.webp){kind=icon}
Dugo se moglo za, recimo, Španjolsku čuti da je "odlično mjesto za život, no ne i za rad". Vrijedi li to za cijelu Europu?
Najnovije Gallupovo istraživanje sugerira takav zaključak.
Život je u Europi dobar. Prema svjetskom izvješću sreće, u čijoj izradi podacima također sudjeluje Gallup, nitko se na svijetu ne osjeća bolje u životu općenito od Europljana. Već su deset godina uzastopce europske zemlje na vrhu najsretnijih zemalja na svijetu.
U isto su vrijeme Europljani svojim radnim mjestima nesretniji od bilo koga na svijetu, navodi novo Gallupovo istraživanje o radnim mjestima diljem svijeta.
Samo 14 posto Europljana osjeća uključenost i iskazuje entuzijazam na radnom mjestu, što je sedam postotnih bodova manje od svjetskog prosjeka i 19 postotnih bodova manje od stanja stvari u SAD-u i Kanadi.
Frustracija Europljana zbog posla nije ništa novo. Ekonomist Alan Krueger je prije 17 godina u New York Timesu napisao da su Europljani barem u jednome ujedinjeni, a to je sustavno iskazivanje rastućeg osjećaja nezadovoljstva radnim mjestima već tri desetljeća. Očita je i tada bila razlika između Europe i Sjeverne Amerike.
Europljani rade kako bi živjeli, ne žive kako bi radili.
Često se niska razina entuzijazma prema poslu među Europljanima objašnjava kulturološki. No, ako je stvar kulturološka, zašto gotovo tri četvrtine Nijemaca kažu kako bi nastavili raditi i kad bi naslijedili veliku količinu novca i ne bi više imali potrebu raditi. Amerikanci tako misle u nešto manjem postotku, njih je 68 posto odgovorilo potvrdno.
Kod osjećaja uključenosti i entuzijazma na radnom mjestu ne radi se o opsesiji poslom ili želji za životom radi rada. Riječ je zapravo o jasnim očekivanjima, osjećaju povezanosti i potpore među kolegama te nalaženju smisla. To su univerzalne ljudske potrebe. Činjenica što milijuni Europljana to ne osjećaju nije kulturološko obilježje, već znak lošeg liderstva i upravljanja ljudskim resursima.
I menadžeri trebaju edukaciju
Uostalom, analize pokazuju kako su i u Europi tvrtke s većim stupnjem uključenosti zaposlenika u posao produktivnije i profitabilnije.
Jedna je Gallupova studija pokazala kako je glavni uzrok manjka entuzijazma osjećaj nepravičnog tretmana na poslu, a nakon toga slijede prevelika količina radnih zadataka, nejasna komunikacija od menadžera, manjak menadžerske potpore i nerazuman vremenski pritisak.
Sve te stvari imaju nešto zajedničko – ulogu šefa.
Zapadne li te loš šef, gotovo je sigurno da ćeš se emocionalno isključiti iz posla koji obavljaš, tvrdi studija.
A u Europi ima puno loših menadžera. Čak 97 posto njemačkih menadžera misle da su dobri, dok 69 posto zaposlenika misli da su im šefovi loši.
No ni sami menadžeri nisu nesvjesni problema. Čak 60 posto njemačkih menadžera priznaje kako nisu prošli adekvatno obrazovanje za upravljanje ljudima.
Tvrtke koje su svjesne svih tih podataka prepoznaju važnost odnosa zaposlenika i menadžera kao pokretača uključenosti zaposlenika i organskog rasta. Stoga povećanju entuzijazma zaposlenika prilaze s jednakom predanošću kojom se posvećuju i drugim poslovnim problemima.
Dobra je vijest što većina Europljana, premda nije emocionalno povezana sa svojim poslom, istodobno nije gnjevna. Oni samo čekaju da ih se nadahne. Tvrtke mogu popraviti stanje boljom edukacijom menadžera. Kad bi Europa u tome uspjela, definitivno bi bila među najboljima na svijetu, ne samo u osjećaju opće životne sreće.
