Remek-djelo Vacheron Constantin mehaničkog sata prkosi digitalnom dobu

To je početna scena kao iz filma o Indiani Jonesu. Nekako sam uspio ući u Louvre dok je legendarni pariški muzej bio zatvoren, tiho se krećući njegovim golemim, odjekujućim prostorijama koje djeluju pomalo sablasno bez prisutnosti ljudi. Pazeći da mi tenisice ne škripe dok se penjem stubama, dolazim do jednog od najstarijih dijelova nekadašnjeg doma francuskih kraljeva - zidovi su krvavo crveni, a stropovi ukrašeni pozlaćenim kasetiranim ornamentima.

Prolazim pokraj tapiserija (toliko mnogo tapiserija) koje prikazuju Luja XIV. i njegov dvor, te pokraj zlatnih stolića dostojnih Bijele kuće Donalda Trumpa, prije nego što uđem u prostoriju koja skriva predmet zbog kojeg sam i došao.

U središtu salona, ispred monumentalne slike Luja XIV., nalazi se široka osmerokutna piramida s ogledalima na svakoj strani, široka gotovo šest metara. Njezini oštri kutovi djeluju gotovo izvanzemaljski u baroknom okruženju. Na njezinu se vrhu nalazi nešto jednako nestvarno: raskošna konstrukcija od kristala, tankih metalnih zupčanika i blistavog zlata, visoka nešto više od jednog metra. U podnožju se nalaze mehanizmi koji podsjećaju na unutrašnjost glazbene kutije; u središtu je sat - pokazuje sate, minute, mjesece, dane, godinu, mjesečeve mijene te vrijeme izlaska i zalaska sunca. Na neki se način u toj spravi mogu razaznati i godišnja doba, solsticiji i zvijezde na nebu, a sve to počiva na ploči od lapis lazulija s planetima izrađenima od sedefa. Na samom vrhu sata stoji zlatni čovjek visok oko 28 centimetara, okružen staklenom kupolom u kojoj su ugravirane zodijačke konstelacije.

Remek-djelo urarstva | Vacheron Constantin

Pomislio sam na filmove o Indiani Jonesu jer taj predmet izgleda kao artefakt koji bi mogao otvoriti portal u drugo vrijeme ili osloboditi osvetoljubive izvanzemaljce (naravno, iz nekog od onih loših filmova nakon 2000., a ne iz dobrih starih iz osamdesetih).

Datum mojeg posjeta muzeju je 16. rujna 2025., a pozvan sam, zajedno s malom skupinom novinara, da upoznam ovo mehaničko čudo nazvano La Quête du Temps ("Potraga za vremenom"). Iako nije stiglo iz svemira, njegov je put bio dug: švicarski urar Vacheron Constantin izradio ga je u čast 270. obljetnice kompanije, a čitav je projekt trajao sedam godina - od dizajna i inženjeringa do završne izrade. Ovakvo postignuće utjelovljuje sve ono što volim kod urara: spaja znanje i umijeće skupljano stoljećima u jedno djelo koje teži novim visinama.

Zlatni čovjek pod kupolom je automat, mehanička figura koju je stvorio francuski majstor strojeva François Junod, jedan od rijetkih ljudi na svijetu koji još uvijek prakticiraju stoljetnu umjetnost izrade pokretnih mehaničkih umjetničkih djela. Izgleda pomalo poput statuete Oscara, ali funkcionira više poput jezivog robotskog dječaka iz filma Hugo Martin Scorseseova. Sat pokreće njegove ruke koje pokazuju vrijeme, upirući u redove brojeva ispred njega. Junodova glazbena kutija u dnu svira skladbe suvremenog umjetnika Woodkida, a kristalno kućište cijelog uređaja izrađeno je u suradnji s poznatim proizvođačem avangardnih satova i kinetičkih umjetničkih djela L’Epée 1839.

Zahvaljujući dugogodišnjem partnerstvu s Louvreom, Vacheron Constantin dogovorio je da La Quête du Temps bude izložen ondje do 12. studenoga, kako bi ga javnost mogla razgledati. (Godišnjice su važan dio identiteta ove kuće; riječ je o najstarijem urarskom brendu na svijetu koji i dalje neprekidno djeluje.) Kustosi muzeja okružili su ogledalo postolja prstenom važnih urarskih dragocjenosti iz svojih zbirki: kočijskim satom koji je pripadao kardinalu Richelieuu, oslikanim fragmentom egipatskog vodenog sata iz oko 330. godine pr. Kr. i metalnim paunom iz oko 970. godine, koji je nekada bio dio složenog sata u Córdobi u Španjolskoj. Zajedno pripovijedaju priču o tome kako je čovječanstvo kroz stoljeća mjerilo vrijeme - lanac prenošenog znanja. Sat iz Córdobe, primjerice, izradio je kršćanski obrtnik koji je zanat naučio od islamskih učenjaka, a oni su pak svoje znanje naslijedili od starih Grka.

Brojčanik La Quête du Temps, koji prikazuje sate, minute, dan, datum, mjesec i koliko je energije preostalo u njegovoj 15-dnevnoj rezervi snage | Vacheron Constantin

Dok hodam prostorijom, pogledam sat koji nosim - mali Tudor Black Bay 54. On pokazuje samo vrijeme - čak ni datum, a kamoli moj horoskopski znak - ali pripada istoj obitelji kao i sva ta čuda.

U glavi čujem glas Indiane Jonesa kako viče svoju poznatu rečenicu: "That belongs in a museum!"
"Pa i jest tamo gdje treba biti!", pomislim zadovoljno.

Ali čekaj - je li to zapravo dobro? Louvre je muzej koji gleda u prošlost, ne u budućnost. Gotovo cijela njegova zbirka potječe iz razdoblja prije 20. stoljeća - prije nego što smo izmislili, između ostalog, kvarcne satove, računala i pametne telefone. Je li moj sat povijesna relikvija?

U konačnici, urarska tradicija predstavljena u tom salonu zapravo ne završava mojim malim Tudorom, pa čak ni s La Quête du Temps. Završava s Apple Watchom.

Ne znam ni polovicu onoga što moj Apple Watch može učiniti, ali znam da mi može pokazati mnogo više nego La Quête du Temps. U tehničkom smislu, on je moj mehanički sat učinio zastarjelim. Kad ljudima kažem koliko volim klasične satove, mnogi mi odgovore nekom verzijom iste rečenice: "Ne trebam sat, imam mobitel." Ili: "Moj Casio je točniji nego što će Rolex ikada biti."

Do nedavno sam se na to samo nasmijao. "Ti ljudi jednostavno ne razumiju." No, ima i mnogo onih koji razumiju. Mehanički satovi doživjeli su nezapamćenu popularnost u posljednjih pet godina - otkako je pandemija ljude prikovala uz ekrane i dala im vremena da otkriju male luksuze koje su mogli priuštiti dok je svijet bio zatvoren. Razlog zbog kojeg Vacheron Constantin može izlagati svoja djela u Louvreu, kao i prirediti glamuroznu večeru za 270 uzvanika u muzeju, na kojoj sam i sam bio te večeri, jest taj što je osmi najveći švicarski luksuzni urarski brend koji je, prema podacima Morgan Stanleyja i LuxeConsultinga, 2024. godine prodao mehaničke satove u vrijednosti većoj od milijardu švicarskih franaka. (Brend broj jedan, Rolex, prodaje oko 10 milijardi franaka, a potom slijedi Cartier s oko tri milijarde.)

Stražnja strana sata prikazuje kartu zvijezda i horoskopskih znakova | Vacheron Constantin

No rast koji je započeo 2020. sada usporava, jer je proizvodnja novih satova sustigla potražnju, a prodaja se 2025. gotovo urušila zbog globalnih trgovinskih napetosti i carina. U kolovozu je izvoz satova iz Švicarske pao za 16,5 posto u odnosu na prethodni mjesec, u svim regijama i cjenovnim kategorijama, prema švicarskoj financijskoj tvrtki Vontobel. Sjedinjene Države najveće su tržište za većinu luksuznih proizvođača satova, a nakon što je Trump uveo carinu od 39 posto na švicarski uvoz, izvoz u SAD smanjio se zapanjujućih 24 posto u istom mjesecu.

Luksuz, po definiciji, nije ono što ti treba - to je ono što želiš, dragocjenost za koju si spreman platiti više. U eri Appleovih proizvoda, mehanički satovi upravo su to: prekrasno nepotreban luksuz koji postoji zahvaljujući želji i strasti. No kao i svaki luksuz, ako postane preskup za većinu ljudi, sama želja više nije dovoljna.

Da bude jasno, ne mislim da će mehanički satovi nestati. Ali ni ljudi koji su voljeli tapiserije nisu mislili da će one nestati.

Kustos Louvrea Olivier Gabet stoji ispred La Quête du Temps (lijevo) i La Création du Monde (desno), srebrnog i brončanog sata poklonjenog Luju XV. 1754. godine. To složeno urarsko djelo restaurirao je Vacheron Constantin za Louvre 2016. godine, što je označilo početak partnerstva između dviju institucija | Vacheron Constantin

Vrijeme se mjerilo pomoću sunčanih i jednostavnih vodenih satova sve do srednjeg vijeka. No između 1300. i 1400. godine tehnologija je napravila ogroman skok, kaže Gabet, i kraljevski su dvorovi počeli izrađivati raskošne mehaničke izume koje su prikazivali u palačama i crkvama. U tom su razdoblju nastali i poznati astronomski satovi u Pragu i Strasbourgu. "To je vrlo univerzalna priča", objašnjava on. "Nije samo europska, već i kineska, i snažno prisutna u islamskom svijetu. Znamo da je još 800. godine kalif al-Rašid, vladar Bagdada, poklonio Karlu Velikom automat koji je bio povezan s vremenom."

Početkom 16. stoljeća, u razdoblju renesanse, obrtnici su počeli promatrati satove kao umjetnost, a ne samo kao instrumente. Iz tog razdoblja potječe i najvrjedniji dio Louvreove zbirke satova i časovnika. U prostoriji s La Quête du Temps, primjerice, nalazi se najstariji poznati sat koji je izradio francuski obrtnik - prekrasno ukrašena kugla iz 1551. godine. Mala je; moraš se sagnuti i posvetiti trenutak da bi je doista sagledao.

Zatim se Gabet, ne čekajući moje pitanje, osvrće na ono o čemu sam i sam razmišljao dok sam lutao praznim Louvreom: kakav je luksuz isključiti se i posvetiti vrijeme divljenju lijepim stvarima.

Mogao bih provesti dane samo gledajući radove koji okružuju sat | Vacheron Constantin

"Na kraju dana, ljudi žele doći u Louvre sami", kaže Gabet. "U prosjeku ovdje provedu između dva i pol i tri sata, što je u današnjem svijetu jako mnogo. Izgube osjećaj za vrijeme dok su u muzeju. Slobodni su nakratko u svijetu u kojem i nismo baš toliko slobodni."

Zanimljivo je - baš se tako i ja osjećam ujutro kad odlučim nositi mehanički sat. Osjećam se lakše. Nema onog stalnog "vikanja" mog Apple Watcha: podsjetnici, poruke, e-mailovi, WhatsApp, DM-ovi, obavijesti o tjelovježbi, sastanci, upute, pa čak i poruke da ustanem i proteg­nem se. (Što me samo natjera da legnem.) Kad nosim svoj mehanički sat, slobodan sam.

Nedavno sam čitao knjigu koju je objavio belgijski avangardni urarski brend Ressence. Ahead of Time: 20 Leading Minds Shaping the Future sadrži intervjue s velikim misliocima, među kojima su Sam Altman, suosnivač OpenAI-ja, i Ivy Ross, glavna direktorica dizajna za potrošačke uređaje u Googleu.

U knjizi, čovjek koji je stvorio iPod, Tony Fadell, kaže da će jedan od ključnih uređaja budućnosti biti - plašt nevidljivosti. "Još ga nitko nije izumio, ali u budućnosti ćemo sve više težiti privatnosti", kaže on. "I koji će to uređaj pomoći da izbjegneš sve one koji te pokušavaju dohvatiti?"

Je li odlazak u muzej pomalo poput nošenja plašta nevidljivosti? Je li isto kada stavim svoj Tudor? Možda pomalo.

Kupio sam taj sat, kao i mnogi drugi, da obilježim važan trenutak u životu - u mom slučaju, novo poglavlje na poslu. Mehanički satovi savršeni su za takve prigode jer u sebi nose sve ono što su stoljeća istraživanja, truda i majstorstva postigla.

Majstor sastavlja prednju ploču La Quête du Temps, gdje se mogu vidjeti prikazi vječnog kalendara. Sunce i mjesec na medaljonu predstavljaju dan i noć | Vacheron Constantin

Kao što tehnologije iz svijeta supersportskih automobila ili Formule 1 kasnije utječu na serijske automobile, tako i projekt poput La Quête du Temps utječe na buduće satove Vacheron Constantina. Christian Selmoni, direktor stila i nasljeđa brenda, rekao mi je da je jedna od novih tehnologija razvijenih za ovaj veliki sat prenesena i na seriju pratećih ručnih satova, također izrađenih u čast obljetnice. Ograničena kolekcija od 20 primjeraka prikazuje istog zlatnog čovjeka na brojčaniku, koji pokazuje sate i minute, dok se na poleđini nalaze astronomske komplikacije. Ti satovi koriste jedinstveni diferencijalni retrogradni sustav za praćenje rezerve snage - tehnologiju izravno preuzetu iz La Quête du Temps.

Prednja i stražnja strana satova Métiers d'Art “Tribute to the Quest of Time”, kreiranih kao prateća kolekcija za La Quête du Temps | Vacheron Constantin

Ovaj automat, sat i glazbena kutija, ispunjeni stoljetnim mehanizmima, u sebi nose i duh tehnološkog napretka. On pripada muzeju zbog svega što predstavlja.

Ali moj sat ne. On pripada čvrsto na mom zapešću - da to nasljeđe nosim sa sobom. On je istodobno moj plašt nevidljivosti i znak časti. Jer postoji beskrajno mnogo obljetnica koje treba obilježiti, postignuća koja treba proslaviti i novih inovacija koje nas potiču da gledamo naprijed, a ne u prošlost. Na kraju krajeva, moj mali Tudor koji pokazuje samo vrijeme i dalje će raditi i za sto godina. Za moj Apple Watch to baš ne mogu reći.