Donald Trump je postao slavna ličnost, a zatim i dvostruki predsjednik, zahvaljujući svojoj reputaciji uspješnog pregovarača. "Sklapanje dogovora je moje umijeće", hvali se on u svojoj knjizi Trump: The Art of the Deal (u prijevodu: "Trump: Umijeće pregovaranja"). "Drugi ljudi lijepo slikaju na platnu ili pišu divnu poeziju. Ja volim sklapati dogovore, po mogućnosti velike dogovore."
Po Trumpovom vlastitom računu, kroz prvu godinu svojeg drugog mandata protutnjao je sklapajući dogovore takvom brzinom da je ostatak svijeta mogao samo promatrati s nevjericom. "Sklopio sam 200 dogovora", rekao je za TIME u travnju, svega tri mjeseca nakon početka mandata. Mjesec dana kasnije, Bijela kuća mu je pripisala zaslugu za osiguravanje "više od dvije milijarde dolara zahvaljujući sjajnim dogovorima". Na ljeto je Trump hvalio navodni "posao stoljeća" s Japanom koji će, po njegovim riječima, zasuti SAD gotovinom. "Uzimamo 550 milijardi dolara", tvrdio je Trump na CNBC-ju. "To je kao bonus za potpisivanje koji dobije igrač bejzbola."
Međutim, godinu dana nakon početka Trumpovog drugog mandata, postalo je teško ne primijetiti kvaku u toj navodnoj groznici sklapanja dogovora. Mnogi od njegovih "dogovora" uopće nisu dogovori, barem ne u uobičajenom značenju te riječi: pravno obvezujući sporazumi s jasno definiranim uvjetima, dokumentirani na papiru i dobrovoljno prihvaćeni od svih strana. Umjesto toga, oni su često u formi obećanja, okvira, rukovanja, iznuđivanja, memoranduma o razumijevanju ili drugih nejasnih, neformalnih ili nedovršenih aranžmana koji ne dostižu razinu formalnog dogovora, ali Trumpu ipak omogućavaju da proglasi brzu pobjedu i prijeđe na sljedeću stvar.
Bilateralni sporazum New Start Treaty, koji je jedini preostali sporazum o kontroli naoružanja između SAD-a i Rusije, istekao je 5. veljače, bez ikakvih pregovora o njegovoj zamjeni, što dodatno potiče strahove o novoj utrci nuklearnog naoružavanja | Bloomberg
Najnoviji primjer Trumpovog ratobornog pregovaračkog stila koji je uzdrmao tržišta je njegov donkihotski pokušaj izvršenja pritiska na europske zemlje kako bi podržale njegovu namjeru da "kupi" Grenland, poluautonomni teritorij kojim upravlja NATO saveznica Danska i koji nije na prodaju. Prethodno, Trump je zaprijetio uvođenjem carine od deset posto na uvoz iz osam zemalja počevši od 1. veljače, kao i carinom od 200 posto na francusko vino i šampanjac, ukoliko mu se ne podrede.
Umjesto toga, Danska, Norveška, Švedska, Francuska, Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo, Nizozemska i Finska su uzvratile, dok je Europska unija razmatrala upotrebu svojeg najmoćnijeg ekonomskog oružja: instrumenta protiv prinude koji uključuje kaznene carine i ograničen pristup tržištu EU-a. Trump je potom povukao prijetnju carina, barem za sada, i objavio da ima "okvir" dogovora, čiji detalji su i dalje nejasni.
To je obrazac koji se ponavlja. Kada se pažljivije pogleda, mnogi Trumpovi dogovori ne ispunjavaju očekivanja, bilo zato što ih sudovi blokiraju, zato što se ispostave kao manje značajni nego što je najavljeno, ili zato što predsjednik jednostavno promijeni mišljenje. Trumpova opsesija Grenlandom, na primjer, poremetila je krhko primirje, također umjetnički nazvano "okvirni aranžman", koje su SAD i Europa postigle još prošlog kolovoza kako bi smirile potrese izazvane njegovim carinama na 'Dan oslobođenja'. "Kada se prijatelji rukuju, to mora nešto značiti", požalila se iz Davosa predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen.
Indijski službenici pokušali su umiriti zabrinutost da je zemlja napravila previše ustupaka kako bi osigurala niže carine od Sjedinjenih Država, nakon iznenadnog trgovinskog sporazuma koji je Trump najavio ovog tjedna. Na slici je sa Narendrom Modijem u Washingtonu | Francis Chung/Politico/Bloomberg
Sam Trump često doprinosi kaosu i konfuziji koji okružuju mnoge njegove dogovore. Prošle jeseni, čak i dok je najavljivao da se približava dogovoru s Harvardom u vezi sa smanjenjem financiranja koje je uvela administracija, još jednom je pokazao nezainteresiranost za detalje. "Sve što trebate napraviti je staviti to na papir", rekao je Trump svojoj ministrici obrazovanja Lindi McMahon, zanemarujući ono što većina profesionalnih pregovarača smatra osnovom svakog uspješnog dogovora.
Možda ovakav slobodan stil i ne bi trebao iznenaditi. "Većina ljudi je iznenađena načinom na koji radim", piše Trump u The Art of the Deal. "Igram vrlo opušteno." To može biti prihvatljivo za investitora u nekretnine koji se po potrebi može obratiti stečajnim sudovima ako stvari krenu po zlu. No rastući strahovi od globalnog trgovinskog rata i raspadanja NATO-a ukazuju na opasnosti kada predsjednik SAD-a vlada na isti način.
I nisu samo Europljani zabrinuti. Kako Amerikanci postaju sve frustriraniji zbog troškova života, Trumpova podrška među vlastitim biračima počinje opadati.
Igrati opušteno
Trumpovo trgovanje i sklapanje dogovora daleko nadilazi područje trgovine. On je osigurao da savezna vlada preuzme vlasnički udio ili kontrolu nad privatnim kompanijama kao što su Intel, US Steel, kompanija za rijetke metale MP Materials, i, prošlog tjedna, tvrtka za preradu minerala Atlantic Alumina. Iznudio je ustupke od niza Ivy League sveučilišta i elitnih odvjetničkih ureda koje je smatrao neprijateljski nastrojenim prema svojim interesima. Korištenjem izvršne vlasti na neviđene (i pravno sumnjive) načine, poput pozivanja na izvanredna ovlaštenja za carine ili blokiranja saveznih sredstava za istraživanje, Trump je primorao mnoge svoje navodne protivnike da se podrede njegovim zahtjevima ili da ga makar pokušaju umiriti.
Trump najviše voli objavljivati svoje pobjede, često tonom osvajača koji se razmeće plijenom otetim od poraženog neprijatelja. "Woke je službeno MRTAV na Brownu", napisao je na mreži Truth Social nakon što je sveučilište pristalo uložiti 50 milijuna dolara tijekom jednog desetljeća u programe obuke radne snage. Čak je i sporazume sa saveznicima poput Japana predstavio kao da su diktirani po njegovom nalogu, odnosno drugim riječima, ostvareni čistom snagom njegove volje.
Međutim, rezultati često ne prate retoriku, naročito kada se prašina slegne. Ogromna većina od 200 trgovinskih dogovora zapravo nije završena. A oni koji jesu, ne odgovaraju uvijek Trumpovom uveličanom prikazu. Čak i dok je Japan napredovao s trgovinskim sporazumom, jedan trgovinski službenik izjavio je da je svaka sugestija da Japan "jednostavno predaje 550 milijardi dolara potpuno promašena".
Trump drži potpisanu izvršnu uredbu tijekom najave carina u ružičnjaku Bijele kuće na 'Dan oslobođenja' 2. travnja 2025. | Kent Nishimura/Bloomberg
Trumpov brz i neobavezan pristup sklapanju dogovora nosi niz velikih rizika za njega, njegovu stranku i američko gospodarstvo. Od siječnja je njegova administracija pretrpila stotine pravnih poraza, a izbjegavanje mukotrpnog rada na formalnim trgovinskim sporazumima dovelo je u pitanje jednostrane carine koje je uveo umjesto njih. Niži sudovi su prošle godine presudili da su carine uvedene nezakonito, a Vrhovni sud bi mogao odlučiti o njihovoj zakonitosti već idućeg mjeseca. Sam Trump je priznao da bi mogao biti primoran "poništiti" trgovinske dogovore s Japanom, EU-om i Južnom Korejom ako Vrhovni sud potvrdi odluke nižih sudova.
Čak i neki Trumpovi republikanski saveznici strahuju da on potkopava interese SAD-a i nameće američkim kompanijama probleme koje se moglo izbjeći.
"Kad biste radili tradicionalni trgovinski sporazum", kaže Douglas Holtz-Eakin, bivši visoki ekonomski službenik u administracijama Georgea H.W. Busha i Georgea W. Busha, "imali biste američkog trgovinskog predstavnika za stolom, sa svim iskustvom koje taj ured donosi. Imali biste ključne ljude iz senatskih odbora za porezna pitanja i financije, koji vam ne bi dozvolili da ratificirate nešto što ne može proći Kongres."
Obično bi i ključni akteri iz privatnog sektora imali priliku sudjelovati u pregovorima kako bi se na vrijeme uočili problemi. "Sve one sitnice koje su važne poslovnom svijetu, a koje prosječan predsjednik ne bi znao, izlaze na vidjelo u stvarnom vremenu i ugrađuju se u sporazum", kaže Holtz-Eakin. "Umjesto toga, kod Trumpa je to dogovor rukovanjem, a onda svi trče do [ministra trgovine] Howarda Lutnicka da shvate što to zapravo znači."
Naravno, Trump se ne slaže. "Besmisleno sitničarenje neće promijeniti činjenicu da je predsjednik Trump zaključio povijesne mirovne i trgovinske sporazume, od Japana do EU-a, kao i investicijske dogovore koji štite našu nacionalnu i ekonomsku sigurnost, dok istovremeno osiguravaju dobro poslovanje za američke porezne obveznike", rekao je glasnogovornik Bijele kuće Kush Desai u priopćenju te je pohvalio predsjednikov "nekonvencionalni pregovarački stil i spremnost da koristi svaki mehanizam izvršne vlasti".
Nedostatak jasnoće oko toga što je zapravo dogovoreno kada Trump objavi sporazum čini jednako nejasnim i njegove ekonomske posljedice. Nakon što je Trumpova administracija preuzela deset posto udjela u kompaniji Intel, proizvođač čipova je upozorio da bi dogovor mogao dovesti do tužbi, kao i do "negativnih reakcija" kupaca, investitora i stranih vlada, dok bi budući politički događaji mogli stvoriti rizike za dioničare. Na kraju krajeva, Intel je sada vezan za Trumpa i sve poremećaje koje on donosi sa sobom.
Dogovori ili uredbe?
Posljednjih mjeseci Trump djeluje manje zainteresirano za sklapanje dogovora, a više za jednostrano djelovanje i pokušaje vladanja uredbama, unatoč kampanji u kojoj se predstavljao kao pregovarač koji će riješiti sve, od visokih cijena namirnica do rata u Ukrajini, "prvog dana".
Poslao je američku vojsku da ukloni venezuelanskog predsednika Nicolása Madura i prebaci ga u pritvor u Brooklynu. Umjesto da je pokušao progurati program o reformi imigracije kroz republikanski Kongres, poslao je vojsku agenata iz Službe za imigraciju i carinsku kontrolu (ICE) da silom pritvaraju nezakonite imigrante (i mnoge druge).
Njegovi pokušaji da preuzme kontrolu nad Grenlandom i da uspostavi "Odbor za mir" za Gazu, međunarodno tijelo kojim bi osobno upravljao, uz godišnji ulog od milijardu dolara za zemlje sudionice, do sada su se više oslanjali na prijetnje i zahtjeve nego na pronalaženje zajedničkog interesa za pregovaračkim stolom.
Trump tijekom ceremonije potpisivanja povelje Odbora za mir na Svjetskom gospodarskom forumu (WEF) u Davosu, 22. siječnja. | Krisztian Bocsi/Bloomberg
Svjestan, makar nevoljko, da troškovi života ostaju najveća domaća briga, Trump je u posljednje vrijeme povukao niz poteza osmišljenih da se time pozabavi, iako je ranije odbacivao zabrinutost zbog pristupačnosti kao "prevaru" i "demokratsku obmanu". Međutim, i ti potezi su uglavnom jednostrani zahtjevi bez zakonske podrške ili izvršne moći, što ih čini malo vjerojatnim da će donijeti značajne rezultate.
Tijekom posljednjih nekoliko tjedana, Trump je inzistirao da banke ograniče kamatne stope na kreditne kartice na deset posto, vršio pritisak na obrambene kompanije da obustave otkup vlastitih dionica i iznio planove za sprječavanje institucionalnih investitora od kupovanja obiteljskih kuća. Također je sugerirao da bi mogao poslati ljudima čekove od 2.000 dolara kao "dividendu od carina" bez prolaska kroz Kongres (malo vjerojatno).
Ipak, malo je napredovao kod birača, dok nezadovoljstvo nastavlja rasti. Istraživanje CNN-a od 16. siječnja pokazalo je da je Trump u minusu po svakom pitanju koje je mreža testirala, dok je većina ispitanika (58 posto) rekla da je njegov mandat zasad neuspjeh.
Na informativnom sastanku u Bijeloj kući prije odlaska u Davos, Trump je odbio preuzeti odgovornost za rašireni pesimizam o gospodarstvu. "Možda imam loš PR tim", sugerirao je.
Ipak, postoje naznake da barem razmišlja o povratku svojim korijenima pregovarača kako bi preokrenuo situaciju. Dana 14. siječnja, demokratska senatorica Elizabeth Warren održala je vatren govor u organizaciji National Press Club, podsjećajući Trumpa na njegovo obećanje da će smanjiti troškove za američke obitelji i optužujući ga za "izdaju". Nakon toga, Trump je razgovarao s Warren koja ga je upoznala s dvostranačkim zakonom na kojem godinama radi kako bi se ograničile kamate na kreditne kartice i smanjili troškovi stanovanja.
"Rekao je da želi raditi na tome", izjavila je Warren kasnije. "Nije pomaknuo ni prst da pokuša nešto progurati kroz [Kongres]."
I dalje se ne zna hoće li Trump zaista pokušati postići dogovor među strankama kako bi ublažio troškove života. Trenutno, Grenland mu izgleda kao daleko veća nagrada. Međutim, ako pregovaračka vještina kojom se Trump hvalio u kampanji ne donese više rezultata u stvaranju "zlatnog doba Amerike" koje je obećao u inauguracijskom govoru, on i republikanci će osjetiti nezadovoljstvo birača u studenom.
Ne mogu reći da ih se nije upozorilo. I to je umijeće dogovora. "Ako ne isporučite ono što obećate", piše Trump pri kraju svog bestselera, "ljudi će to na kraju prozreti."
.webp){kind=icon}
