Emerald Fennell svjesna je da će njezina adaptacija romana "Orkanski visovi" naljutiti purističke obožavatelje Emily Brontë. Zapravo, naslov filma tehnički glasi "Wuthering Heights" – s navodnicima, kako bi se naglasilo da je riječ o nečemu drukčijem.
Redateljica izostavlja neke ključne elemente i mijenja brojne zaplete. Pjesme Charli XCX dominiraju soundtrackom, a kostimi izgledaju kao da su stigli iz kuće lutaka poremećenog djeteta. Možda je najveća razlika između Fennell i izvornika to što Cathy (Margot Robbie, ujedno i producentica) i Heathcliff (Jacob Elordi) u novoj verziji realiziraju svoju zabranjenu ljubav – i to u velikoj mjeri. Imaju burnu, strastvenu vezu; on joj liže lice i siše prste.
Istodobno, "Wuthering Heights" je i dalje "Wuthering Heights", a nova verzija primjer je jednog od omiljenih hobija Hollywooda: stalnog adaptiranja klasičnih romana o ženama iz 19. stoljeća. Riječ je o kulturi reinvencije koja je zahvatila velike studije, ali uz jednu razliku – dok su superherojske priče uglavnom namijenjene muškoj publici, ove adaptacije jasno ciljaju na žensku publiku.
Film i dalje prati priču o Catherine Earnshaw, opsjednutoj Heathcliffom, "ciganskim" dječakom kojeg je njezin otac doveo kao siroče. Cathy i Heathcliff i dalje postaju prijatelji još u djetinjstvu, a ona se i dalje udaje za bogatog Edgara Lintona. Njihova čežnja traje i dalje te im uništava živote.
Robbie i Elordi | Warner Bros. Pictures
U tom smislu, aktualni remake Warner Brosa nije bitno drukčiji od mnogih prethodnih filmskih verzija Brontëina romana iz 1847., uključujući ekranizaciju iz 1939. s Laurenceom Olivierom te posebno mračnu verziju iz 2011. koju je režirala cijenjena britanska autorica Andrea Arnold.
"Postoji osjećaj stalnog vraćanja istom izvoru, materijalu koji je doista o ženama i za žene, odnosno za žensku publiku", kaže Katja Lindskog, profesorica na Sveučilištu Yale koja predaje viktorijanske studije i kolegij o "estetici adaptacije".
Ovo ostvarenje nije jedini književni remake koji ćemo dobiti ove godine. U rujnu Focus Features objavljuje novu verziju romana Jane Austen Razum i osjećajnost (Sense and Sensibility) s Daisy Edgar-Jones u glavnoj ulozi. Netflix priprema još jednu seriju temeljenu na romanu Ponos i predrasude (Pride and Prejudice), s Emmom Corrin (Kruna) u ulozi energične Elizabeth Bennet i Jackom Lowdenom (Usporeni konji) kao ozbiljnim gospodinom Darcyjem.
Remake romana igra na sigurno, ali ne bez izazova
Remake tih romana zahtjevan je zadatak. Ponos i predrasude već je bio populariziran 1995. u BBC-jevoj miniseriji, a potom i filmom iz 2005. s Keirom Knightley, koji je bio toliko voljen da je pri ponovnom prikazivanju prošle godine zaradio više od šest milijuna dolara na američkim kinoblagajnama.
No streaming platforme smatraju da se rizik isplati. Primjerice, Netflixov Bridgerton, temeljen na seriji romana Julie Quinn, pokazuje da publika želi romantične avanture u imperijalnim haljinama s pop senzibilitetom. Prvu epizodu četvrte sezone u četiri je dana pogledalo 6,4 milijuna kućanstava.
Bez BBC-jeve verzije Ponosa i predrasuda vjerojatno ne bi bilo ni Bridgertona. Novije serije pokazuju interes publike 2020-ih za takav materijal. Zašto se onda ne vratiti izvorniku i iskoristiti to?
Godine 2022. Netflix je distribuirao verziju romana Jane Austen Persuasion (Nagovaranje) s Dakotom Johnson, koja je djelovala kao da je stvorena za algoritam – s heroinom Anne Elliot koja se obraća kameri poput junakinje iz Fleabaga. Kritičari nisu bili oduševljeni, ali publika joj je dala ocjenu od 72 posto na Rotten Tomatoesu.
Iako nije posve točno stavljati djela Emily, Charlotte i Anne Brontë te Austen u isti koš, u svijetu zabave ona se stapaju u kostimirane drame fokusirane na ženske strasti. Austenini romani pripadaju britanskom razdoblju regencije i često imaju vrlo izražene heroine koje otvoreno govore o svojim osjećajima, dok viktorijanski romani Emily i njezinih sestara sadrže prijetnju nasilja.
No svi uključuju melankolične muškarce i društveni pritisak na brak. Vjerojatno žene reagiraju na takve sage.
"Žene su tradicionalno lojalne čitateljice i grupno se okupljaju oko određenih ideja ili priča, posebno priča o braku, iznova i iznova", kaže Lindskog. "Bez obzira na generaciju, postoji glad za tim".
Robbie | Warner Bros. Pictures
Intelektualno vlasništvo vlada Hollywoodom
Danas intelektualno vlasništvo vlada Hollywoodom. Uz nekoliko iznimaka, originalne ideje teško prolaze na kinoblagajnama. Knjige poput Orkanskih visova stare su više od stoljeća, ali ostaju pouzdano intelektualno vlasništvo. Suvremeni umjetnici u njih mogu unijeti aktualne političke teme o klasama i ženskim željama.
"Te priče nisu otvoreno političke, nisu otvoreno feminističke", kaže Lindskog. "Nisu izravno ništa što bi moglo odbiti publiku, ali nam omogućuju da govorimo o svemu tome".
Studiji se ne moraju brinuti da će nekoga uvrijediti, a teme su danas možda relevantnije nego ikada. Produkcijski dizajn omogućuje igru kroz kostim i epohu, a teme potiskivanja u životima žena dobro su poznate.
No postoji i jednostavan razlog zašto se ove adaptacije stalno pojavljuju: knjige su jednostavno izvrsne.
"To su bezvremenske i zarazne priče koje je napisala Brontë. Ako ste ih pročitali i volite ih, nije iznenađenje što i dalje zaokupljaju maštu ljudi", kaže stručnjakinja za Brontë Sharon Wright, koautorica knjige Let Me In: The Brontës in Bricks and Mortar s Ann Dinsdale. "Svi se vraćaju tim pričama jer su zarazne".
Elordi | Warner Bros. Pictures
Fennell je osjećaj vlasništva koji obožavatelji imaju pretvorila u ekstravaganciju s budžetom od procijenjenih 80 milijuna dolara, prema Deadlineu.
Također je vrlo otvoreno rekla da njezina verzija nije striktna adaptacija knjige, već adaptacija načina na koji ju je interpretirala kada ju je prvi put pročitala s 14 godina. U predgovoru za novo izdanje romana Fennell objašnjava da je "adaptirati roman na bilo koji doslovan način više-manje nemoguće", dodajući: "previše je nezgodan, divlji i briljantan da bi se sažeo u dva sata filma".
Gledajući "Orkanske visove", jasno se osjeća da Fennell u osnovi stvara fan fiction (amaterske priče temeljene na izvorniku). Umjesto da Cathy i Heathcliffa drži razdvojene, ona ih spaja poput dviju lutaka. (Dojam je pojačan činjenicom da je Robbie najpoznatija po ulozi Barbie u filmu Barbie.)
Fennell praktički zanemaruje mnoge složene teme klasnih razlika iz Brontëina narativa kako bi se usredotočila na vruću, seksi stranu priče. Ako volite knjigu, film može biti frustrirajući, ali najbolje funkcionira ako pokušate zaboraviti izvorni tekst i uživati u prizoru Elordija kako jednom rukom podiže Robbie držeći je za korzet.
Čak i ako vam se ne sviđa smjer u kojem Fennell vodi priču, teško je osporiti da je to pametno. Elizabeth i Darcy, Cathy i Heathcliff mnogima su jednako važni kao Batman i Superman.
Ženska publika može biti snažna i nedovoljno iskorištena. Pogledajte fenomen strastvene gej hokejaške priče Heated Rivalry. Čitanje Orkanskih visova zahtjevnije je od čitanja hokejaških romana Rachel Reid koji su inspirirali HBO Max seriju, ali učinak na ekranu nije toliko različit.
To može biti frustrirajuće za stručnjake za englesku književnost, ali je dobro za izvršne producente koji traže sljedeći hit. Čak ni obožavatelji sestara Brontë nemaju stvaran razlog za ljutnju.
"Svijet gori zbog svega što se događa, a mi sjedimo i razgovaramo o 'Orkanskim visovima'", kaže Wright. "Mislim da je sve to zapravo za dobro".
.webp){kind=icon}
