Film 'Dražen' osvaja Netflix - među najgledanijima u regiji

Košarkaški Mozart Dražen Petrović nevjerojatna je sportska i životna priča. Sportska jer i danas mnogi smatraju da Europa još nije vidjela boljeg košarkaša, a životna jer je tragična sudbina okončala njegovu karijeru u 28. godini, kada su tek trebali doći najveći uspjesi.

Petrovićev životni put idealna je osnova za film, od iznimne košarkaške karijere, igračkog dosega ispred i iznad svoga vremena, do tragičnog kraja, gotovo kao neki košarkaški James Dean. Nevjerojatno je da u proteklih 30 godina od njegove smrti nije bilo filmskih pokušaja da se ta priča donese na veliko platno. Ako ne računamo film Jednom braća (Once Brothers), dirljiv dokumentarac iz 2010. godine, koji prati kompleksan odnos između dvojice košarkaških velikana iz bivše Jugoslavije – Petrovića i Vlade Divca.

Dražen Petrović | Memorijalni centar Dražen Petrović, Zagreb

Taj se film fokusira na njihovu blisku prijateljsku i profesionalnu povezanost tijekom godina igranja zajedno za reprezentaciju Jugoslavije (1986.–1990.), ali i na razdor koji je nastao zbog ratova u bivšoj Jugoslaviji.

Jedan od ključnih trenutaka filma je Divčevo kajanje što nikada nije uspio pomiriti razlike s Petrovićem, zbog tragične pogibije košarkaškog genija iz Šibenika u prometnoj nesreći 1993. godine.

Baš kao i Jednom braća, Dražen nije samo film o košarci, već i duboka analiza životne sudbine, emotivnih aspekata, obiteljskih, prijateljskih i ljubavnih odnosa ikone košarke.

Redatelji su uspjeli prikazati Dražena Petrovića kao osobu, a ne samo sportaša, što filmu daje dodatnu dubinu. Glumačku ekipu predvode Domagoj Nižić (Petrović od 18. godine) i Tonko Stošić (Petrović u dječjim danima), zatim Zrinka Cvitešić kao Petrovićeva majka Biserka. Glumica je za tu ulogu dobila nagradu Zlatni studio za najbolju glumicu. Srpski glumac Dragan Mićanović tumači ulogu oca Josipa, a Pavel Matuško brata Aleksandra.

Režiju su potpisali Danilo Šerbedžija i Ljubo Zdjelarević, dok je scenarist Ivan Turković-Krnjak. Film je premijerno prikazan na Petrovićev 60. rođendan, 22. listopada prošle godine, u kinu CineStar u Šibeniku, a od 31. listopada ušao je u kinodistribuciju diljem Adria regije. Također, od 5. veljače 2025. godine, film je dostupan i na Netflixu gdje je među top 10 filmova po gledanosti u Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji.

Košarka kao matematika, i nježni zvuci gitare

Petrovićev put prema vrhu nije bio lagan. Film u tom smislu pruža duboko razumijevanje njegova karaktera, upornosti i urođenog sportskog duha koji mu je pomogao svladati prepreke. Naime, zbog ozljede prilikom rođenja, roditelji su smatrali da fizički nije sposoban parirati svom starijem bratu Aleksandru u košarci. No Dražen je sve ostalo radio samo kako bi mogao trenirati košarku. Film nas vodi kroz sve ključne trenutke njegove karijere – od Šibenke, Cibone, Real Madrida pa sve do NBA lige, gdje je igrao za Portland Trail Blazerse i New Jersey Netse, postavši prvi Jugoslaven s međunarodnim NBA statusom.

Memorijalni centar Dražen Petrović, Zagreb

Ključno u portretiranju karaktera to je što, čak i kad su se nizali uspjesi, Petrovićeva disciplina i predanost nisu jenjavali. Posvećenost košarci u njegovu je slučaju bila dovedena do razine znanosti. Pobjedama se približavao s brojkama i matematičkim formulacijama u glavi. Film u nekoliko navrata prikazuje kako, čak i nakon utakmice, odlazi dodatno trenirati, pa i onda kada ga čeka djevojka u koju je iskreno zaljubljen. Kad smo već kod toga, osim košarci i primarnoj obitelji, veza sa sugrađankom Renatom Čajić prikazana je kao još jedan iskren i dubok odnos, odnosno kao njegova najveća ljubav. Dugogodišnja veza prekinuta je nakon početka ratova na prostoru bivše Jugoslavije, kada je Čajić (čiji lik u filmu tumači Romina Tonković) shvatila da ga ne može pratiti u daleki svijet. U stvarnom životu, hrvatski glumac Domagoj Nižić otkrio je da se ipak susreo s Draženovom najvećom ljubavi te da mu je pomogla u izgradnji lika slavnog košarkaša. Tonko Stošić, koji je u mladosti i sam bio košarkaš, također njegov sugrađanin, za potrebe debitantske uloge u filmu morao je nositi periku, smeđe leće i naučiti svirati gitaru.

Strast prema košarci iznad svega

Slijedeći korake svog brata, Dražen prelazi u Cibonu, gdje se izgradio kao prava zvijezda jugoslavenske košarke. Bio je i ključni igrač jugoslavenske reprezentacije koja je osvojila zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Barceloni, iako taj trenutak u filmu nije posebno naglašen. Petrovićev transfer u Real Madrid bio je velik korak u njegovoj karijeri, a prelazak u španjolsku ligu označio njegov ulazak u međunarodni košarkaški svijet. Ipak, najveći trenutak njegove karijere bio je odlazak u NBA ligu, gdje je igrao za Portland Trail Blazerse i New Jersey Netse, postavši dakle prvi Jugoslaven koji je stekao status međunarodne NBA zvijezde.

Memorijalni centar Dražen Petrović, Zagreb

Čak i dok opisuje sve te promjene i napredak, film se više usmjerava na njegovu unutarnju borbu, osobne odnose i, iznad svega, njegovu strast prema košarci. Kroz film prolazimo i kroz trenutke bezbrižnog života u razdoblju kada je košarka u Jugoslaviji bila na vrhuncu. Uz Petrovića, najjače klubove u zemlji, kao i zajedničku državu, predstavljali su Žarko Paspalj, Predrag Danilović, Aleksandar Đorđević, Ivo Nakić, Miroslav Pecarski, Zoran Čutura, Dino Rađa, Toni Kukoč, Arijan Komazec i mnoga druga velika imena, a onda toga više nije bilo. Taj trenutak, kao i briga zbog raspada države i obitelji, među najemotivnijima su u filmu, no daleko od bilo kakve patetike. Također, prikaz kobnog dana njegove pogibije lišen je senzacionalizma.

Vrijeme leti, kapetane…

U ljeto 1993., nakon najbolje NBA sezone, Dražen Petrović putovao je u Poljsku s hrvatskom reprezentacijom, koja je igrala kvalifikacije za Europsko prvenstvo. Razmišljao je o napuštanju NBA-e, nezadovoljan tenzijama u Netsima i nedostatkom priznanja. Odlučio je ne vraćati se u Hrvatsku sa suigračima, već je putovao privatnim automobilom prema Münchenu s tadašnjom djevojkom, njemačkom manekenkom mađarskog podrijetla Klarom Szalantzy i turskom košarkašicom Hilal Edebal. Na autocesti kod mjesta Denkendorf u Njemačkoj dogodila se tragedija koja je obilježila svijet košarke.

Klara je vozila Volkswagen Golf, a zbog slabe vidljivosti i, kako se govori, velike brzine, nije primijetila kamion koji se ispriječio na cesti te se zabila u njega. Dražen Petrović poginuo je na licu mjesta tog 7. lipnja, dok su ostali putnici zadobili teške ozljede.

Iako je preminuo mlad, Petrovićev utjecaj na svjetsku košarku i dalje traje | Depositphotos  

Nakon njegove smrti, njegov je grob postao svojevrsno svetište, a Cibonina dvorana preimenovana je u Dvoranu Dražena Petrovića. Također, podignut je spomenik u Lausanneu, a 2002. godine primljen je u Košarkašku kuću slavnih. U njegovu čast 1994. godine uveden je Trofej Dražena Petrovića, a 2006. otvoren je Memorijalni centar i muzej posvećen Draženu Petroviću u Zagrebu.

Taj je centar postao mjesto hodočašća za sve koji žele odati počast njegovoj nevjerojatnoj karijeri i trajnoj inspiraciji koju predstavlja u svijetu sporta.

Centar je nastao kao rezultat inicijative Draženove obitelji u suradnji s Gradom Zagrebom. Tematske galerije i izložbe sadrže svjedočanstva, novinske isječke, multimedijalni sadržaj i detalje o Petrovićevoj karijeri u svim njezinim fazama.

U prosincu 2006. godine u Zagrebu je otkriven i spomenik Draženu Petroviću, visok četiri metra i izrađen od četiri tone bronce. Autor spomenika, akademski kipar Kuzma Kovačić, tom je prigodom izjavio da je želio prikazati Petrovića kao antičku figuru koja naglašava radost igre. I doista, strast prema igri i radost koju je donosila jedna su od najvećih poruka ovog biografskog filma.

Legenda koja je otvorila put europskoj košarci u NBA-i | Memorijalni centar Dražen Petrović, Zagreb

"Dražen će u našim životima diljem Balkana živjeti vječno… Zauvijek", samo je jedan od dojmova iz Memorijalnog centra posvećenog prerano preminuloj legendi.

Iako je kritika prema filmu bila mlaka, pa čak i negativna kad je riječ o umjetničkim dometima, činjenica je da je film uspio dočarati osobni, regionalni i univerzalni značaj jednog košarkaškog sna, a Dražen Petrović bio je i rekorder i kapetan te priče. O prejakim emocijama i najdramatičnijim događajima ponekad je lakše govoriti faktografski. O prevelikim tragedijama često najglasnije govore velike tišine. Bez patetike. Možda je upravo u tome najveća snaga ove biografske priče.

Vrijeme sigurno leti, ali uspomena i naslijeđe ostaju.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar