Mark Webber, Formula 1: Ne griješite li, ne činite puno

Kako je to pobjeđivati u Formuli 1 i voziti skupocjene sportske automobile? Kako biti uspješan u sportu i poslu? Porsche je u Sloveniju doveo svjetski poznate ambasadore svojeg brenda – dizajnericu Niku Zupanc, koja je predstavila poseban umjetnički dizajn Porschea 911, i Marka Webbera, negdašnjeg vozača Formule 1.

Nika Zupanc i Mark Webber | Jani Ugrin

Razgovarali smo s Markom Webberom. Neki na spomen njegova imena prvo pomisle na stravičnu nesreću u Le Mansu 1999. godine, drugi ga poznaju kao iskrenog, neposrednog i tvrdoglavog Australca koji se natjecao s najvećim imenima automobilizma. Nakon Formule 1 je uspjehe nizao s Porscheom u utrkama izdržljivosti. Rekao je kako je prije više godina sa suprugom bio u Sloveniji te da se rado vraća.

Umirovili ste se nakon sezone 2016. Nedostaje li Vam utrkivanje?

Ne previše. Uopće mi ne nedostaje utrkivanje. Nedostaju mi timski rad i ljudi s kojima sam radio. Posljednjih sam sedam godina svoje karijere imao sreće. Pobijedili smo sedam ekipnih prvenstava, četiri s Red Bullom i tri za redom s Porscheom, što je bilo izvanredno. Rad s Porscheom bio je odličan zaključak karijere. Radio sam s najboljim ljudima u industriji sportskih automobila. Ne osjećam potrebu za utrkivanjem kako bih se dokazao. Svoju sam priliku iskoristio u mladosti. Jako sam zadovoljan. I da nikad više ne odjenem trkaću kacigu – u redu.

Bloomberg Adria

Vi ste ambasador brendova Porsche i Rolex. Čime se još bavite? Što ste nakon umirovljenja napravili sa svojim novcem? Jeste li ga uložili? Jeste li kupili Porscheove dionice?

Imao sam veliku sreću što sam krajem karijere razvio dobru strategiju. Radio sam i na televiziji, Porsche mi je pomogao prijeći s utrkivanja na promociju proizvoda. To nije bilo teško jer se radi o iznimnom brendu. Imamo mnogo toga zajedničkog. Bio sam u medijskom svijetu, snimio sam nekoliko sportskih dokumentaraca, među ostalim i 14 Peaks: Nothing Is Impossible za Netflix, uskoro će izaći i film Villeneuve Pironi. U tome sam stvarno uživao.

Radim i u menadžmentu mladih australskih sportaša. Među njima je trkač Oscar Piastri koji iduće godine dolazi u McLarenovu ekipu. To je jako zanimljiv posao, pun izazova, no naposljetku me zaokuplja.

Nikki Lauda i Jackie Stewart su mi bili poput očeva, supruga me također podupirala, i to je temelj – oko sebe imati dobru i pouzdanu ekipu s kojom je užitak raditi.

Porsche još neće nastupiti u Formuli 1. Što se dogodilo u pregovorima s Red Bullom?

Sve što znam je da s Red Bullom nije išlo. Porsche je bio zainteresiran, ali nismo došli do točke u kojoj bismo mogli početi sa suradnjom do 2026. Naravno, oba su mi brenda bliska, pa bi mi suradnja bila zanimljiva. Formulu 1 jako dobro poznam, kao i vrlo mnogo ljudi u Red Bullu i Porscheu. Na kraju nije išlo. To je jako zamršeno, sve se mora poklopiti.

Kako Vam se kao ljubitelju benzinskih oktana čine elektrifikacija i hibridizacija trkaćih i cestovnih automobila?

Tehnologija je fenomenalna. Podupiru je i države, pa je automobilizam želi demonstrirati. Trkaći nam je automobil Porsche 919 Hybrid iz Le Mansa s 800-voltnom baterijom koju smo imali i u Taycanu bio jako uspješan. Porsche je gotovo jedini koji tehnologiju s trkaćih automobila pokušava prenijeti na one cestovne. Zato mu treba skinuti kapu. Tu je i električna Formula E. U nadolazećim ćemo godinama vidjeti koliko će zaživjeti i postati popularna. Uživa snažnu potporu proizvođača, što je jako važno. Potrošači su još uvijek u fazi isprobavanja, prihvaćanja i razumijevanja vlasništva električnog automobila. Naklonjenost im svakim danom jača.

Trkaći automobil Porsche 919 Hybrid kojim se prije više godina Mark Webber utrkivao | Porsche

Porsche je istovremeno mnogo ulagao u sintetička goriva. Je li to pravi smjer za industriju?

Jest, apsolutno! Krajem godine ću posjetiti tvornicu biogoriva. Trebate biti otvoreni. Porsche je od 1950-ih do danas usredotočen na potragu za najboljim mogućim pogonom i trajnim rješenjima. Kamo se kao brend trebamo usmjeriti i što predstavljamo kupcima? Moramo im nuditi sportski doživljaj i auto koji je nadogradnja njihove osobnosti. Moramo očuvati užitak. Napredak, preciznost i pouzdanost ostaju Porscheova suština.

Iduće je pitanje možda retoričko. Koji auto vozite?

Svakodnevni mi je auto običan 911 i onda imamo još nekoliko Cayennea. Otac mi je također vozio Cayenne. Dobar je za prijevoz pasa, bicikala, jako je funkcionalan i odličan za duža putovanja.

Koji je najbolji auto koji ste ikada vozili i zašto?

Obožavam Porsche GT3 RS 4.0 generacije 997. Odličan Metzgerov stražnji pogon, automobil nije pretežak, obline generacije 997 su prekrasne. To je izvanredan auto, čistokrvan, originalan i prelijep stroj. Danas pak imamo novi GT3 RS koji u zadnje vrijeme često vozim i iznimno je aerodinamičan. No zbog razmjera vozila dostupnih nama trkačima jako je teško odabrati. Tu je primjerice i Porsche 959. Taj je auto za svoje vrijeme bio pretjeran – tehnologija mu je bila izvanredna, kupci su bili pobjednici…

Tijekom čitave ste svoje karijere napredovali, pobjeđivali i na najvišim razinama postizali odlične rezultate. Kako ste to uspijevali? Što biste savjetovali ljudima koji žele uspjeti u sportu, poslu i šire?

Važan je pozitivan način razmišljanja. Želite li osobno napredovati, naletjet ćete na izazove. Mnogi će vam ljudi govoriti da to ne možete. Tako je bilo i meni na početku karijere. Kad sam napustio Australiju, većina je, osobito stručnih novinara, govorila da ću se kroz šest mjeseci vratiti – 25 godina kasnije još sam uvijek uspješan. Ljudi koji ne vide za što ste sposobni ili koliko ulažete u svoj rad neće pozitivno utjecati na vas.

Potom postoji razlika između discipline i samodiscipline. Disciplina je kad vam netko s nečim pomogne. Samodisciplina je kad to morate obaviti sami. Obavite li to sami, ulažete u svoj napredak, strastveni ste.

Pogreške morate prihvatiti i iz njih učiti. Greške su briljantne, morate griješiti. Ne griješite li, ne činite puno. Kad naletite na prepreku, morate se pribrati i pokušati iznova. Ne plašite se tuđeg ugleda. Ne smijete biti arogantni, trebate imati poštovanja, ali ne precjenjujte druge jer bi to na vas moglo negativno utjecati. Budite uvjereni i izazovite ih.

Pratite li i dalje Formulu 1? Što mislite o dramatičnom kraju prošle sezone i tzv. cashgateu koji trenutno odjekuje Formulom 1?

Zadnja je sezona bila divlja. Takvo što nikad više nećemo vidjeti. To što su Max Verstappen i Lewis Hamilton uspijevali 12 utrka za redom bilo je fenomenalno. Fenomenalna sezona, ali s bizarnim završetkom. Ne mogu reći da Max nije zaslužio naslov, a isto vrijedi za Lewisa. Sve je ovisilo o zadnjem krugu. Još uvijek ne vjerujem. Kad se sjetim emocija svih uključenih, to je obojici vozača bilo iznimno zahtjevno, ali Lewis je vrhunski čestitao Maxu. To je bio prvi Maxov naslov i mogao bi ih osvojiti još kad bi imao pravi trkaći auto.

FIA (Fédération Internationale de l'Automobile, op. prev.) mora riješiti slučaj cashgatea. Priču pratimo kroz medije, što je samo dio cjeline.

Tko Vam je u trkaćoj karijeri bio najzahtjevniji protivnik? Jeste li imali uzora?

Uzor mi je bio Alain Prost, junak mojeg djetinjstva. Među najteže bih suparnike uvrstio dvojicu trkača. Michael Schumacher je bio jako zahtjevan suparnik, iako sam se protiv njega utrkivao pri kraju, a ne na vrhuncu njegove karijere. Osvrnem li se onda na 2010. godinu, kad sam se natjecao s Lewisom Hamiltonom, Fernandom Alonsom, Sebastianom Vettelom, Jensonom Buttonom, Kimijem Raikkonenom, Robertom Kubicom i Nicom Rosbergom, među njima je najpotpuniji i najiznimniji bio Lewis. Nedjeljama je i Alonsa bilo jako teško prestići. No, pogledam li širu sliku, Lewis je ipak bio malo brži. On je već u svojoj prvoj sezoni ostvario izvanredan uspjeh.

Na koji ste trenutak u karijeri najponosniji?

Pobjede su uvijek slatke. Prva mi je pobjeda u Formuli 1 u Njemačkoj bila jako važan dan. Bila je ogromno olakšanje i za mene i za ljude koji su me pripremali. Priča o 12 godina velikog truda. Važno mi je bilo što nismo samo imali sreće, sve smo pošteno pobijedili. Potom su mi važne pobjede na jedinstvenoj stazi u Monte Carlu. Onda pobjeda u engleskom Silverstoneu. To su mi bili jako radosni trenuci jer sam ih dijelio s mehaničarima, ekipom i drugima. Vozač je samo produžetak velike ekipe. Mi trkači nismo ništa bez ljudi koji iza nas stoje, pa kad vidim koliko su radosni… Svatko igra svoju ulogu, a vozač mora u ring, što je izvanredno.