ga", rekao je. "Svi imamo jednu stvar na umu: tranziciju od Islamske Republike prema slobodi, glasanju i demokraciji."

(Ažurirano s Pahlavijevim komentarom i s najnovijim događanjima u Iranu. U izradi teksta pomogao Peter Martin)